zapravo se izučava što teorija kaže o gramatici jezika. Kako rekoh, svaki čovjek do osme godine nauči gramatiku svojeg jezika kroz svakodnevnu komunikaciju. Zna koristit i sadašnje i prošlo i buduće vrijeme, ali ne zna da se to zove prezent, perfekt i futur. Zna da je ispravno reći "daj mi knjigu", ali ne zna da se tamo kriju i imperativ i osobna zamjenica i akuzativ jednine ženskog roda i predikat i objekt i svašta nešto. Može proživjet cijeli život, a da mu ne padne na pamet upotrijebit pluskvamperfekt. Međutim, u školi ga nauče da postoji i to

svaki kajkavac se rodi s "bum došel", ali ne zna da je to futur drugi

bez tih teoretskih znanja se može živjeti (ako ne namjeravaš učit strane jezike jer onda moraš biti potkovan prepoznat što je glagol, što imenica, što je perfekt itd.), ali bez lijepe književnosti koja brusi stil izražavanja, obogaćuje rječnik i izaziva emocije i razmišljanje o pročitanom se ne može

Gle, razumijem da se teško suočiti sa činjenicom kako su određeni umjetničko-filozofsko-društveni predmeti u globalu nebitna stvar u životu čovjeka, pogotovo ako dolaziš iz te sfere, ali jbg. nebitni su, i doslovno bi ih mogla zamijeniti wikipedija (ono da totalno banaliziram stvar).

Ilijada i Odiseja su početak europske književnosti. Ako su Hrvati europski narod, onda su bitne i za njih

Moderan čovjek neće imati nikakve koristi od:

- poznavanja životna puta i djela Miroslava Krleže ili epskih klasika

- poznavanja povijesti Babilona ili Kartage

- poznavanja zemljopisnih karakteristika Kenije

- poznavanja dvotaktnih ili četverotaktnih nota i baroknih opera

- poznavanja Picassovih slika i crtanja

Za razliku od toga, čovjek će imati itekakve koristi od:

- znanja gramatike hrvatskog jezika

- znanja engleskog i njemačkog jezika

- znanja računanja, rješavanja matematičkih jednažbi

- poznavanja fizičkih i kemijskih zakonitosti u prirodi

- poznavanja ljudskog tijela i njegovih procesa

- poznavanja programiranja i osnova korištenja raznih računalnih alata

Pa bi stoga jedni trebali biti više valorizirani i plaćeni od drugih, barem iz moje perspektive.

po toj logici, ne vidim pretjeranu korist ni od gramatike hrvatskog jezika.

čovjek koji nikada nije išao u školu sasvim normalno govori hrvatski jezik, svi ga razumiju.

pogotovo što je hrvatski jezik nešto što govori par milijuna ljudi u hrvatskoj + slični jezici u okolici, marginalna stvar.

nitko na svijetu ne bi primjetio ni da sutra prestanemo upotrebljavati taj jezik.

moj stav je da ništa ne treba potcjenjivati, ničiji rad, ničiji trud, pogotovo ako je produkt kvalitetan!

može nekakav profesor likovne umjetnosti usmjeriti dijete na slikarstvo/kiparstvo, ono postane svjetski poznati umjetnik i prodaje svoje umjetnine za milijune i milijune eura. može prof matematike u osnovici imati malo veću plaću, ništa strašno, ali sve ostalo treba biti na pojedincu, ne na koeficijetu i ostalim debilanama.

dobar, izvrstan profesor likovne umjetnosti sa 5 godina iskustva bi trebao imati veću plaću od lošeg profesora matematike sa 20 godina iskustva.

Kako bi ti dobio ono što želiš u prosvjeti bez obustave nastave? Pregovorima s vladom?

kako ostali dobiju ono što žele?