Kad je predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem na Hrvatskom radiju obznanio informaciju da je 46 zastupnika iz prošlog saborskog saziva podnijelo zahtjev za mirovinu te je u javnost došla i vijest o ‘sedam odabranih’ koji ponovno sjede u saborskim klupama, gotovo je neopaženo prošlo da se među budućim umirovljenicima nalaze i neki SDP-ovci.

Uz imena Luke Bebića, Ive Sanadera, Andrije Hebranga te još 36 bivših saborskih zastupnika, ne računajući i ‘jednodnevne umirovljenike’ predvođene Vladimirom Šeksom, našli su se, naime, i Željka Antunović, Davorko Vidović, Antun Vujić te još neki SDP-ovci, no i pokoji član HNS-a i IDS-a.

No, spomenutih troje političara, osim što su donedavno bili saborski zastupnici, svojedobno su obnašali i dužnosti ministara, dok su na posljednjim izborima ostali bez kandidature. Dakle, kadrovi kojih se na neki način SDP odrekao i poslao ih u političku mirovinu.

Budući da je borba protiv saborskih privilegija bila jedno od predizbornih obećanja, zanimljivo je bilo čuti jesu li ti SDP-ovci zapravo protiv stranačkog programa kada se tiče njihovih osobnih pozicija? Ili se radi o pojedinačnim slučajevima, tzv. otpisanim SDP-ovcima koji žele kapitalizirati minuli rad?

Dok Željka Antunović nije željela sudjelovati u raspravi o umirovljenju, pogotovo ne o priči o povlaštenim mirovinama, njezin kolega Antun Vujić ne vidi ‘ništa sporno u tome da netko ode u mirovinu ako ima uvjete’.

‘Imam sve uvjete za mirovinu - i godine starosti, i godine staža, i četiri saborska te jedan ministarski mandat, tako da to nije povlaštena mirovina. Povlaštene su one mirovine u koje, po mom mišljenju, idete kad nemate puni radni staž, kad nemate cijele mandate, nego ste bili dvije godine u Saboru’, tvrdi Vujić.

Ukazuje i da bi, da je išao u tzv. redovnu mirovinu, imao znatno veća primanja te priznaje da mu je saborska mirovina ‘spuštena na limit koju može imati’, a to je 8.500 kuna.

Davorko Vidović, pak, priznaje kako drugog izbora nije imao, nego je ‘po sili zakona’ morao u mirovinu. ‘Zapravo sam potjeran u mirovinu. Jedino sam mogao ostati na cesti ili otići na Zavod za zapošljavanje’, kaže Vidović.

Upozorava da ‘treba razlikovati status ljudi koji su otišli po sili zakona u mirovinu, poput njega, i ovih sedam koji su napravili nemoralnu stvar, odnosno uzeli mirovinu na jedan dan, zamrznuli je i nastavili obnašati političku dužnost’.

‘Ako su mislili ići u mirovinu, nisu trebali u Sabor. Čim su ušli u Sabor - gotovo, nema više mirovine, izvoli, dijeli sudbinu ostalih kolega. To je nešto neprihvatljivo’, ocijenio je Vidović.

Požalio se i da je ‘ironija sudbine’ da on, koji je ‘osam godina govorio protiv te mirovine, u istu mirovinu ide’.

‘Najavljivao sam ukidanje tog zakona, napravio prijedlog novog zakona koji će biti temelj za ukidanje postojećeg i sad, sa 55 godina, moram u mirovinu, iako to nikako ne želim’, kaže Vidović navodeći kako je ‘skandalozno da ljudi u tim godinama čeprkaju u vrtu ili u parku igraju domino’.

Podsjeća i kako su saborske mirovine ‘drastično srezane’, pohvalivši se da ih je u svojem mandatu srezao za 30 posto, dok su za dodatnih 10 posto umanjene u vrijeme Jadranke Kosor te potvrđuje riječi Antuna Vujića da bi nekima ‘mirovina po općem propisu bila i veća’.

Odgovor na pitanje ‘hvataju li posljednji vlak’ prije ukidanja povlaštenih mirovina neki bivši, pa i aktualni saborski zastupnici, pokušao je dati i Silvano Hrelja, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika. Upozorava da oni koji su podnijeli takav zahtjev pritom ne bi smjeli kršiti zakon.

‘Očito su se opredijelili za poziciju čuvanja svojih stečenih prava, no možemo razgovarati o tome koliko je to u ovom trenutku, socijalno osjetljivom, moralno ili nije. Svatko snosi odgovornost za sebe’, rekao je Hrelja.

Ipak je uputio građane da se na idućim izborima ‘sjete kako se tko ponašao u ovakvim situacijama, odnosno tko je gledao sebe ili u prvom planu imao ispravak jedne nelogičnosti i nepravde u mirovinskom sustavu’.

Za troje SDP-ovaca, čiji bi se odlazak u mirovinu mogao naći u koliziji sa stavovima Kukuriku koalicije o povlaštenim mirovinama, Hrelja navodi kako bi između odlaska na ‘burzu rada’ ili uzimanja mirovine ‘vrlo nelogično bilo očekivati da će netko nakon dva-tri mandata u Saboru sebe osuditi na to da bude bez ikakvih primanja’.

‘Te ljude ne možemo osuditi jer im zakonodavna infrastruktura ne daje mogućnost izbora, pa je vrlo logično što će izabrati, a to je - stečeno pravo’, zaključuje Silvano Hrelja.

Činjenica je, a to svatko mora priznati, da svi oni koji sada žele konzumirati privilegirane saborske mirovine ni na koji način nisu izjednačeni s građanima koji se nalaze na tržištu rada, odnosno ‘tržištu nezaposlenih’.

Po dosadašnjem modelu, saborski zastupnici mogli su u mirovinu ako su napunili 55 godina, odnosno 50 godina za zastupnice, imaju 20 godina radnog staža te su u Saboru odradili minimalno dvije godine plus jedan dan u komadu.

Na zastupnike aktualnog saziva odnosi se izmijenjeni zakon prema kojima su godine starosti i za zastupnike i zastupnice povećane na 60, radni staž na 25 godina za oba spola te odrađeni cijeli mandat od četiri godine. No i to bi se trebalo uskoro promijeniti. Po najavama iz Kukuriku koalicije - u prvih pola mandata nove vlasti.

Doduše, ta će mjera, uz sve one koje su najavljivali, pokazati jesu li, mogu li i žele li biti drukčiji političari od onih koje su na izborima pobijedili.