....

Dosta razmišljam o ekonomiji, to je toliko nepredvidiv sustav, a toliko važan da se ne otme kontroli.

Mislim da se na određene načine tim sustavom mora pokušat upravljat, a radi nepredvidivosti je izuzetno teško.

Covid je, kao i svaka kriza prije, prouzrokovao štampanje novca, štampanje novca jednako inflacija. Kao što je 2008 balon nekretnina u SAD eksplodirao, prelio sa na nas, a nama je puknuo balon Sanadera. Pa su nama dva balona puknula. Očekivat konstantno uzlaznu putanju je suludo poučeni dosadašnjim iskustvom ekonomije kao znanosti. Biranje mjera je uvijek dvosjekli mač. 

Teoretičari kartastofe samo moraju dovoljno dugo poživjeti i jednom će biti u pravu. Zavjere ne postoje samo nevidljive ruke koje čuvaju naše guzice, čuvajući vlastite.

Možemo to nazvati zavjerom, ali prezentirajući istinu narodu, narod te neće izabrati. Političari lažu jer narod to želi. Zorno to možemo vidjeti sada na primjeru Rusije.

Dakle, stado želi laž.

Moj veliki obrat u životu je Naš Hajduk. Laž zvana narodni klub, temeljen na poštenju, na pravednosti, stručnosti i profesionalizmu. Buntovnički, naslonjen na povijest Splita i Dalmacije koji je dan danas latentno anarhistički, iako anarhizam i puntarstvo zamjenjuje komocija zimerfreia i svega što dolazi s time.

I tako narodni klub je polako postajao profesionalni klub koji opet služi za ostvarenje sitnih i krupnih interesa pojedinaca. Čekaj, stani malo, pa postoji li iti jedan profesionalni nogometni klub koji više manje ne funkcionira isto?!

Međutim, iako je ideja degenerirala, stvorio se relativno uzoran klub, s urednim koliko toliko transparentnim poslovanjem.

E sad, imamo teoriju zavjere kao je narodni Hajduk izmišljen da bi se neki drugi bogatili (a što je točno, jer je takva zakonitost života).

Ili (a što je moj stav) napravilo se puno, nije idealno, pljucam s istoka, ali ipak ponosan i odan Našem Hajduku, od donacije, članstva, dresa itd.

I jedan i drugi stav su ok, ali kad krenem objektivno razmatrat Hajduk/ekonomiju/politiku bilo što, dolazim do zaključka da je nešto relativno ok ili relativno nije ok.

Kad se fanatik primi analize onda se uvijek ide u krajnost, a atgumentaciju i za ok i ne ok vrlo lako može svaki iole vješt retoričar pervertirati do krajnjih granica.

Po meni treba prihvatiti zakonitosti života koje su cinične, često okrutne, nepravedne i svarati bolji mikrosvijet. Bavljenje tokovima koje slabo ili nimalo ne razumijemo je nezdrav hobi, zdravije je kupovat one plastične ratne igračke u komadićima i slagati ih.

Kad sam počeo svoj posao bio sam jako osjetljiv na sirotinju i one kojima je teško. A prezirao sam krupni kapital.

Sada znam jednu stvar sirotinja je ogavna jednako kao i krupni kapital. To su isti psihoprofili i jedni i drugi će te za svoj interes utopit u čaši vode.

Između čovjeka kojemu je 1000 kuna sve i želi ih i čovjeka kojemi želi 10.000.000 nema razlike i jedan i drugi će lagat, varat, biti beskrupulozni za svoj interes.

Ima i suprotnih primjera, ali veliki, mali, bogati, siromašni, sve su to uglavnom isti ljudi koji bi u dlaku bili isti kao ovaj drugi da se uloge zamijene.

I jedna zanimljiva crtica - dug banci ili dug nekoj fizičkoj osobi (ajmo reći običnom čovjeku, ne kamataru).

Banka je puno benevolentnija i manje agresivna pri naplati svog duga od fizičke osobe kojoj je netko dužan. Kako to? Kako to?

Banka je dio sustava i banku sigurno nećeš prevariti jer se osigura na sve moguće strane. Ona koristi državu kao pdoruženu ruku koja joj osigurava da sredstva koja ti je osigurala budu naplaćena ti imao ili ne imao za vratitit(a prethodno se osigurala da imaš barem u nekretninama)...

Pojedinac koji ti posudi novac jedino može dosadom i agresijom/agresivnim zahtjevanjem povrata novca doći do povrata. Ja bih ipak rekao jednu stvar, a čuo sam dosta iz okoline i starijih. Pozicija jamca je često znala biti kritična za mnoge, dosta je bilo onih(osobito bliskih prijatelja, kumova itd.) koji su ljudima bili jamci. Na kraju su ti jamci "nadrljali" i otplaćivali dugove dok je ovaj da tako kažem prošao lagodno i puno bolje jer je prevario takav način otplate. Na kraju pukla prijateljstva, kumstva, a ljudi otplaćivali dugove idućih 20-ak godina. 

Danas je mislim to rijetkost, no postoje tisuće takvih koji su nažalost kao jamci pokupili deblji kraj. 

Jamac bi bio roditeljima i sinu, te isto tako sa ženine strane (i njenom bratu).

Ostalima - nema šanse.

Motika brajo i udri, kako raste inflacija tako više kopaš i sadiš i blažena peć na drva, uzeo ove zime drva i za sljedeću zimu za svaki slučaj

Vidim u medijima da su Švedi i Finci popizdili na Hrvatsku. Uplaćuju u EU fondove milijarde od kojih se i Hrvatska dobro okoristi.

Mi im u zahvalu dajemo neodgovorno blebetalo (Milanović) koji nema moć da mijenja stvari, ali ima moć da beskrajno lupeta i da nas osramoti 

gdje god stigne.

Mislim, mi već svi u zemlji znamo da je Miki blesav, ali ovi izvana ga jamačno shvaćaju ozbiljno i bojim se da to može dovesti toga da nas EU prišarafi i da dođe do 

do loših posljedica i uskrata milijuna. Ako se dogode redukcije iz fonova, bilo bi pošteno da uzročnik redukcija prvi snosi konzkvence. Hoće li?

Pitam se što rade precednikovi savjetnici? Jel ima u tom njegovom kabinetu netko normalan tko će ga primiriti?

Kad se sjetim Kolinde, ona je isto znala raditi scene zbog kojih je čovjeku bilo neugodno (recimo njeno motanje oko ograde Bijele kuće, ili razne navijačke egzibicije) ali

bar nije  radila direktnu štetu.

Milanović je, za razliku od Koli, totalno divlji i sad me strah da jednog dana vidim njega kako čita da smo objavili rat Ukrajini ...😀