Možda je ružno i neumjesno to reći, ali ako netko ima koristi od globalnih zbivanja posljednjih godina, onda je to Andrej Plenković. Da je sam birao scenarij, teško bi bolje izabrao. Najprije pandemija zbog koje se dvije godine mogao skrivati iza brojanja oboljelih i umrlih, parola o brizi za zdravlje i proglašavanja bezosjećajnim sebičnjacima svih koji propitkuju njega i poteze njegove Vlade, a sad evo ovaj rat u Ukrajini zbog čega opet sve drugo, razumljivo, pada u drugi plan. I opet se ne govori o temama koje opterećuju ovu Vladu, a ima ih poprilično.
Nikad gospodin Plenković nije izgledao moćnijim, nikad nije bio više državnik, nego neki dan kad je držao govor u Saboru u vezi situacije u Ukrajini. Jasan, nedovsmislen, autoritativan, koncizan, bio je sve ono što inače nije. Da ga je netko tad prvi put vidio, ostao bi zapanjen. Oni, pak, koji duže prate karijeru aktualnog premijera, samo su se još jednom uvjerili kako se čovjek koji je manji od makova zrna pred nekim akterima domaće političke scene preko noći pretvara u lava kad treba braniti i provoditi odluke donesene u Bruxellesu. Bezrezervna osuda Rusije i njezine agresije na Ukrajinu posebno je ironična kad znamo da tom istom čovjeku Vladu drže ljudi koji se nikad jasno nisu odredili oko agresije na Hrvatsku i ljudi koji su, da apsurd bude potpun, na liniji države koja je izvršila agresiju na Ukrajinu.
