Često se na temi koronavirusa spominje školstvo (prvenstveno u kontekstu OŠ i SŠ) i negativne posljedice koronakrize po njega. Mislim da je ova tema prikladnija pa bih rekao nekoliko stvari.
Školstvo je u banani i prijeti mu apsolutna katastrofa. Već se nazire. Što se tiče nastave na daljinu, vjerujem da su svi dovoljno upućeni jer su proveli dosta vremena s djecom za vrijeme lockdowna prošlog proljeća. To je sramota i debakl. Privid rada. Gotovo je nemoguće obaviti pravilno vrednovanje i dobiti realne ocjene. Roditelji djeci ili pomažu previše ili premalo. Nerijetko su sami pisali zadaće, a pismene provjere znanja su najveći problem. Ekstremno je lako prepisati i dobiti nerealnu ocjenu. Kad se sve to zbroji i oduzme, djeca su izgubila jako veliki dio gradiva, nisu ga pravilno usvojila i gube radne navike. Jasno, netko će reći da su ona djeca koja su prije učila, učila i tijekom nastave na daljinu, ali na najvećem gubitku su prosječni učenici.
Najveći problem je u kadru, kao i u ostalim državnim službama poput MUP-a, MORH-a itd. Kadar u predmetima poput matematike, fizike, informatike (pa i biologije ili kemije) ne postoji. Svi traže bilo kakav posao u privatnom sektoru jer je puno bolje plaćen. U konačnici u zaista mnogim školama (trenutno vangradskim, ali i to će se promijeniti) takve predmete predaju nestručni ljudi koji su završili razrednu nastavu (da predaju 1.-4. OŠ) s "pojačanim x predmetom". U SŠ je stanje nešto bolje, ali i njima prijeti ista situacija. Kod ostalih predmeta pak postoji ogroman broj nezaposlenih ljudi. Npr. profesora hrvatskog ima brdo, a nudi se jako malo poslova. Na natječaj se javi 20 ljudi, a posao dobije 1 koji ima političku ili rodbinsku vezu. Kod prijespomenutih poslova koji se tiču matematike i ostalog, nije neki problem zaposliti se. No kod ovih drugih je, i zbog opisanog problema dolazi do nestručnih i nesposobnih radnika.
Poznato je da su prosvjetari iznimno zaštićeni i da nema uređenog vrednovanja njihova rada te da ravnatelji često ne žele uvoditi red i rad jer im o tome ovisi radno mjesto u budućnosti. Stanje je zaista sve gore i veliko je pitanje što čeka djecu u budućnosti. A pitanje je i o kojoj djeci pričamo. Razredi van Zagreba su u mnogim gradovima sve manji, škole čine sve kako bi zadržale trenutan broj radnika, a samo je pitanje vremena kada će se broj razrednih odjela smanjiti i kada će veliki broj ljudi ostati bez posla jer nema djece. OŠ u koju sam ja išao imala je A, B i C razred s po 30-ak učenika, danas je broj s 90 učenika po generaciji pao na 30-ak. To su razvukli na 2 razreda, ali prijeti zatvaranje i toga jer će krenuti uštede. Ministarstvo ne čini ništa, kadar je zaista smiješan, a realne i konkretne reforme nećemo nikada vidjeti.
Što se tiče kadra, postoji još jedan problem. Dobra stara priča o velikom broju visokih učilišta ima posljedice i ovdje. Oni likovi koji dobiju posao zbog iskaznice među 20 drugih i stručnijih kandidata, zapravo često završavaju fakultete u Petrinji, Čakovcu, Gospiću itd. Ne može ta diploma biti ista kao ona iz 4 najveća grada, ali i oni su previše za neke struke. Kvote se trebaju uskladiti sa potrebama tržišta ne danas, nego prij 10 godina.
I završno - gradivo. Udžbenici djece u OŠ su nevjerojatno loši i hendikepirajući. Neću ulaziti u to koja MAFIJA radi i prodaje udžbenike i kako su povezani sa školama i učiteljima, ali moram reći da je apsolutno nevjerojatno da se udžbenici koje obuhvaća velebna reforma velebne Divjak pišu jezikom koji više priliči fakultetima nego balavcima od 12-13 godina. Tako ćete u prvim stranicama udžbenika iz fizike ili informatike sedmaše učiti znanstvenoj metodi, replikaciji istraživanja, mjerenju, prihvaćanju ili odbacivanju hipoteza bez da su prethodno usvojili te pojmove. Smatram da kriterije svakako treba postrožiti i prvi sam za uvođenje male mature, ali ipak postoje neke granice po kojima se jezik i gradivo moraju prilagođavati skupinama učenika po dobi i mentalnoj zrelosti.
Growing up means choosing how you're gonna live your life.
