Da istaknemo još jednom kvintesenciju salonskog nihilizma:
"Demokracija se zadovoljava time što će obuzdati Zlo. Ništa više. Ništa manje. To je dovoljno. Samo totalitarizam teži Dobru, pri čemu, dakako, sâm definira što je Dobro, dok demokracija društvo, ekonomiju i kulturu prepušta spontanitetu i diskretno bdije da netko ne bi ugrozio slobodu Drugoga. Demokratska vlast je pasivna. Ona građane pušta na miru. Zauzvrat očekuje sumnju i kritiku.
Nedemokratska vlast uređuje, organizira i poduzima. Ona definira i kreira društvo u skladu sa svojim vizijama i nudi sigurnost kakvu samo Nesloboda može jamčiti. Nedemokratska vlast je aktivna, nasmrt uplašena od spontaniteta, kako tržišnog tako i kulturnog. Zauzvrat očekuje bezuvjetnu ljubav.
Za glasuju ljudi koji od vlasti očekuju previše, koji politiku doživljavaju kao nešto intimno i emotivno i koji nisu sposobni razlikovati državu od obitelji. Oni u vlasti ne vide banalnu i iznimno opasnu djelatnost koja iziskuje najstroži nadzor, nego mističnu silu koja u svojim rukama drži ključeve ljudske sreće. Takvi birači spremni su se odreći i vlastitih, osobnih interesa kada glasuju za. Pritom, dakako, nemaju pojma da sreću traže na pogrešnom mjestu i da su odabrali zajamčenu nesreću.
Protiv glasuju građani koji znaju da su država i vlast samo nužno zlo bez kojih, nažalost, nije moguće organizirati racionalno društvo. Oni odabiru političku opciju za koju drže da će im nanijeti manju štetu. (Vlast je u trajnoj prilici da proizvodi štetu). Utoliko se može reći da građani koji glasuju protiv, vlasti poklanjaju nepovjerenješto je i najveća milost na koju neka politička grupa može računati u demokratskoj državi, jer samo skepsa i oprez, pa i prezir u glasovanju pogoduju demokraciji, dok emotivnost i vjera pogoduju autoritarnim i nedemokratskim strankama."
[uredio dida - 05. prosinca 2011. u 12:34]