Hrvatski glavni grad prošlih dana posjetio je Aleksandar Vučić, podpresjednik srbijanske vlade, kažu najmoćniji čovjek Srbije. Jedan onako netipičan političar koji više nalikuje na nekog menadžerčića u kakvoj fensi firmi u kjojoj se svako malo organiziraju raskalašeni after partiji nego na moćnog političara. Inače dojučerašnji radikal koji je, doduše neuvjerljivo, divanio o granicama Velike Srbije po onoj poznatoj liniji KOVK. Neuvjerljivo jer nije odavao dojam nekog junačiine koji će osobnim primjerom utrti put tom cilju, latiti se mitraljeza i raspaliti po ustašama. Reklo bi se prosto rečeno, salonski četnik.
Prije par godina fensi četnik se odmetnio od te anakrone družine koja se kroz povijest nije baš proslavila u ratnim sukobima pa je u narodu još od onog rata ostala uzrečica da od "četnika bržeg konja nema" , zajedno sa svojim drugarom Tomom Nikolićem koji već ima staturu za neki Bulajićev film ali mu fali brada i koji je uzeo učešće u ratnim zbivanjima pa je tako na gori Romaniji bio proglašen četničkim vojvodom zajedno sa još hrpom besprizornih likova koji kao da su izvađeni iz neke morbidno-humoristične serije. No stvarnost koju je ta nakupina proizvodila svojim djelima nije imala ništa smiješno u sebi za razliku od njihovih statura. Bila je to čista patologija na livadi pa je zajedno sa vojvodom čistog hrvatskog imena Tomislav inauguriran i izvjesni Branislav Gavrilović-Brne, kojeg dobro poznaju Sarajlije i koji je kažu upućeni imao običaj spavati u lijesu. Bio je tu i poznati vojvoda sa Grbavice Slavko Aleksić kao i Milan Lančužanin- Kameni koji je ratovao u Vukovaru.
Prije par godina gostujući u emisiji na B92 Vladimir Beba Popović , bivši sekretar za informiranje u Đinđićevoj vladi teško je optužio Tomislava Nikolića za ratni zločin počinjen u Hrvatskoj, točnije u selu Antin gdje mu je Jovica Stanišić navodno rekao da je Nikolić osobno pobio 10-15 civila.
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=UfMijGa1GNs Tako će Hrvatska valjda biti jedna od rijetkih, ako ne i jedina zemlja na svijetu koja će na najvećoj državnoj razini primiti čovjeka za kojeg postoje ozbiljne optužbe da je na njezinom tlu počinio teški ratni zločin.
Taj radikalski dvojac koji se odmetnio od Šešelja, koji i dalje provodi vrijeme u haškoj sprdačini rugajuć se i psujuć suce, radeći od tog sramnog mjesta ono što ono u stvari jest, postorwelovska manipulatorska fantasta, u zadnje vrijeme okreće ploču i zalaže se za suradnju u regionu. Pritisnut od zapada da riješi stvar na Kosovu dvojac pokazuje i promovira potpuno drugačije ideje od onih na kojima su stasali. Zalomi se tu i tamo vojvodi Tomi da si dadne oduška kao cirkusijadi u UN koje je organizao Vuk Jeremić, jedan tašti i ambiciozni polusrbin koji dijelom vuče porijeklo od čuvene krajiške obitelji Pozderac, koja je desetljećima drmala BiH političkom scenom a koja je opet, navodno dekretom iz Beograda politički uništena preko afere Agrokomerc, jer se zalagala za nacionalno emancipiranje bosanskih muslimana. Tu su Toma baš onako vojvodski raspištoljio o nepravdi koja se provodi prema Srbima, raspalio verbalnim šarcem po ustašama, baš ko da je na gori Romaniji sa Brnetom a ne u formalnom središtu svjetske moći koji to naravno odavno nije , ako je ikad i bio.
Mlađi član dueta, puno je obazriviji. Uvijek ozbiljna lica, patetičan preko svake mjere, uštogljen, zabrinut, kloni se težih riječi. Dok obrazlaže situaciju u Srbiji i problemima u istoj, samo miče impozantnim usnama dok ostali dio lica miruje pa ostavlja dojam čovjeka koji je do same srži uronjen u svaki problem i da ga duboko proživljava.
Takav je bio i pri posjeti Zagrebu, gdje se pred njim postrojio cijeli državni vrh. Od premijera do predsjednika, preko ministrice vanjskih poslova, do ministra obrane. Nije se sastao samo sa predsjednikom sabora. Nije baš uobičajeno da se pred jednim, samo podpresjednikom vlade, postrojava cijeli državni vrh, eventualno ga prima netko njegovog ranga. No pošto su odnosi sa Srbijom trenutnoj političkoj nomenklaturi više emotivno nego političko pitanje, taj politički običaj se zanemario. Nismo čuli ništa posebnoga od dojučerašnjog šešeljevca, par političkih frazetina koje je mogao poslati i mejlom iz Beograda, u nastupu na tzv. HTV-eu odgovorao je na ona instant politička pitanja na koje može odgovoriti i svaki politički robot, tipa, kako vi vidite u budućnosti odnos između dvije zemlje što prosječnog homosapiensa navodi na motoričku reakciju koja se sastoji od mehaničkog pritiska na dugme na daljinskom upravljaču.
Nešto malo prije dolaska Vučića u Zagreb u intervju-u jednoj Tv kući , vojvoda sa Romanije se neočekivano i iznenađujuće ispričao bosanskim muslimanima za Srebrenicu upotrebaljavajući i pokajničku simboličku gestu klečanja, što je politička i meidjska javnost u Hrvatskoj dočekala sa odobravanjem što je ljudski i normalno ali su to koristili kao potvrdu da se srbijanska vlast mjenja pa se u tom kontekstu čak spominjalo povlačenje tužbe i primanje Nikolića u Zgarebu kao da je Srebrenica dio Republike Hrvatske.?
Logično bi bilo da je hrvatska politička i medijska scena reagirala na način d je podržala tu simboličnu gestu ali isto tako ultimativno tražila isto i za Hrvatsku. Ispriku i sijmbolični gest pokajanja jer valjda i naše majke imaju suze init su naši mrtvi filmska rekvizita.
Nikome to naravno nije palo na pamet tražiti od Vučića niti mu ako ništa drugo, postaviti nekakvo pitanje koje bi išlo u tom smjeru ili slučajno nekakva preduvjet. Primljen ja kao državnik, recimo Urugvaja s kojim nikad nismo imali problema i koji je negdje tamo daleko, koji je simpatičan pa eto ima se vremena pa se malo ćaska.
Nije se ispričao niti išta slično, čak je rekao da je Oluja za Srbe sasvim nešto drugo nego za Hrvate, što i nije neka vijest ali da se moramo više okretati budućnosti nego gledati u prošlost koju ćemo uvijek različito tumačiti. Iako je stoputa dokazano da se nikaka budućnost ne može graditi bez sređivanja prošlosti, tu će frazetinu , jednu budalastu floskuletinu, do iznemoglosti ponavljati svi politički papagaji u Hrvatskoj šire. Nitko nikad nije izgradio dobre odnose dok nije sredio prošlost. Možete zamisliti situaciju da su Francuzima i Britancima Nijemci rekli nakon 2. svj. rata, bilo je što je bilo..mir mir mir nitko nije kriv, okrenimo se prema budućnosti. Nemoguća stvar dakako.
Ako se već ispričao nije a nije to svi znamo donio je zračne slike iz Hrvatske iz 68 godine, kad je valjda i rođen što su neki prihvatili sa takvim oduševljenjem jer će se tako navodno ustanoviti zbroj nelegalno izgrađenih objekata u Hrvatskoj. Iako su trebali a nisu, urednici na HTV-u obavjestiti šire gledateljstvo da ne jede i ne pije dok gleda izvještaje sa satanaka jer bi pučanstvo moglo s praskom izbaciti sadržaje iz usta i unerediti stolove i sagove pod nogama.
Hrvatska Srbiji očito služi za sprdačinu, ona se s njom ruga kao što se seoski zgubidani sprdaju sa lokalnim sirotim smušenjakom pa se na forumima i internet prostorima širi priča kako će rat koji smo vodili u obrani od srbijanske agresije za neko vrijeme biti tituliran kao rušenje bespravno sagrađenih objekata pa nam možda Srbija i ispostavi račun za obavljene usluge. Boris Tadić je donio vele rengenske snimke iz vukovarske bolnice datirane na 80- i neku, hraknuvši nam u lice a ovaj donosi avionske slike Hrvatske iz 68-me, burne studentske godine. U Srbiji se može mjenjati vlast, mogu se smjenjivati na vlasti radikali i tobožnji demokrate ali običaj ruganja sa Hrvatima se ne mjenja. No ni ne možeš se rugati sa nekim s kim to nije uputno nego s onim s kojim možeš i koji to prihvaća.
Nije palo napamet Aleksandru Vučiću donijeti mape minskih polja da prestanu ginuti ljudi na svojim njivama, u svojim šumama ,da prestanu ginuti demineri kojih je sve skupa od rata naovamo poginulo preko šest stotina. On donosi avionske snimke iz 68-me kao da nema friškije avionske slike u boji. One iz 90-tih.
Hrvatska medijska i politička janost je naravno blago oduševljena. Spominje se povlačenje tužbe protiv Srbije jer ova kao pokazuje dobru volju pa je suđenje bespredmetno. A u čemu se sastoji ta navodna srbijanska dobra volja. Osim crno belih slika hrvatskih polja i gradova, navodno su dali podatke o masovnoj grobnici kraj Sotina gdje su tijela hrvatskih civila bačena zajedno sa životinjskim ostacima. Morbidno, nešto što može smisliti samo pomračeni um. Hrvatska vlada se zahvalila srbijanskoj vladi na toj plemenitoj gesti. Pobili ste ih, bacili zajedno sa životinjskim strvinama ali ste nakon 20 i nešto godina ipak otkrili gdje ste ih bacili pa vam hvala. Ima li većih mazohista na svijetu od Hrvata. Teško.
Trenutna hrvatska politička nemonklatura u Hrvatskoj namjerno zaobilazi ispriku, priznanje agresije i možebitnu odštetu, ona je sav spor svela na davanje podataka o nestalima što je čisto humanitarno a ne političko pitanje. Politička pitanja su agresija, gencid i odšteta. Vraćanje opljačkanog blaga koje "provejava" tu i tamo praktički je neizvedivo jer tko će provesti racije po svim stanovima bivših arkanovaca i službenika državne bezbednosti a osim toga tko će pronaći i ući u trag opljačkanom novcu, vrijednostima, nakitu, hrastovim trupcima i nafti iz Đeletovaca na kojim je stasao doabr dio srbijanskih kriminalaca i tajkuna.
Hrvatska trenutna politička elita ne želi pritiskati Srbiju niti želi ikakvu srbijansku krivnju jer ima duboke emocionalne simpateije prema Njoj. Poraz Srbije je i njihov poraz i srbijanska sramota je i njihova sramota. I zato sva ova farsa, sva ova groteska i zato svo ovo postrojavanje pred podpresjednikom srbijanske vlade.
[uredio U profil - 01. svibnja 2013. u 10:46]