78-godišnji andrija pivčević svjedočio je kao dječak
protiv zloglasnog generala, a danas je jedini preživjeli iz zločina što
su ga Dražini sljedbenici počinili u Gatima 1. listopada 1942., koji se
prisjeća svoje kalvarije:
SVJEDOČIO PROTIV DRAŽE 'Molija sam četnika da me poštedi, on me devet puta izboja nožen...'
Mali dvanaestogodišnji dječak, Andrija Pivčević iz sela Gata blizu Splita, pred grupom stranih novinara zadigao je košulju i pokazao na trbuhu kružne ožiljke od uboda nožem:
- Evo, ovdje su mi se crijeva vidjela. To su me oni, četnici, izboli. Na devet mjesta...
Zašto su četnici izboli toga malog plavokosog dječaka u siromašnim sandalama?
Nosio sam mlijeko drugovima partizanima...
Tako je svoje izvješće sa suđenja Draži Mihailoviću, zloglasnom Čiči, započeo novinar beogradske “Borbe” potpisan inicijalima M.B. Faksimil ćiriličnog članka, 66 godina kasnije, pokazuje nam upravo Andrija Pivčević,
danas, hvala Bogu, zdrav 78-godišnjak, ujedno i jedini preživjeli čuvar
teških uspomena na zločin što su ga Dražini četnici počinili u Gatima
1. listopada 1942. godine.
Stravičan pokolj
- Na suđenju u Domu garde na Topčideru, protiv Draže smo svidočili
ja i Marija Borovac kojoj su zaklali muža i sina. Tri smo dana bili u
Beogradu, iako je samo suđenje trajalo, čini mi se, tri miseca, a Draža
se branija da je za sve kriv Momčilo Đujić i da on ništa nije zna.
Sićan se da mu je tužilac reka da ga od počinjenih grija ne bi ni Dunav i
Sava zajedno oprali. Cili svit je pratija kakva će bit presuda, pa san i
ja sa svojon pričon izazva veliko zanimanje stranih medija, govori
Andrija prebirući po dokumentima i bolničkim kartonima koji ga vraćaju u
vrijeme koje se, sve i da hoćeš, ne može zaboraviti.
A tog 1. listopada 1942. u Gata su banuli četnici. Njih stotinjak.
Talijani su ih doveli i ostavili da rade što ih je volja, a oni su
radili ono što najbolje znaju.
- Bio je to stravičan pokolj. Ima san osan i po godina, ali se svega
sićan ka da je jučer bilo. Četnike iz Knina i Popova polja vodija je pop
Đujić i, šta metkon, šta nožen, ubili su 96 nevinih, nenaoružanih
ljudi.
Nikoga nije bilo da nas brani, i partizani i ustaše su svoj vlastiti
narod ostavili na milost i nemilost koljačima, pa ih zato podjednako
krivin ka i Talijane za to šta nam se dogodilo, kaže Andrija.
Od pokolja se ovo poljičko mjesto godinama nije oporavilo. Bez jednoga
roditelja ostala su 174 djeteta, a bez oca i majke 25 djece. Od gladi
je, jer četnici nisu samo ubijali, nego i palili, potom umrlo još pet
mještana. Andrija je, pak, čudom preživio. Filmska je to priča koju u
Hrvatskoj, očito, nema tko snimiti.
‘Biraj - metak ili nož’
- Ja san bija u grupi od nas dvanest. Na svoje san oči gleda kako
ubijaju ljude. Vidija san i kako su zaklali Danicu Miloš, njenoga sina
od deset godina i kako su joj ćer od jedne godine bacili u zrak i nabili
na bajunetu.
Mene su prvo pogodili iz puške u debelo meso, a onda je jedan četnik
doša do mene i pita me šta mi je draže, da me dokrajči metkon ili nožen.
Ja san ga molija da me poštedi jer san u matere jedinac, a onda me je
on počeja bost. I devet puta me je uboja...
Andrija je, međutim, preživio. Drugog objašnjenja, izuzev Božjega čuda, liječnici nisu imali.
- Pet uri san se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. I
odjedanput se leš do mene diga, kad vidin Miju Bašića koji je isto
glumija da je mrtav. Nekih pesto metara san moga odat, a onda san, kad
mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri
kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša do naše
kuće di mi je mrtav leža otac i još njih pet, šest, prisjeća se
Andrija.
Majka mu je rane isprala rakijom, a potom ga je, skrivenog pod Mosorom,
nekoliko puta došao previti doktor Buljević. Sve dok, uz pomoć tetka,
nije tajno prebačen u splitsku bolnicu gdje je konačno, uz pomoć
liječnika koji su radili pod talijanskom okupacijom, ozdravio te postao
dječak koji će četiri godine kasnije presuditi Draži Mihailoviću.
--------------
Milanoviću...