Politička arena

Vrgorčani svoje žrtve ne zaboravljaju

Dok se u Srbiji priprema i sudska rehabilitacija četničkog vođe Draže Mihailovića, iz Hrvatske se čuje samo glas prosvjeda iz Vrgorca

Da je u II. svjetskom ratu pobijedio Draža Mihailović, danas bi Jugoslavija bila europska ustavna parlamentarna kraljevina. Ne bi bilo tragičnog rata na kraju 20. stoljeća i odavno bismo bili u Europskoj uniji i NATO-u", izjavio je prije godinu dana Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove i odnedavno glavni saveznik Čede Jovanovića, najliberalnijeg srbijanskog političara, koji zbog svojih stavova kojima ne tetoši srpski nacionalizam praktično jedini od tamošnjih političara uživa neki ugled i u Hrvatskoj. Jovanović i Drašković udružili su se u pokret Preokret koji, po svemu sudeći, ne nudi ipak nikakav preokret kad je riječ o odnosima s Hrvatskom na koju su kretali tenkovi posuti cvijećem iz Beograda 1991. Jovanović se udružio s kontroverznim političarom, za koga su Srbi "na jugoslavenskom prostoru biološki najjača nacija, historijski najutemeljenija".

Dok se u Srbiji priprema i sudska rehabilitacija četničkog vođe Draže Mihailovića, osuđenog na smrt i strijeljanog 17. srpnja 1946., na Adi Ciganliji, iz Hrvatske se čuje samo glas prosvjeda iz Vrgorca. Zaustavite rehabilitaciju, pozvale su vrgoračke gradske vlasti vladu Zorana Milanovića, koja bi mogla nezgodno pitanje ponovno prešutjeti. Zašto pišu upravo iz Vrgorca? Možda i zato što je vrgorački gradonačelnik Borislav Matković po zanimanju profesor povijesti ili što je HDZ-ovac pa time u oporbi i želi provocirati Vladu, ali ne samo zato. Nego zato što vrgoračka okolica pamti pokolj 270 stanovnika – među njima i žena, djece, svećenika – u selima Dubrava, Vlaka, Kozica, Dragljane i Rašćane. Počinile su ga četničke jedinice iz istočne Hercegovine u kolovozu 1942. godine prije gotovo 70 godina.

Mnogima, poput Vuka Draškovića, možda treba još vremena da se raspitaju o tome kakva je bila priroda četničkog pokreta, je li jedan od ciljeva bio dobiti etnički čistu veliku Srbiju i kakve su zaista bile mogućnosti da đeneral Draža od Jugoslavije stvori "europsku ustavnu parlamentarnu kraljevinu". Jedino što bi se možda ostvarilo da je Draža pobijedio – ratova koje je pokrenuo Slobodan Milošević zacijelo ne bi bilo. Ciljevi Miloševićevih ratova – uništavanje Hrvata, Bošnjaka i Albanaca na područjima na kojima žive Srbi – bili bi vjerojatno postignuti puno prije 1991.

U Srbiji je konfuzija sve veća i nije čudno što njihovim liderima u glavi vlada zbrka i što ne mogu razaznati Dražu od žita kad mnogima od njih nije jasno ni što se dogodilo prije samo dvadeset godina i kakva je bila njihova uloga u tome. A i izbori su već raspisani. Neobično je ipak što iz Hrvatske nema reakcija ni na jednu provokaciju iz Beograda. Takva šutnja pomalo je nezdrava, ništa što dolazi iz Beograda nama više, eto, ne smeta, toliko smo otvoreni, tolerantni i pomirljivi da nam ni preokretanje povijesti naopačke nimalo ne upada u oči, ne smeta ni kad Boris Tadić svojata Ruđera Boškovića upravo na tragu one "Srbi svi i svuda", ne smetaju nam na rukometnom teretnu šajkače i kape poput one koju je nosio Ratko Mladić. A ako treba, mi ćemo se ispričati Srbiji što 1991. godine nismo položili oružje pa rata ne bi ni bilo.

78-godišnji andrija pivčević svjedočio je kao dječak protiv zloglasnog generala, a danas je jedini preživjeli iz zločina što su ga Dražini sljedbenici počinili u Gatima 1. listopada 1942., koji se prisjeća svoje kalvarije:

               SVJEDOČIO PROTIV DRAŽE 'Molija sam četnika da me poštedi, on me devet puta izboja nožen...'

‘Biraj - metak ili nož’

 - Ja san bija u grupi od nas dvanest. Na svoje san oči gleda kako ubijaju ljude. Vidija san i kako su zaklali Danicu Miloš, njenoga sina od deset godina i kako su joj ćer od jedne godine bacili u zrak i nabili na bajunetu.

Mene su prvo pogodili iz puške u debelo meso, a onda je jedan četnik doša do mene i pita me šta mi je draže, da me dokrajči metkon ili nožen. Ja san ga molija da me poštedi jer san u matere jedinac, a onda me je on počeja bost. I devet puta me je uboja...

Andrija je, međutim, preživio. Drugog objašnjenja, izuzev Božjega čuda, liječnici nisu imali.

- Pet uri san se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. I odjedanput se leš do mene diga, kad vidin Miju Bašića koji je isto glumija da je mrtav. Nekih pesto metara san moga odat, a onda san, kad mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša do naše kuće di mi je mrtav leža otac i još njih pet, šest,  prisjeća se Andrija.

Majka mu je rane isprala rakijom, a potom ga je, skrivenog pod Mosorom, nekoliko puta došao previti doktor Buljević. Sve dok, uz pomoć tetka, nije tajno prebačen u splitsku bolnicu gdje je konačno, uz pomoć liječnika koji su radili pod talijanskom okupacijom, ozdravio te postao dječak koji će četiri godine kasnije presuditi Draži Mihailoviću.

--------------

Milanoviću...

Nisam to ni znao....

prije naglasi na mladež 

u ovom hejtu je složna mladež sa levo, a bome i sa desno. ujedinjeni u borbi 

ima sigurno preko godinu dana kako je to na snazi. fino ti uleti komunalni redar i uruči "nagradni tiket" ako te uhvati

@ Oskotok


meni je genijalno kad me neki debil pita zašto mi koji vučemo iz Zagore tolko brijemo na desno
uostalom dovoljn o je vidit sastav vijeća Vrlike

e super
po ljetu kafići rade do 1,zabrana je dalje
odeš u park popit koju,zabrana,1000kuna
povališ nešto,zabrana,odma alimentacija
odeš na stadion,hučeš,zabrana,prekid tekme


šta da radim onda?
više se u današnja vremena nesmiješ ni zabavljat da ti ne opale kaznu

pa trebale bi bit, da ... al šta se događa, odeš s ekipom svako si uzme par piva, sjedneš negdje u park ili uz dravu di nikome ne smetaš, malo gitara ovo ono, neke ribice i onda ti dođe nadobudni tićdro koji ima više promila nego ti, pa ti pljasne kaznu od soma kuna... pa nabijem ja njih na kurac... a sve je to proizašlo zbog klinaca od 16 do 18 godina koji su se redovno tukli i razbijali kad bi se napili