U Haagu se hrvatskom vojnom i državnom vodstvu spremaju dvije optužnice po kojima nisu bili drugo doli obični zločinci, kako u priči o Herceg-Bosni, tako i u Oluji. Josipović danas Dodiku svira klavir usred Banje Luke, a Praljak čeka presudu na nekoliko desetljeća robije! Kakav sarkazam! Hrvatska uopće nije svjesna da će u slučaju osuđujuće presude dobiti stigmu sličnu onoj koju je imala NDH, a u slučaju izgledne promjene vlasti nema nikakve sumnje da će i Oluja i Domovinski rat imati posve drukčiji tretman od današnjega.

Istodobno se u Hrvatskoj licitira s mogućnošću podizanja optužnice protiv HDZ-a kao svojevrsne gospodarske zločinačke organizacije, a Bajićeva teza o “preuranjenosti takvih špekulacija” nije drugo doli potvrda da će optužnica doći najkasnije nakon izbora. Tako će Tuđman, državni vrh, posredno i HDZ, biti zločinci na vanjskopolitičkoj, a Sanader i HDZ-ov stranački vrh na unutarnjopolitičkoj razini. I tako će nova hrvatska država dobiti tretman “light NDH”.

Ni HDZ ni kompletna hrvatska elita osim one koja se zlurado smješka na ovu ideju uopće ne shvaća dosege takvog razvoja situacije. S haaškom presudom u džepu i Bajićevom presudom u ruci, s posve drugim sazivom Sabora, s medijima koji već prostiru crveni tepih pred Milanovića, tko će se više usuditi govoriti o stvaranju države kao danima ponosa i slave? I dok su optužnice u Haagu protiv Gotovine i drugih generala lišene svake istinoljubivosti, mediji nas svaki dan bombardiraju pljačkama u režiji Sanaderovih gangstera i posve je jasno da su nas prostački pljačkali. Današnja pak medijska hajka posve je nedemokratska jer više ne možemo govoriti o curenju informacija, sada je očito da se medijima na ruke dostavljaju kompletni prijepisi ispitivanja, a institucije koje bi o tome trebala progovoriti mudro šute.

Ova hajka ide tako daleko da se o optužnici protiv HDZ-a danima govori u medijima premda službene optužnice nema!

Svi zapravo jedva čekaju pad HDZ-a, čak i guverner HNB-a nema potrebu demantirati najavu SDP-a da će biti na čelu ekonomskog savjeta nove vlade, i to upravo dok doznajemo da HNB ove godine nije uplatio dvije milijarde kuna dobiti u proračun, što neki čitaju i kao njegov doprinos “demokratskim promjenama”! Račanovoj vladi nisu zaboravili uplatiti dobit! No, unatoč svim tim faulovima zrelima za niz žutih, a nekima i za crveni karton, istina je nepobitna: HDZ je stvorio ovu državu, HDZ je upropastio ovu državu! Razmjeri ove pljačke, način na koji su otimali državni novac, besramnost tih postupaka, to zaslužuje samo prijezir. Ono što posebno iritira jest činjenica da HDZ danas zapravo šuti na sve te optužbe, a šutnja je uvijek značila priznanje! Taj pokušaj da se šutnjom na napade kupi milost nove vlasti nije samo ponižavajući. Hrvatskoj nije dovoljan HDZ koji je samo odbacio Sanadera i iskorijenio korupciju. To nije malo, ali nije ni dovoljno! Hrvatskoj treba HDZ s posve drukčijom nacionalnom politikom od Sanaderove, a to se uporno ne mijenja. Ministar pravosuđa veli da je danima držao srpske optužnice protiv hrvatskih branitelja u ladici i da nije smatrao potrebnim da o tome izvijesti premijerku. To je novi HDZ? To je retorika i to su kadrovi koji bi se trebali nositi s udruženom ljevicom?

Neki dan susjedni dnevni list u analizi predstave “Rat i mir” koju je slovenski redatelj Tomaž Pandur postavio u zagrebačkom HNK napisao je ni manje ni više nego tezu da “ova predstava razotkriva da naša mala kulturna sredina nije sposobna iznjedriti vrhunske proizvode ako nije uglavljena u širi južnoslavenski prostor”. To je zapravo himna hrvatske ljevice, napose kulturne ljevice, koja je do te razine zaljubljena u regiju da je spomenutom autoru pobjegla kategorička tvrdnja da mi valjda kao lombrozovski niža vrsta nismo sposobni stvoriti vrhunski kulturni proizvod bez regije. Tu svojevrsnu presudu valja zapamtiti, ona je već u ispipavanju terena izrečena ovo ljeto u tezi da Dubrovačke ljetne igre bez beogradskih gostiju nemaju osobitu težinu, a sutra, nakon prebrojavanja glasova, to će biti uzus službene hrvatske kulturne politike. S kime će HDZ oponirati toj bjesomučnoj južnoslavenskoj ofenzivi u kojoj se već sada tvrdi da smo bez regije zapravo niža vrsta? S anemičnim Mesićem ili s domobranski raspoloženim Biškupićem čije je ministarstvo kulture svojedobno podržalo tisak knjige koja negira samobitnost hrvatskoga jezika? Kao što za pravi povratak Tuđmanu nije dovoljno staviti njegovu bistu na govornicu, tako za puni odmak od Sanadera nije dovoljno razotkriti njegovu kleptomaniju.