Dosta kupujemo proizvode OPGa. To mi je dok su mi primanja bila (ispod)prosječna bilo nemoguće. Začarani krug skupe i kvalitetne proizvodnje i siromašnih potrošača koji kvalitetu ne mogu platiti.
Bubat floskule je lako, ali prije svega prosječan čovjek nema para i vrtlog je dosta kompleksniti od političkih floskula.
Npr dosta skupa vina, govorimo o preko 10 eura pa do 90 eura koliko mislim da najskuplje košta sjajno idu u mojem mikrookruženju. No konzumenti su uglavnom stranci tj. strani turisti. Vino je specifičan proizvod. Neusporediv s bilo kojim drugim.
Ono o čemu razmišljam ako budem imao para viška i ako budem rastao s kapacitetom turističkim je probat napravit koncepciju "uberi svoj obrok" tj imat kvalitetne proizvode koje će po potrebi gost brat i pripremat s kuharom ili sam ili će im se ubrat i poslužit. Probat prodat koncepciju, a ne sam proizvod.
Bez turizma to bi bio financijski obrovac osuđen na propast jer domaći čovjek nema novaca za kvalitetan proizvod cjenovno skuplji.
Moje mišljenje je da domaća kvalitetna proizvodnja kreće od točke kad je domaći prosječan čovjek može platiti.
[uredio Peter Schmeichel - 05. svibnja 2020. u 09:56]