POVIJEST SE PONAVLJA Nakon 65 godina ‘uskrsnuli’ hrvatski pravoslavci

Veliki je broj pravoslavaca koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima, tvrdi iguman i najavljuje natječaj za buduće svećenike koji će se školovati u Rusiji

Piše lada kalmeta/epeha, saša horvat Snimio jure mišković/cropix

Predsjednik hrvatske pravoslavne zajednice je iguman jelisej

Javnosti je u petak u Zadru predstavljena udruga Hrvatska pravoslavna zajednica (HPZ) i njezin predsjednik iguman Jelisej, crnogorski pravoslavni svećenik iz Nikšića.

Postat ćemo crkva

- Naš primarni cilj je obnova i oživljavanje Hrvatske pravoslavne crkve. Veliki je broj pravoslavaca u Hrvatskoj koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima.

Oni su Hrvati i mi im moramo omogućiti slobodu vjere, a njihovoj djeci nesmetano pohađanje pravoslavnog vjeronauka.

Glavni cilj je da naša udruga preraste u vjersku zajednicu, Hrvatsku pravoslavnu crkvu, kakva je i postojala – rekao je iguman Jelisej.

Inicijativa je krenula još prošle godine, preko internetske stranice wwww.hrvatskipravoslavci.com, a sada je u tijeku osnivanje odbora HPZ-a u Benkovcu, Obrovcu, Vukovaru, Ogulinu, Kistanjama, Smokoviću, Gračacu i Kninu, kao i odbora u Kanadi.

Slijedi raspisivanje natječaja za buduće svećenike koji će se školovati u Rusiji. Istaknuto je i da će se posebna komisija baviti pitanjem julijanskog i gregorijanskog kalendara radi prelaska na jedan kalendar.

- Slobodne episkopije u Hrvatskoj datiraju od 9. stoljeća, djelovale su stoljećima potpuno neovisno i samostalno. Pravoslavlje je u Hrvatskoj doživjelo vrhunac 1942. godine, kada je formirana Hrvatska pravoslavna crkva u Zagrebu, koja je djelovala do kraja Drugog svjetskog rata.

A onda je SPC (Srpska pravoslavna crkva) iz Beograda činila sve da zavlada pravoslavljem u Hrvatskoj – objašnjavao je iguman Jelisej povijesne činjenice zbog kojih udruga HPZ, koja ima 430 registriranih članova, neće morati čekati proceduru od pet godina da bi iz udruge prerasli u vjersku zajednicu.

Neovisni od Beograda

- Mi ne osnivamo novu vjersku zajednicu, mi je obnavljamo i zato će ona biti uspostavljena već za godinu dana, kada će Hrvatska pravoslavna crkva biti potpuno neovisna od Beograda i od bilo koga drugoga, i proglašena za primarnu i glavnu pravoslavnu crkvu u državi Hrvatskoj. Nespojivo je s hrvatskim suverenitetom da ingerencije nad Pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj ima neka druga država – zaključio je iguman Jelisej.

Matanović: Povijesni dan 12. ožujka 2010., povijesni je datum u Hrvatskoj jer označava obnovu Hrvatske autokefalne crkve nakon 65 godina. Hrvati pravoslavci doživljavaju Hrvatsku kao svoj dom. U Zadarskoj županiji ima 17.000 pravoslavnih Hrvata, a koliko im je djece na vjeronauku? Želimo vratiti djecu na vjeronauk u pravoslavne crkve. Hrvati katolici ili pravoslavci, svejedno, kršćani smo. Sakramenti su isti. Nećemo se naslanjati ni na Rim ni na Moskvu, bit ćemo samostalni, čak i svoje odore imamo – rekao je Ivo Matanović, jedan od inicijatora osnivanja HPZ-a.

Jelisej: Kome ne odgovara, neka ide iz Hrvatske Iguman Jelisej očekuje da će “SPC praviti probleme”, posebice u vezi s vjerskim objektima u Hrvatskoj. - Svi sakralni i vjerski objekti u Hrvatskoj su kulturna baština RH i njima ne može raspolagati Srpska pravoslavna crkva, ona je samo korisnik, osim u onima koje je sama izgradila. Na otpore smo spremni, episkopi i političari već su upućivali protestna pisma Vladi, ali dobili su odgovor da nema zapreka da se u Hrvatskoj obnovi Hrvatska pravoslavna crkva. Još gore napade očekujemo od srpskih političara u Hrvatskoj, no ljudi trebaju shvatiti da žive u Hrvatskoj i da su tu dobrodošli, a tko želi drugu vjeru i ideologiju, neka ide iz Hrvatske – poručio je iguman Jelisej.

Matanović: Hitler je bio spasitelj  Kada u Zadru u prosincu nije održana sveta misa u počast prosinačkim žrtvama iz 1918., koju je najavio Ivo Matanović u ime Hrvatskog obrednog društva bojovnika Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata Zadarske županije (HODB), kazao je da su ih domobrani napustili i 1943., pa ih tako napuštaju i danas. -  Svi koji su poslije 1943. pristupili domobranima više naginju partizanima nego ustašama – ustvrdio je Matanović, no naglasio je da se HODB-u posljednjih dana masovno priključuju mladi ljudi. U intervjuu za Regional, kao predsjednik Zdruga udruge hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva, na upit kako gleda na progone Srba, Židova i Roma tijekom NDH, kazao je: - Kad Cigani nisu proganjani! I sad su proganjani jer neće raditi i kradu! Čitav narod skupa s Muslimanima je jedva dočekao Hitlera. Za nas je on bio spasitelj jer smo se riješili goreg zla. Nama su govorili da ćemo biti nezavisni kad završi rat. Dogodilo se da je naš mesija izgubio rat. Nama se tada dogodila još žešća okupacija. Naših ljudi je poslije 1945. poginulo više nego i u jednom ratu. Na pitanje o njegovim tvrdnjama kako su svi Srbi isti, te kako može sve ljude iste nacionalnosti stavljati u isti koš, Matanović odgovara:   - Moji krvni neprijatelji su komunisti, bez obzira na nacionalnost. Da vam pravo kažem, cijenim njihove radikale. Kad bismo mi Hrvati bili nacionalno svjesni kao oni, ne bismo imali ni 1941. ni 1991. Imam puno Srba prijatelja, a imam ih i u članstvu svoje udruge. Da se razumijemo, ja sam kronični antikomunist, tako mi piše i u jednoj sudskoj presudi, a ne antisrbin. - Objedinit ćemo sve hrvatske ustaše, bojovnike i domobrane. Odavde smo potaknuli osnivanje podružnica u brojnim hrvatskim gradovima -  izjavio je nakon osnivanja udruge Hrvatsko obredno društvo bojovnika Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata Zadarske županije (HODB) Ivo Matanović.

 

Tvrtko Jakovina: Bizarno

- Ova inicijativa mi se čini prilično bizarnom i nepotrebnom. Što se tiče njihove uloge u NDH, u trenutku kada se vidjelo da samo teror neće riješiti srpsko pitanje, onda se pokušalo stvoriti metode kojima bi se Srbi u Hrvatskoj mogli više vezati uz ustaški režim. Inače, u vrijeme NDH imali su ruskog svećenika na čelu. U trenutku kada je nestalo NDH, nestalo je i njih. Osobno ne mislim da se Hrvati i Srbi okupljaju preko vjerskih zajednica i ne mislim da je to osnovna točka okupljanja u 21. stoljeću.  Mislim da je vjerojatno riječ o samo o politčki motiviranim nastojanjima. To sigurno neće pomoći nikome, te mislim da se o njima više neće čuti - kazao nam je prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Episkop Fotije: Tragom NDH

Kada je u medijima izišla namjera HPZ-a, pismom predsjednici Vlade Jadranki Kosor reagirali su episkop gornjokarlovački Gerasim i Episkop dalmatinski Fotije:
- Ukazujemo na činjenicu koja otkriva i pokazuje povijesno porijeklo ovog udruženja u osnivanju, a to je da se ono vezuje za fašističku i ustašku tvorevinu NDH. Ako bi ovo udruženje bilo nositelj i zagovornik ideologije iz tog vremena i tog «aveta iz prošlosti» onda je jasno da za mnoge ljude u Hrvatskoj uskoro neće biti mira.

Dubrović: Ništa sporno

“Nakon pisma vladika Fotija i Gerasima premijerki, provjerio sam njihovu internet prezentaciju i utvrdio da nema ništa sporno, osim svojatanja manastira Gomirje i lika Nikole Tesle”, rekao je Franjo Dubrović, tajnik državne Komisije za vjerske zajednice.

Šarmeraj na zemlji

Prvu ženu na vlasti otkad je samostalne Hrvatske, masovni su mediji sposobni opisivati i promovirati uglavnom u elementima njezine stvarne ili zamišljene ženskosti. Vanjskopolitička očekivanja postaju sve uzbudljivija: Koga će naša ženska na sljedećem bilateralnom susretu oboriti s nogu?

Tko pasionirano prati domaće masovne medije, a to nije naročito zdravo, imat će dojam da se kompletna hrvatska vanjska politika sastoji od zavodničkih sposobnosti predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Broj moćnih muškaraca inozemnog porijekla koje je gospođa u ovo kratko vrijeme uspjela "šarmirati" sada je već doista respektabilan. A i novinske stranice koje inače vrve protokolarno-frazerskom dosadom postale su pitke i zabavne, poput herc-romana s decentnim ali jasnim erotskim nabojem.

Citat prvi: "Atmosfera na razgovoru hrvatske premijerke Jadranke Kosor i ruskog šefa Vlade Vladimira Putina bila je izuzetna i opuštena, a već dugo, rekli su ruski dužnosnici, nisu vidjeli svog premijera tako dobro raspoloženog tijekom nekih međudržavnih razgovora. Putin je tako, poput Pahora, također 'pao'. Očito je hrvatska premijerka, osim dobrog posla, šarmirala još jednog europskog državnika, pa će se Putin s njom susresti još dva puta ove godine."

Citat drugi: "Iako se o prijateljskim susretima premijerke Kosor i slovenskog joj kolege Boruta Pahora već pisalo, čini se da je Kosor ovaj put uspjela šarmirati i srbijanskog predsjednika Tadića. Naime, trojac je nakon davanja izjava imao još jednu priliku za fotografiranje, a kad su fotografi odradili snimanje, Tadić je zatražio i da ga slikaju nasamo s premijerkom Kosor, bez Pahora. Također, tijekom davanja izjava, Tadić je htio pustiti da Kosor govori prije njega, no ona je to odbila poručivši: 'Dama se dobro osjeća i mogu ja i zadnja govoriti.'"

Gornji citati (iz jednoga dnevnog lista i s jednoga portala) izabrani su nasumično, jer izvještaji o značajnim međunarodnim uspjesima, uz široki izbor pikanterija, svugdje imaju istu dramaturgiju: fatalna hrvatska premijerka ruši strane političke mužjake kao čunjeve, koji onda pred njom plaze, sline, dašću i dijele političke ustupke. Publika je naprosto oduševljena i traži još. Obuzima je takmičarski duh i onaj divni osjećaj nacionalnog ponosa s kakvim su se pratili nastupi Janice Kostelić u slalomu.

Prvu ženu na vlasti otkad je samostalne Hrvatske, masovni su mediji sposobni opisivati i promovirati uglavnom u elementima njezine stvarne ili zamišljene ženskosti. Vanjskopolitička očekivanja postaju sve uzbudljivija: Koga će naša ženska na sljedećem bilateralnom susretu oboriti s nogu? Koja će nova muška žrtva pretrpjeti udar testosterona i pokleknuti pred njenim čarima?

Ako je suditi po medijskoj euforiji, stječe se dojam da Hrvatska, sita ignorancije i nedostatka pažnje, ali ipak svjesna vlastitih manjkavosti, u Jadranku Kosor ulaže onu vrstu nade kakva prati studenticu koja u atraktivnoj mini suknji odlazi na ispit. "Položila je!" - javljaju sretni izvjestitelji. Profesor ostaje dugo sjediti u kabinetu, sa zaluđenim pogledom i isplaženim jezikom. Moguće je da provincijalna želja za priznanjem nameće specifičnu strategiju: izabrati političkoga vođu kojeg ćemo moći uspješno podvoditi.

Jedna pametno smišljena turneja gospođe Kosor možda bi Hrvatsku pretvorila u međunarodnu velesilu, jer bi raspamećeni državnici "padali" jedan za drugim, širom otvarali vrata elitnih integracija, preusmjerili investicije, nudili beskamatne kredite, poklanjali teritorij, kao što će Boris Tadić, kako procjenjuju hrvatski novinski analitičari, uskoro povući tužbu za genocid kako bi se "dama dobro osjećala".

Stvar je još sočnija utoliko što se čini da lokalni mačistički spektakl glavnoj junakinji ni malo ne smeta. Naprotiv, nastup Jadranke Kosor takav je kao da i sama njeguje muške fantazije o sebi kao ženi, pa ističe svojstva, atribute i poruke koje su prilagođene hormonski definiranoj kulturi, doživljavajući se nekom vrstom nacionalno odgovorne sponzoruše: tepa samoj sebi da je "dama", svakodnevno mijenja skupe kapute kao muške čarape, podsjeća da će vladati "čvrstom ženskom rukom", udvara se kavalirima sladunjavim metaforama o crvenkapici, korpici ili krumpir-salati, arsenalom strogo namjenskih broševa daje do znanja da je njen simbolički jezik važniji od onoga što govori, jer kada govori uglavnom prosipa ispraznosti i potrošene klišeje.

Zanimljiva je i njezina sposobnost hitrog adaptiranja u ulogu koja joj je prstom sudbine poklonjena, brzopotezna preobrazba iz bogobojazne sobarice (koja je, uz škrtu kostimografiju, skrušeno služila Tuđmanu i Sanaderu) u raskošnu i poduzetnu zavodnicu, ali uvijek uz jasan respekt prema tipično muškome doživljaju ženskosti, koje se kreće u dijapazonu od pokornosti do koketerije. (Uzgred, praktični priručnik pod naslovom "Od sluškinje do gazdarice u svega par mjeseci" od gospođe Kosor bi sasvim sigurno stvorio spisateljsku zvijezdu, a projekt bi mogao ići u zajedničkom izdanju Glorije i Hrvatskog politološkog društva.)

Ne radi se, dakle, tek o tome da se visoka politika prilagođava kriterijima političkih tabloida (a tabloid je žanrovski najčistiji proizvod mačizma), nego još više vrijedi obratno: politički tabloidi servilno se prostiru pred zahtjevima službene politike. Šireći legendu o tome kako svojim šarmom obara čovječanstvo s nogu, oni ne samo što se udvaraju Jadranki Kosor, nego je podupiru na način koji njoj najviše odgovara. A odgovara joj zbog više nego očitog razloga: njezina je politika lišena bilo kakvog smislenog sadržaja i jedino zavodljive vanjske manifestacije mogu kompenzirati tu beskrajnu unutrašnju prazninu.

Elem, koliko je Jadranka Kosor zaista neodoljiva, toliko je otprilike vjerodostojna hrvatska politika i njena medijska prezentacija. Tu valja podsjetiti da je sličnim mitotvorstvom štampa opsluživala i gospođina prethodnika, Ivu Sanadera, kojeg su pratile parole da je "persona po mjeri svijeta", neponovljivi udvarač, Stoibereliminator, nacionalni žigolo najviše klase, osposobljen da se sporazumijeva na više jezika i europsku političku elitu zavrti oko malog prsta. Poznat je slučaj uglednoga društvenog kroničara koji se doslovno raspao od Sanaderova nastupa na jednom međunarodnom skupu i bio toliko impresioniran njegovom figurom, izgledom i šarmom da je izvijestio kako se, možda prvi put u svome životu, "osjeća ponosnim zato što je Hrvat", a zatim još tjednima ejakulirao laude dragome vođi.

Uloga šarma u hrvatskoj demokratskoj emancipaciji uvijek je skopčana s istim šibicarskim pitanjem: Koga smo ovaj put uspjeli kvalitetno blefirati? Kriterij je u igri kada je u toku operacija prodaje muda za bubrege, a ova praktički ne prestaje, jer se tzv. službena hrvatska politika, naročito ona vanjska, uglavnom sastoji od predanog pakiranja praznine. Kada nemamo ništa drugo, ostaje nam šarm. Kada nemamo ni šarma, ostaje nam medijska fikcija o njemu.

Ima neke pravde u tome što je koncept omanuo baš u tvrđavi tradicionalnog balkanskog mačizma, Crnoj Gori. Premijerka Jadranka Kosor pomno je odabrala garderobu, broš i osmijeh, prije putovanja svladala tečaj trbušnoga plesa, pojavila se u svojem najizazovnijem izdanju i tamošnjeg klipana na vlasti suočila s obilnom količinom šarma i ženskih draži, na što je ovaj hladno upitao: A đe su jamstva?

odličan tekst

evo kažu nezaposlenih oko 316,000 

55,000 više nego prije godinu dana 

mah....crvena propaganda

mazanje očiju 

vucibatine jedne!

klošari!