Priželjkivali smo otvoreniji dvoboj, Varaždin mora pobjeđivati ovakve utakmice ako želi biti treći

Poslije poraza protiv Dinama i Hajduka, Varaždin je pred svojim navijačima ugostio Lokomotivu. Dan ranije, Rijeka mu je preotela treću poziciju, za koju su se Varaždinci toliko borili, a onda tako brzo ispustili.

Gledajući 'sa strane', riječ je o klasičnoj utakmici u kojoj domaćin mora pokazati da je spreman za iskorak. Pritisak malo veći zbog činjenice da se hvata to treće mjesto (koje je na početku sezone bilo san), a u goste stiže ekipa koja je osvojila šest bodova manje u dosadašnjem dijelu sezone.

Krenulo je idealno za Varaždince, a onda - kao da je netko pritisnuo gumb za gašenje. U cijelom prvom dijelu vidjeli smo dva šuta, pogodak Mateja Vuka i dalekometni udarac Matije Subotića, koji je završio u bloku par metara ispred. I to je to - doslovno. Izuzev pogotka, 'highlight' prvog dijela bio je vlak koji je dva puta prošao iza tribine i pozdravio navijače. No, o samoj utakmici više pročitajte u izvještaju.

Statistika

Nevjerojatno zvuči podatak da smo u cijeloj utakmici vidjeli po tri udarca s obje strane i to po jedan u okvir gola. No, zato je bilo prekršaja i sjeckanja igre - 15 faula skrivili su Varaždinci, a jedan više Lokosi.

Usporedbe radi, ove sezone načinjen je 4.331 prekršaj u SHNL-u, čime dolazimo do prosjeka od nešto manje od 26 po utakmici. Ovdje se malo 'napumpao' taj prosjek, a kasnije su igrači još u nervozi dodali pokoji žuti karton (3-3).

Kada smo već kod žutih kartona, najzanimljiviji bio je onaj iz 89. minute, koji je promaknuo mnogima. Marko Vešović zaradio je opomenu zbog prigovora na klupi, a podsjetimo, rano u prvom dijelu izašao je zbog ozljede. Zbog ovog žutog kartona, preskočit će iduće kolo zbog suspenzije.

Ono što posebno plijeni pažnju su ubačaji u kazneni prostor. Puno više imala ih je Lokomotiva, iz jednog takvog je i došla do izjednačujućeg gola, ali to je sasvim razumljivo. Najistureniji igrač Varaždina bio je Aleksa Latković, koji ne može u skok igri baš parirati Denisu Kolingeru ili igraču utakmice Tinu Jukiću, ali svejedno je sredinom drugog dijela tako zaprijetio.

Nadalje o statistici, Lokomotiva je imala loptu više u nogama (41 % -59 %), obje momčadi imale su po 26 osvojenih zračnih duela, a nevjerojatno zanimljivo je to da je Lokomotiva imala 12 uspješnih driblinga, a Varaždin niti jedan!

Iuri Tavares se jako slabo pojavljivao od asistencije s početka, a očekivali bismo da bi reprezentativac Zelenortskih otoka bar mogao 'zaplesati' s loptom. Ako ne on, onda Latković, Matej Vuk ili Luka Mamić.

Lokomotiva koristila Varaždinovo oružje

Ista formacija na obje strane, slične taktičke zamisli, ali kod Lokomotive ipak više slobode. Dokazuju to iznad spomenuti driblinzi, iako u defenzivi ne postoje iznimke kada je u pitanju momčad Nikice Jelavića.

Lokomotiva je bila izrazito kompaktna, a posebno 'gusta' na sredini terena, gdje je Varaždin inače jako dobar. Tako je Šafarić već na poluvremenu morao vaditi Tomislava Duvnjaka, ali generalno Varaždinci nisu uspijevali u stvaranju viška.

Nikako nisu mogli razbiti protivničke linije, a baš to je njihova odlika kada igraju protiv favorita. Slično su radili protiv Rijeke doma, očito im više odgovara kada se moraju malo povući pa onda okomito krenuti u kontre.

Ima i to logike jer naprijed su brzanci Tavares, Vuk i lažna devetka Latković, a Mamiću su lopte u prostor najjače oružje. Baš nakon njegovog proigravanja i napada na nepostavljenu obranu je Varaždin zabio, a Mamićevo 'zabadanje' stvorilo je veliku priliku Tavaresu, kada ga je blokirao Jukić.

Značaj klasičnog centarfora

Aleksa Latković jedan je od najvažnijih igrača Varaždina, posebice zbog svoje polivalentnosti. Međutim, jučerašnja utakmica nije mu odgovarala poput primjerice one protiv Hajduka. Zadnja linija Splićana bila je više postavljena, čime je Aleksina brzina mogla doći do izražaja.

Lokomotiva je dobro neutralizirala takve situacije čitanjem igre ili sjeckanjem iste na sredini terena. Ako bi domaćin i pokušao kakvom dugom loptom, pokraj Kolingera i Jukića to nikako nije moglo proći.

Stipe Jurić tek se oporavio i nije potpuno spreman, a Ivana Mamuta nema već neko vrijeme. S njima bi možda bila drugačija situacija na terenu, pogotovo s Mamutom, koji može spustiti loptu, zadržati je i otvoriti prostor suigraču za ulazak iz drugog plana.

Ne kažemo da je Latković podbacio, nego jednostavno je dobro imati više opcija. Uostalom, Šafarić redovno miksa formacije, nekad s trojicom, nekad s četvoricom otraga, a to je jako teško kombinirati. Dapače, pokazatelj je da su igrači i trener kvalitetni.

Da barem nije takva politika...

Nakon utakmice, Jelavić je priznao da će u zadnje dvije utakmice biti nekih novih mladića na terenu jer 'klub promocijom mladih može prodavati i preživjeti'. Nije to nikakva novost, Lokomotiva odavno tako funkcionira i to je realno stanje.

Međutim, prava je šteta što momčad ne može ostati na okupu jer uz pojačanje - dva, Lokomotiva bi itekako bila u igri za Top 4 SHNL-a. Malo joj je nedostajalo i ove sezone, a bilo je toliko sumnji u ovu ekipu.

Vrhunska kombinacija mladosti i iskustva, to uvijek i krasi Lokomotivu, ali teško je raditi u takvim uvjetima. Dojam je da su Lokosi tek na proljeće pokazali malo više, da su se tek zagrijali, a već je kraj sezone. I onda na ljeto, očito, iznova jer će ponovno biti prometno.

No, da se dotaknemo i napada Lokomotive - Ibrahim Sabra nije mogao ništa napraviti. Slično kao za Latkovića, zatvorenija utakmica i njegova brzina nije mogla doći do izražaja.

Također, krasno je bilo vidjeti dvojac 18-godišnjaka na sredini terena. Matija Subotić i Patrik Smiljanić držali su vezni red Lokosa, jako nezgodna pozicija za igrati tako mlad, pogotovo s mladim partnerom, ali iznijeli su to na vrhunski način - mirno, opušteno, bez komplikacija i nervoze.

Taj dvojac samo je jedan u nizu od pokazatelja koliko je Lokomotiva zdrava sredina za razvoj mladih igrača. Neka i nastavi u ovom smjeru.