Jos bih se malo vratio na izborni sistem. Napominjem da ova anliza nema veze sa rezultatima. Od svoje punoljetnosti izbore ne shvacam ozbiljno i u ovakvom sistemu mi je svejedno tko pobjeduje. Ovaj post je rezultat slobodnog vremena posle uspjesno zavrsenog posla :)
Htio bih jos jednom sagledati prednosti sistema predlozenog na prosloj stranici (tj. malo prosiriti moj prethodni post).
Dakle, sistem bi bio 140 zastupnika - 140 jedinica, s tim da su jedinice napravljene geografski. To bi u praksi znacilo da svakih 30-tak tisuca ljudi dobija zastupnika. Dakle, izborne jedinice bi bile kvart u Zg, mali gradic sa okolnim selima, dio veceg grada itd. Takodjer biralo bi se u dva kruga (kao predsjednicki izbori), dakle svaki zastupnik bi morao pobjediti u svojoj jedinici sa preko 50% glasova.
Ja bih jos dodao mogucnost opoziva. Dakle, ako se skupi odredeni broj potpisa u njegovoj jedinici, zastupnik se moze opozvati i izbori u jednici ponovo odrzati. Evo sto bi se s tim dobilo:
1. Ovakav sistem je puno jasniji i jednostavniji od D'Hondtove medtode koja je zastarjela i losa. Ilustrirat cu to sa dva primjera:
Kukuriku koalicija je za svakih 12000 glasova dobila mandat, a Laburisti za svakih 20000 sto je ogromna razika
Kukuriku+HDZ su skupili 63.5% glasova i time dobili 88% mandata u saboru. Dakle, vise od trecina glasova je dalo samo 12% zastupnika, tj. glasovi su skoro baceni u vjetar.
Nisam siguran sto znaci pravedno, ali koju god definicju uzeli ovo ne ulazi u to.
2. Ljudi bi znali tko je njihov zastupnik i mogli pratiti njegov rad/(ne)rad. Ovako se vise od 100-njak ljudi uguzilo u Sabor, a skoro nitko ne zna tko su i sto ce tamo raditi (vjerojatno nista osim poslusno dizati rucice). Uzmimo HDZ. Svi govore kako su onu porazeni do nogu, sto bas nije istina. Oni su dobili 44 mandata (sto uopce nije malo s obzirom sto su radili)!!? Tko su ti ljudi i cimu su to zasuzili? Koju ce onu pouku izvuci iz izbora. Zakljucak je da nije vazno sto misle biraci, glavno biti poslusan, uvlaciti se u guzicu pravim ljudima u stranci i eto te u saboru. Tko te poslao u sabor? Biraci? Jok, posalo te predsjednik stranke koji te stavio na dobru poziciju na listi - dakle njega ces i dalje slusati. Slicno je sa Kukuriku, da li itko zna koje je to ljude izabrao za Sabor u svojoj jedinici?
U izravnom sistemu ne bi bilo tako? Nitko se ne bi mogao skrivati iza stranke i vodja vec bi morao izaci pred birace i reci za sta se zalaze. To bi i potaklo stranke da stavljaju i spobnije ljude za kandidate. U trenutnom sistemu mogu uzeti orangutana iz zoloskog i staviti ga na 3. ili 4. mjesto liste, nitko ne bi primijetio, a zastuonicku duznost bi obnasao isto kvalitetno kao i vecina mu kolega.
3. Gradanske inicjative bi imale sanse nesto postici. Naime, zastupnik bi itekako morao komunicirati sa svojim biracima. U protivnom bi vro brzo izgubio podrsku. Recimo da ja posaljem mail zastupniku, a on mi ne odgovori ili odgovori nesto bezobrazno ili bez veze. Ja to ispricam susjedu, otidem u ducan malo procavrljam sa blagajnicom koja dalje cavrlja sa ostalim musterijama. U mojo zgradi ima 100-njak biraca, kroz taj ducan prolazi jos par stotina ljudi. Otidem do kvartovskog kafica na pivu, tamo malo popricamo i vec imamo neku kriticnu masu nezadovoljnih ljudi. Malo karikiram, ali ne zaboravite da bi on bio biran sa najvise 10-tak tisuca glasova, sa mozda par stotina glasova prednosti. U kvartu/gradu/selu se takve stvari jako brzo mogu okrenuti dok na drzavnoj razini nema sanse.
4. Imalo bi se smisla ukljuciti aktivno u politiku. Iako u teoriji se i u sadasnjem sistemu mogu svi ukljuciti, u praksi je to skoro nemoguce. Naime, vec 20 godine (a mozda i vise - ne sjecam se) gledamo iste face. Ovi novi koji dolaze su prosli skolu ovih starijih i tako su selektirani da su zaprav skoro isti. Sve ankete pokazuju da velika vecina ljudi ima jako lose misljenje o politicarima i da bi htjela vidjeti nove ljude na njihovim mjestima. Medjutim, zahvaljujuci sistemu ovi se i dalje odrzavaju. Sistem direktnog odabira to bi se vrlo brzo ocistilo. Naime, svatko tko je postovan i cijenjen u lokalnoj zajednici bi imao dobre sanse potuci stranke bez neke posebne logistike.
5. U takvom sistemu se ova Kosoricina vlada (a niti jedna druga i priblizno tako losa) ne bi odrzala 2 godine. Naime, zastuopnici bi padali jedan po jedan i vlada bi vrlo brzo igubila podrsku.
Zalosno je koliko bi obo lako bilo implementirati i koliko bi poboljsanja donjelo (cak bi i ja glasaso :)), a nazlost sumnjam da ce dogoditi u blizoj buducnosti.
