Od 30.svibnja 1990. do ljeta/jeseni 1991. je istinski trebao baš takav kakav je bio Tuđman. Tih 14-15 mjeseci je držao stvari bez greške (eventualno neke sitnije koje možda niti nisu bile pod direktnom njegovom ingerencijom). Međum, bez obzira što je kao vojskovođa takav trebao do 1995. ipak je on trebao prihvatiti od 1992. mnogo modernijih ideja a ne prikovati Hrvatsku uz jedan konzervativni nauk i promovirati ga kao službeni. Npr. iskreno ne vidim koju veliku štetu bi imao i on i HDZ da su prihvatili 1997. gradonačelnika Zagreba iz oporbenih stranaka? Kakva bi to bila šteta po HDZ i Franju? Nikakva, osim možda ponosa i časti i možda što bi nekoj drugoj političkoj opciji nešto blago porasla popularnost, ništa drugo. To je recimo jedna od mrlja Franji Tuđmanu koja mu nije trebala. 

Ima mnogo dobrih ljudi i pravih kršćana među svećenicima tako da te generalizacije odjebem lagano. Sta se tice Joze, osim šta imam odličan gejdar, prika od prike zna njegovu ljubav iz mladosti. 

Boli mene peta za Mesić-Manolić osovinu. Beznačajni, ali Tuđman je tada ipak trebao promovirati toleraciju prema različitostima. Ono, onaj cirkus, onaj gaf kad je 1995. ili 1994. odbio otići pogledati prvorođenu bebu samo jer je dijete iz romske familije mu je bila bespotrebni autogol. Jednako kao i 1997. grdonačelnik Zagreba iz oporbenih stranaka..to su tako točke gdje je jednostavno trebao stisnuti zube i pregristi. Ništa njemu to ne bi naštetilo, apsolutno ništa da je posjetio romsku bebu, dok je ovako israzio uskogrudnost. Tek je 10 godina kasnije u vrijeme Sanadera tada ministrica Kosor stisnula zube (premda nevoljko) pa krenula u vizitu romskih naselja, doduše s vrlo zaključanim gardom, ali nije se to pitanje ignoriralo. HDZ u vrijeme FT-a je previše slao poruku o nekim poželjnim klišejima, to je išlo do ovakvih nakaradnosti kavo je ovo o prvorođenoj bebi. To je ipak davno nadvladano, takva "kategorizacija" građana pa se čak i kod dodjele humanitarne pomoći pazilo da se javno prikazuje da se pomaže pretežno ljudima katoličke pripadnosti stalno šaljući poruku da je nešto poželjan arhetip. U državi 550km od Munchena u zadnjem desetljeću XX.st. ipak prenazadnjački. 

 

Samo, još od 1990. je ogromno pitanje o kakvim promjenama se radi? Koja korist od bilo koje promjene ako se samo promjene glumci a ne i predstava?

Ali zašto misliš da je povijsno-etničko baš toliko relevantno da to može biti neko čvrsto opravdanje? Pravo pitanje je zašto se politička orijentacija gleda kao nešto što se prenosti s koljena na koljeno? Zašto ne mijenjati politički izbor u skladu s potrebama koje donose novo vrijeme? Situacija u društvu nije ništa statično, tako da su i političke vrijednosti različite obzirom na okolnsoti. Različita su vremena  u kojem su radili i djelovali naši djedovi i pradjedovi a nešto potpuno drugo je vrijeme u kojem mi živimo i oblikujemo nove generacije. Podržavanje političkih ideja je uvjetovano vremenskom točkom, okolnostima, potrebama i onim što je dostupno i nedostupno. Glupo je da se ne glasa po kriteriju trenutno otvorenih pitanja i kretanja a da se glasa po kriteriju neke pripadnosti očevih i majčinih predaka ili političkih relacija iz vremena od prije 30-80 godina.

Tuđman je bio autokrat - a ne demokrat. Dakle, nema šanse da bi on prihvatio drugačiju volju birača osim da je on na vlasti. To znamo svi. Nema šanse.

Tuđman je autokratski i vladao - provodio je dane i dane kartajući ili grajući tenis (naravno, morao je pobjeđivati u jednom i u drugom, što su oni člankolisci oko njega   

vrlo dobro znali i uredno mu puštali da pobjeđuje uz mnogobrojne gadljive komentare tipa "Predsjedniče izvrsno ste ovo odigrali..." . Pljuc... 

Politiku je Franjo riješavao sa uskim krugom ljudi oko sebe - sve moralne veritkale poput Pašalića, Šuška i takvih likova...

I naravno - tvrdoglavo je poklušavao podijeliti Bosnu i Hercegovinu iako je svatko politički polupismen mogao znati da je to nemoguće.

Zato je i bio pod pristikom Svijeta, zato mu i nitko nije došao na sprovod - što je naravno bila dosta sramotna situacija za Hrvatski i poruka od strane svijeta da 

Hrvatska mora promjeniti takvu politiku. 

I sada, toliko godina poslije, može se valjda vidjeti što je Hrvatska dobila u BIH - ništa. E da - Srbi su dobili republiku srpsku. Toliko o tome.