Bodžo, ovako:

1.       Kao što sam i gore napisao, ne zagovaram ja nikakvu „reetatizaciju“  privrede, osim u slučaju INA-e (i tu do razine kontrolnog paketa), već efikasno gospodarenje onim što je još uvijek u državnom vlasništvu (vode, šume, ceste, HEP...).

2.       Naravno, da se kod nas kao što svi znamo loše upravljalo u ime države. Što zbog nesposobnosti, što zbog korupcije, što zbog političke podobnosti... Vrlo vjerojatno da će se tako i dalje nastaviti. Međutim, načelno je taj problem rješiv uz jasno izraženu političku volju koja bi to sprovela. Postoje znanstvene discipline koje se bave upravljanjem, postoje stručna specijalistička znanja o svakom od spomenutih sektora, postoje stručni upravljači/menadžeri za svaki od pojednih sektora, a postoje i primjeri iz svjetske prakse kako se efikasno upravlja bilo komunalnim, bilo državnim javnim poduzećima na suvisao način u poretcima parlamentarne demokracije. Samo nam je potrebna politička volja koja bi to konzenkventno provela.

3.       Iskreno, pribojavam se potpune privatizacije javnih poduzeća takvog profila. S druge strane, nemam ništa protiv investitora koji pokreću greenfield poslove u tim sektorima (posebno u energetici), ali nikako ne bih želio doživjeti taj dan kada će država ispustiti sve te sektore u potpunosti iz svojih ruku. Država mora zadržati mogućnost da odlučujuće utječe na zbivanja u takvim fundamentalnim sektorima jer bez toga neće imati ni trunka suverenosti.
Naravno, i ta "suverenost" nema sama po sebi smisla, osim ako se ne brine za opće dobro.

kako nam je u mentalitetu nerad, sto bojangles voli naglasiti, tako nam je i "podobnost" u mentalitetu bitnija od "sposobnosti".

HEP, HŽ i HAC treba privatizirati što prije i time uopće nisu "ugroženi" nacionalni interesi kako ističu ljudi (a pogotovo oni koji su ih tu zaposlili) fiktivno zaposleni u tim preglomaznim poduzećima. Ta tvrdnja o zaštiti nacionalnog interesa nema nikakvo uporište u zdravoj logici, npr. neće ti nitko ukrast autocestu ili prugu iz države . Jadroliniju bih također privatizirao uz neophodno ugovorno usuglašavanje o prometu prema otocima tijekom zime koji uglavnom nisu ekonomski isplativi, ali su nužni za dobrobit otočana.

Osobno sam pobornik koncesija, radije nego rasprodaje, naravno gdje je koncesija moguća. Primjerice, u nas se izdaju koncesije za punjenje vode iz izvora, a one se daju na period od 30-50 godina što je suludo, kada je očito da je voda sve važniji prirodni resurs, a sve upućuje na to da bi u bliskoj budućnosti mogla postat važniji resurs od nafte. Ako je tomu tako onda nad tako važnim resursom ne daješ koncesiju dužu od 5 godina, 10 maksimalno.

Kao da se radi o tome hoće li ti netko „ukrasti cestu ili prugu“...

Radi se o tome koliko ćete koštati upotreba toga, odnosno koliko bi svakog državljanina ove zemlje mogla koštati struja, voda, vožnja autoputom, željeznicom... da se tim „resursima“ i „infrastrukturom“ dobro gospodari u javnom interesu.

Sve te stvari izgrađene su ili stavljene u funkciju javnim novcem i njihova ekonomska uloga ne iscpljuje se samo u njihovoj „profitabilnosti“ ili pukoj funkcionalosti, već potencijalu za korektivnu socijalnu politiku koja neće ugrožavati njihovu bazičnu rentabilnost.

Svi ti „resursi“ rezultat su kumulativnog napora generacija državljana ove zemlje, a kroz servisiranje cijene kapitala koja je za njiih plaćena, i budućih generacija. Odricanje države od prerogativa u upravljanju malo šire shvaćenim fundamentalnim životnim resursima, bilo bi ujedno i odricanje od mogućnosti za vođenje ikakve ekonomske politike koja bi bila išta više od servisiranja privatnih korporacija.

Dakle, racionalizacija, sitematizacija i reorganizacija postojećih javnih poduzeća, uz dokidanje pojedinih monopola, ali zadržavanje kontrole nad uvjetno rečeno "infrastrukturom" (vode, šume, zemlja, pomorsko dobro, energetska mreža, cestovna i željeznička mreža...).

ina je u prvih 9 mjeseci imala preko 2 milijarde kuna profita, a pola je firme prodano za 500 milijuna. gdje je tu računica?

da, ali jbte HEP i HŽ su recimo to tako prirodni monopolisti... te firme moraju raditi s profitom... jbga sad treba imati muda napraviti promjene oko svih tih poduzeća... maknuti nesposobne i staviti na to mjesto stručnjake, a u NO-ima kako je već netko rekao - staviti predstavnike vladajućih...

pitaj sanadera

Upravo je ekstra kriminalna privatizacija jedan od velikih problema privatiziranju ili bolje rečeno "otuđivanju" javnih poduzeća od države, a samim time neminovno i od politike. Iznimno je politički nepopularan potez ako netko sad odluči rasprodat određene udjele u recimo HEP-u koliko god taj možebitan potez bio ekonomski racionalan i potencijalno jako dobar. Večini ljudi je (s razlogom!) sam pojam privatizacije organski nepodnošljiv.