- Zvonimir Despot
- OBJAVA: 21.11.2011 / 12:00
- PRIKAZA: 3169
Bez pardona
Vukovar bez Pupovca
Pupovca treba pitati što je bilo s dr. Ivanom Šreterom, pakračkim liječnikom kojega su 1991. ubili Srbi
Ni jednog političkog predstavnika Srba ni ove godine nije bilo na vukovarskom groblju
I ove je godine sjećanje na Vukovar prošlo bez političkih
predstavnika hrvatskih Srba, prije svega Stanimirovićeva i Pupovčeva
SDSS-a, koji su još uvijek dio vladajuće koalicije. Nigdje ih nije bilo,
nisu se javili izjavom, nisu pokazali ni najmanji osjećaj žaljenja za
žrtve srpske agresije i okupacije JNA, kako je to napokon priznao i
general JNA Andrija Rašeta.
Ali zato Pupovac ovih dana ponovno
naglašava kako “postoje na hiljade slučajeva sličnih ili najčešće još
gorih od slučaja obitelji Drobac” te da “svi oni predstavljaju veliku i
nedovoljno osvijetljenu mrlju na savjesti politike, pravosuđa i javnosti
u Hrvatskoj”. I to kaže Pupovac mrtav-hladan, a o Vukovaru i ne zucne,
kad cijela Hrvatska, a i prijatelji izvana, odaju počast žrtvama srpske
agresije.
Ali zato on muti vodu o ratnim dogovorima Miloševića i
Tuđmana. Istina jest da je hrvatsko pravosuđe još i danas najveći uteg
hrvatskog društva, da i ono i politika iza sebe imaju svakakve mrlje, pa
i kad su u pitanju pojedinci Srbi, ali slučaj s obitelji Drobac
nametati upravo u trenutku kad se obilježava vukovarska tragedija u
najmanju je ruku neumjesno i uvredljivo! No Pupovcu, Uzelcu i drugima
svejedno nije smetala koalicija s HDZ-om i Jadrankom Kosor. Jer su se
time maksimalno koristili za sisanje novca iz državne blagajne. Bilo bi
dobro Pupovca ponovno pitati što je bilo s dr. Ivanom Šreterom,
pakračkim liječnikom kojega su Srbi 1991. oteli i ubili, a posmrtni
ostaci nikad mu nisu pronađeni! Pa ako je on toliko suosjećajan prema
svim žrtvama i patnjama, zašto ne kaže što zna o Šreteru? A zna sigurno
barem nešto!
Nakon svega ovoga, jesu li predstavnici SDSS-a
trebali biti na komemoraciji vukovarskim žrtvama? Ovakvi kakvi su sada,
sa svojom politikom, i bolje da ih nije bilo. Kako od njih očekivati da
će se pokloniti žrtvama među kojima nisu samo Hrvati, ali su žrtve
srpske agresije, kad istodobno obnavljaju četničke spomenike kao što je
onaj u Srbu ili kad oni koji su bili na drugoj strani, kao što je bio
Stanimirović, danas žive na vukovarskom području, a prave se da pojma
nemaju gdje su završili njihovi susjedi, sugrađani i branitelji Vukovara
koji su i danas među nestalima.
Vukovaru ne trebaju predstave.
Kao što mu ne trebaju predstave hrvatskih političara jer grad traži da
ga se sjeti svaki dan u godini, da se u njega ulaže, razvija, tako mu ne
treba ni predstava Pupovca i drugih koja ne bi imala iskren motiv
žaljenja. Baš kao što je i dolazak Borisa Tadića bila najobičnija
politička predstava koju je odmah morao nadomjestiti odlaskom u Paulin
Dvor. Jer inače bi priznao agresiju, a ovako je poručio da smo bili u
građanskom ratu. Iz Srbije nam poručuju da treba zabraniti slavljenje
Oluje, a ne znaju što bi s Vukovarom, s logorima u Srbiji...
Nisu,
međutim, krivi Srbi, odnosno njihovi političke vođe i intelektualna
elita. Najveći su krivac za sve naše probleme nesposobne domaće
političke elite svih boja. Prst treba uprijeti u sve njih koji su svih
ovih godina svojim postupcima Domovinski rat i njegove vrijednosti sveli
na političku trgovinu i dodvoravanje inozemnim činovnicima.
To
je hrvatska politika koja nije znala hrvatsku pobjedu u ratu iskoristiti
kao trajnu vrijednost. Politika bez stava, bez kičme, bez vizije, bez
konsenzusa oko nacionalnih vrednota i interesa. General Ante Gotovina
eklatantan je primjer takve hrvatske politike. Svi preskupo plaćamo
hrvatsku političku nepismenost, nesposobnost i neiskustvo.
A s
druge strane imamo srpsku politiku, Srpsku pravoslavnu crkvu,
intelektualce i velik dio njihova javnog mnijenja koji je na istim
pozicijama kao i prije dvadeset godina. Na snazi je zavjet šutnje o
ubojicama, o stratištima, o nestalima, o logorima, mnogi i danas žale
što im plan okupacije nije uspio, a dobar dio njih u Srbiji uopće ne
vjeruje da je u Vukovaru počinjen ikakav zločin.
Stoga srbijansko društvo tek očekuje katarza i suočavanje s prošlosti