Što je najbolje, rat i sukobi su od zapada prema istoku zahvatili sve krajeve bivše zemlje...Krenulo kratko sa Slovenijom u onih 10-ak dana rata sa 70 poginulih i 400 ranjenih, nastavilo se kod nas u Hrvatskoj, zatim Bih, pa kasnije rat na Kosovu i sve završilo sukobom između Albanaca i Makedonaca 2001 u njihovom  kratkotrajnom građanskom ratu. Ok., Slovenija i Makedonija su imale male sukobe u odnosu na Hrvatsku i Bih, no opet išlo je sve redom od države do države. 

Zaboravio si Kosovo i ulazak Srbije u Guinnessovu knjigu rekorda, kao jedina države koja se predala samo od zračnih napada.

- Zašto sam šetao sa zastavom? Zato što mi je pun k. komunjara! Nakon Drugog svjetskog rata su u Dicmu ubili 18 mojih rođaka, o takvim zločinima se ni danas ne govori. Samo se spominje Jasenovac, a ne dopuštaju niti da se utvrdi točan broj žrtava na tom stratištu - rekao nam je Pivić.

sve rečeno, sve dok se sva ta zla i nevolje ne riješe, dok oni koji su učinili zlodjela ne budu kažnjeni (nažalost vrlo je takvih danas živo) teško ćemo mi ikad ka društvo krenut naprijed, a očito je itekako u interesu netkome da se zločine ne razotkrije i svi ti mrtvi pobijeni, pobacani svugdi i svagdi ne nađu i u miru pokopaju. bolje je ovako bacat kosti jedni među drugima dok oni pljačkaju i rasprodavaju, mi smo mentalno duboko istraumatizirano društvo.

Tu ne postoji rješenje koje će sve zadovoljiti.

Ja donekle razumijem ljude koji su izgubili članove obitelji ili su protjerani sa svoje zemlje da utjehu ili pravdu traže u nekim ideološkim krajnostima ali kako razumiti balavurdiju rođenu 90ih ili 00ih koja idolizira ljudski šljam poput Pavelića, Luburića ili Draže?

Mi kao društvo nismo dosegli nivo da arhiviramo(ne zaboravimo, nego arhiviramo) prošlost i krenemo naprijed.

O ovima preko Drine i ne treba trošiti riječi, za njih će za 100 godina Mladić i Karadžić imati status kao Obilić i car Dušan.

veličanje NDH u svon kraju oduvik smatran inaton prema komunizmu. čisto sumnjan da su ti ljudi izveli takve poteze radi ijednog drugog razloga. znaju oni i ko su bili luburić i praljak itd. i nisu baš uvik puni hvale o navedenima

nego jesmo li se radi lokalnih izbora odrekli sezone ili držimo sve pod kontrolom?

Jedan od većih mitova i spinova na mitovima i spinovima ionako zagušenoj političkoj sceni je onaj koji kaže kako je ideologija nevažna, i kako se treba baviti pravim problemima. Ideologija ne da je važna, nego je ključna. Od nje sve počinje, po njoj se, u konačnosti, može vidjeti i kakav će pristup pojedini kandidat imati rješavanju problema.