Prvi krug predsjedničkih izbora pokazao je par stvari...
1. U Hrvatskoj imamo uhljebe, ovce i "ne može se" glasače koji su isto ustvari ovce. Takvi žive u nekim svojim oblacima pa i kad glasuju za promjenu glasuju za ove nebitne kandidate koji nitko nije dobija više od 5%. Uhljebi trljaju ruke
2. Ako želiš nekakve promjene treba bit realan i o toj politici nešto znati, bit politički pismen, a ogroman broj ljudi u Hrvatskoj je politički totalno nepismen i nerealan. Zato uhljebi mogu bit uhljebi i živit na račun drugih jer su dovoljno politički pismeni da održe status quo
3. Ovi drugi krug može se svest na jedno ime: T. M. Vukovarski Napoleon kako su mu nekoć tepali, zbilja je jedan od ljudi koji su zadužili ovu državu jer je za nju ratovao i sam išao gdje je bilo najteže. Njega ne bi trebalo pomilovati, već ukinuti presudu. Kao i Gotovina, heroj a ne zločinac. Postavite si pitanje koga bi Milky pomilova da može? Onoga za koga se donosilo Lexove, nebitnog starca koji je smjestio ratnom heroju kako ne bi "istraga" došla do njega. Nisam siguran da ga i Koli nebi pomilovala jer je ti isti drže za jaja međutim kad bi na parlamentarnim izborima zapuvali neki novi vjetrovi ona bi se možda i okrenila za novim vjetrovima, znamo svi čiji je Milky player. Di su tu uhljebi? Pa brige njih za T.M. ka šta ih nije bilo brige za Gotovinu. Svi oni su samo sluge svojih gospodara iz čuvene tajne službe bivše države.
Moramo težit političaru kao što je bio onaj što se smješka sa 200kuna, za takvoga glasovat a ne za kojekakve klaunove, bit realni.
Nećemo se ovih iz bivšeg sustava riješit ni idućim izborima ko šta nismo ni s ovima, možda ni na idućih 10 izbora, ali drugo nam ne preostaje. Korak natrag nije rješenje, već tu bit i ustrajat. Ne jebu lijepi nego uporni. Neka treća opcija će opet biti tu i za iduće izbore, vjerojatno ista kao i za ove sad što je bila.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda