Hrvatska politička scena
Village People je napisao/la:
Nozh je napisao/la:
Village People je napisao/la:
opa Glavaš uhićen u BiHVidi cijeli citat
fala qrcu!
Vidi cijeli citat
svejedno nećeš vidit pare od Vide

Vidi cijeli citat
nisam se ni nado da ću to vidjet...neka se fino provede u zenici, nadam se da će mu cimer biti neki nacionalistički orjentiran srbin
Iz starog Yuga i uvijek istih traperica u uniformu ZNG-a i
generala, a onda na sud i, umjesto u zatvor, u bijeg... Priča o Glavašu
ZAGREB
- Glavašev bliski rođak, svojedobno visoki državni dužnosnik, dao je
njegov kratak, no možda najprecizniji opis: “Ako želite srušiti bilo
što, od kante za smeće na ulici, do države - zovite Branimira Glavaša”.
Taj briljantni kroki, koji izvrsno oslikava Glavaševu prirodu i njegovu dvadesetogodišnju kontroverznu karijeru, bio je tajna njegove nevjerojatne moći, koju ne bi valjalo podcijeniti ni sad kad se odmetnuo od zakona i od Remetinca pobjegao u svoju rezervnu domovinu.
Petar
Kljajić, bivši predsjednik Županijskog suda u Osijeku i Glavašev ratni
drug, s kojim je jedno vrijeme bio vrlo blizak, u intervjuu početkom
siječnja 2000. rekao mi je kako Glavaš potječe s periferije Osijeka,
“gdje je sirotinja gradila kuće bez građevinskih dozvola”.
‘Što ćeš ti u HDZ-u?’
-
Sjećam ga se kad je vozio stari Yugo, uvijek u istim trapericama i
potrganim tenisicama - prisjeća se Kljajić Glavaša kad je u suton
jednopartijskog sustava zajedno s njim hodočastio Slavonijom, osnivajući
ogranke HDZ-a.
- Tajnica u školi u kojoj je radio može reći
kako mu je šivala podstavu sakoa kada je trebalo ići po zborovima, jer
mu je ispadala iz poderanog kaputa - nastavlja Kljajić. - Moja supruga
je to vidjela i rekla mu: “Branimire, obuci drugi kaput”. A on je
odgovorio: “Majo, nemam!”. Bio je kod mene na Krku i kad je vidio kuću s
tri etaže, koju sam gradio 1980./81. dok sam radio kao odvjetnik, pitao
me: “Petre, što je tebi bilo potrebno da ulaziš u HDZ?”.
Iako je
Glavaš kasnije o sebi širio priče kako je njegov rad na rušenju
Jugoslavije započeo davno prije stvaranja HDZ-a, te kako je, još kao
golobradi klinac, primitivnom tehnikom noću umnožavao letke s
državotvornim sadržajem, a danju ih ubacivao u poštanske sandučiće, ni
jedan iz kruga njegovih prijatelja nikad to nije posvjedočio. Naprotiv,
kažu da se bojao sukoba sa zakonom, a jedan bivši sudac za prekršaje “iz
onog sustava” sjeća ga se kako je bio manji od makova zrna kad se zbog
nekog minornog slučaja pojavio u sudnici.
Načini na koje je rušio
bivšu državu bili su anegdotalni: U jednom društvu, početkom
devedesetih prošlog stoljeća, kad je Jugoslavija već bila prošlost,
opisao je kako je radeći kao tajnik u osječkom srednjoškolskom centru,
jednog dana krajem osamdesetih, u muškom WC-u napisao veliko slovo “U”.
Strčala se Udba, pričao je, ispitivali su učenike, a on se zatvoren u
svom uredu slatko smijao.
Whiskey i miješano meso
Ostat
će nepoznato je li se ta anegdota našla u Glavaševim memoarima, koje je
počeo pisati nekoliko godina iza završetka rata, no koji nikada nisu
završeni. Ti memoari bili su pompozno najavljivani, a u medijima se
pojavila informacija plasirana iz Glavaševih krugova kako se neimenovana
njemačka izdavačka kuća, voljna platiti sto tisuća njemačkih maraka,
zainteresirala za autorska prava. Glavaš je ozbiljno prionuo pisanju
memoara i u tome mu je svesrdno pomagala osječka novinarka Sanja
Marketić, koju je upoznao dok je radila u gradskoj rubrici Glasa
Slavonije. Zbližili su se na službenom putu u Albaniju i od tada postali
nerazdvojni. Višemjesečni rad na memoarima, međutim, pokazao se posve
uzaludnim: bili su više nego tanki.
Knjizi koja je trebala
predstaviti Glavaša kao neustrašivog vojskovođu koji je spasio Osijek,
manjkalo je “mesa”. Pala je na dva slova. Osim neuspjele akcije
zauzimanja Tenje, uporišta pobunjenih Srba nadomak Osijeka, Glavaš iza
sebe nije imao ni jednu vojnu akciju, nego samo panično rušenje dravskog
mosta i okolnih nadvožnjaka.
Vrijeme provedeno u atomskom
skloništu zgrade Sekretarijata za narodnu obranu, ili u podrumu bivšeg
SUBNOR-a, u osječkoj Europskoj aveniji, kamo je kasnije preselio svoje
zapovjedništvo, nisu bili memoarska građa. Na stolovima u tim
prostorijama umjesto vojnih karata bili su pladnjevi miješanog mesa i
potoci viskija, donoseni iz osječkih restorana Bonus i Lovački rog. U te
memoare nije se uklapao ni način na koji je stekao invalidnost, a
osobito generalski čin, što, vidjet ćemo kasnije, nije bio nimalo
impresivno.
Rad na memoarima ipak je imao rezultata: Sanja
Marketić, novinarka vrlo skromnih dometa, postala je glavna urednica
Glasa Slavonije. Početkom listopada 1998. Dariju Topiću, tadašnjem
glavnom uredniku osječkog dnevnika, Glavaš je poručio da spakira
kovčege. No, bilo je neobično što mu je ta vijest priopćena u petak i
što mu je rečeno da će primopredaja biti obavljena tek sljedećeg utorka,
6. listopada. Kad je tog jutra, na dan primopredaje, došao u redakciju,
na svom je radnom stolu zatekao golem, raskošan buket svježeg cvijeća.
Nije znao o čemu se radi. Pomislio je da je to redakcijski poklon za
rastanak, pa je zbunjen, otvorio malu omotnicu u kojoj je pisalo: “Draga
Sanja, želim ti sretan rođendan. Kao što vidiš, ispunio sam obećanje”.
Ispod poruke stajao je Glavašev potpis. Sanja Marketić na svoj je
rođendan, te 1998., postala glavna urednica.
Glavaš je beskrajno
uživao u moći i manifestirao ju je carskim manirama. Znao je, kao što se
vidjelo, biti darežljiv, ali i iznimno opak. Kad je krajem svibnja
1992. postao predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine tadašnje Općine
Osijek, smijenio je više od stotinu direktora. Jedan urednik Glasa
Slavonije ispričao mi je kako su u to vrijeme na zadnjoj stranici novina
gotovo svakodnevno imali rubriku o smjenama u osječkom gospodarstvu: -
Nazvali bi nas kasno popodne iz Izvršnog vijeća, nekad je to činio i sam
Glavaš, i rekli tko je toga dana smijenjen. Mi smo to objavili u
novinama pa direktoru čije se ime pojavilo u toj rubrici sutradan nije
preostalo ništa drugo nego da se povuče.
Ja sam tužitelj, sud i policija
Stvari su se rješavale jednostavno. Nije bilo sjednica nadzornog odbora, zamijenio ih je poziv u Glavašev ured.
-
Bili su to neugodni razgovori u kojima Glavaš nije birao riječi.
Govorio je kako mu je dosta komunjara, kriminalaca i lopova. Naredio je
da odmah kupimo kovčege ili će nas dati zatvoriti - pričao mi je poznati
i uspješni osječki direktor koji je teško preživio smjenu i ubrzo umro.
A kako su izgledali ti razgovori opisao je poznati osječki novinar koji
je tih dana bio pozvan Glavašu na ribanje.
- Kad sam sjeo u
njegovu uredu, pokazao mi je mrlju na tepihu. “Direktor koji je ovdje
sjedio prije tebe, upišao se od straha”, rekao mi je Glavaš - sjeća se
taj novinar.
Često citiranu Glavaševu izjavu kako je on u Osijeku
i tužitelj i sud i policija, potvrdio je u već spomenutom intervjuu
predsjednik Županijskog suda Petar Kljajić. Sve tri “institucije”,
tužiteljstvo, sud i policija, nalazile su se u kafiću VIP, u središtu
Osijeka, koji su Glavaš i njegovi zvali “laboratorij zla”.
- Tamo
se događa sve. Šef policije Jezerčić ondje prima instrukcije protiv
koga podići kaznenu prijavu, kome obaviti pretres stana, koga privesti,
koga pretući... - pričao je Kljajić u siječnju 2000. Kad je Glavaš došao
u sukob s Franzom Weissenbergerom, poduzetnikom iz Valpova kojeg je
Tuđman imenovao koordinatorom inozemnih ulaganja u Hrvatskoj, tražio je
od Kljajića da izda nalog za uhićenje tog Nijemca hrvatskih korijena i
šestorice njegovih suradnika.
- Naravno da sam to odbio, jer
poznato je kako se taj posao radi: samo na osnovi istrage policije i kad
to tužitelj prihvati. Bez toga nema hapšenja. A Glavaš mi je tada
zaprijetio: “Za ovo ćeš, Petre, odgovarati kod predsjednika Republike”.
Kad je bilo suđenje direktoru OLT-a Ivici Zbožilu, Glavaš je u nekoliko
navrata za njega tražio najmanje pet godina zatvora. U pet-šest
razgovora sa mnom, u kafiću VIP Želimira Meštrovića, uvijek je to
tražio. Kad je bio uhićen bivši direktor Slavonske banke, Ivo Markotić,
Glavaš me nazvao već u sedam ujutro i tražio od mene da Markotiću
odredim tri mjeseca pritvora. Svakom je poznato da sudac može odrediti
samo mjesec dana, a da produljenje određuje sudsko vijeće - ispovijeda
Kljajić svoje iskustvo s Glavašem.
Na zakon se Glavaš nije
pretjerano obazirao. Kad je 1992. vojnu odoru zamijenio civilnom, iz
fotelje predsjednika Izvršnog vijeća donio je naredbu da 22. lipnja, Dan
antifašističke borbe, u Osijeku te godine bude radni dan. Iako je
svugdje u Hrvatskoj taj ponedjeljak bio državni praznik i neradni dan, u
Osijeku se radilo. Glavaš je u medijima objasnio da je grad tek izašao
iz rata, da je i obnova u tijeku i da nema vremena za slavlje.
Skidanje spomenika NOB-a
Svoj
odnos prema antifašizmu još je jasnije pokazao dva mjeseca kasnije. Kao
predsjednik Izvršnog vijeća 17. je kolovoza uputio cinično pismo svom
bratu, Tomislavu, direktoru komunalnog poduzeća Unikom: “Molim vas da
poduzmete mjere u svezi zaštite spomenika kulture, te s tim u vezi da
organizirate skidanje spomen-ploča NOB-a radi restauriranja istih”. U
samo tri tjedna radnici Unikoma poskidali su točno 60 antifašističkih
spomen-obilježja u Osijeku i okolnim mjestima tadašnje općine. Većinu
spomen-ploča trebalo je s pročelja zgrada klesarskim dlijetom odvojiti
od betona u koje su bile zalivene. Ni jedno od uklonjenih
spomen-obilježja do danas nije vraćeno; neko su vrijeme tavorile u
jednoj od dvorišnih zgrada Unikoma, a zatim im se izgubio svaki trag.
Tih
je godina, javno, pred TV kamerama, Glavaš potrgao rješenje Visokog
trgovačkog suda u Zagrebu, nezadovoljan presudom koja se odnosila ne
neki privredni spor. Zorno je potvrdio ono o čemu je predsjednik Stjepan
Mesić govorio i tada, ali i kasnije, kad je Glavaš u travnju 1993.
postao župan: zakoni Republike Hrvatske prestajali su važiti na
granicama Osječko-baranjske županije.
Van s Kramarićem!
Teško
je primio činjenicu da su na prvim poslijeratnim izborima vlast u
Osijeku osvojili liberali. Da bi ih marginalizirao i ponizio, Kramarića i
ekipu šutnuo je u skučene prostore osječke Tvrđe, bez obzira na to što
je gradonačelnik prije stolovao u uredu na središnjem gradskom trgu.
Onamo je, međutim, zasjeo on, župan Branimir Glavaš, jer mu se prostor u
kojem je bilo sjedište županije, u Županijskoj ulici koja je po tome i
dobila ime, nije činio dovoljno reprezentativan.
Glavaš se nije
dao impresionirati autoritetima. Iako je u pomno oblikovanoj
scenografiji svog obraćanja javnosti na dan izricanja presude, na
policama za knjige u pozadini postavio svoje slike s biskupima i Svetim
Ocem, nije mnogo mario ni za samog Papu. U knjizi “Istočno od zapada”, u
kojoj Ivica Vrkić bilježi najzanimljivije detalje procesa mirne
reintegracije hrvatskog Podunavlja, opisuje događaj koji to potvrđuje.
U
osječkom restoranu Bonus, u travnju 1996., sjedili su Glavaš, američki
general Jacques Paul Klein, prijelazni upravitelj područja pod zaštitom
mirovnih snaga UN-a i Vrkić. Klein je tada, uz večeru, rekao kako je
malo prepravio Papinu uskrsnu poruku, kako bi, kad se objavi, bila još
prikladnija i ljudima uvjerljivija. No, Glavaš je glatko odgovorio: “Ja
bih to napravio drugačije. Cijelu bih Papinu poruku napisao sam, bez
ikakvih konzultacija sa Svetim Ocem”.
Nije birao načina kako da
zadrži vlast. Na izborima u proljeće 1997., kada je ušao u Županijski
dom Sabora, ali i dobio još jedan mandat osječko-baranjskog župana,
napravio je cijelu predstavu s početkom radova na uvođenju plina u
Baranju. Na južnu osječku obilaznicu doveo je tešku mehanizaciju,
plinske cijevi, novinare i svećenika koji je blagoslovio početak radova,
te održao vruć govor, rekavši kako je taj dan, 23. ožujka 1997.,
povijesni za Baranju (hrvatska vlast ondje će biti uspostavljena tek 15.
siječnja 1998.), jer kreće gradnja plinovoda, koja će biti dovršena još
te, najkasnije sljedeće godine. Glavaš je na svom stolu, međutim, imao
službeni dopis Ininog Naftapilna, u kojem je jasno stajalo kako Ina ne
može krenuti u plinofikaciju Baranje prije 2001., odnosno završetka
magistralnog plinovoda Kutina - Slavonski Brod. Izbore je međutim dobio,
a plinofikacija Baranje započela je desetak godina kasnije.
Čin i invalidnost
Suprotno
raširenom mišljenju, Glavaš nije stekao čin generala u ratu. Iskamčio
ga je na vratima Tuđmanova ureda, u listopadu 1997. Tuđman ga je tada
pozvao i rekao mu kako mora odstupiti s mjesta osječko-baranjskog
župana. Čak mu je lagano zaprijetio i Haagom. Iz stenograma razgovora
koji je Tuđman vodio s Glavašem u Predsjedničkim dvorima, 2. listopada,
vidljivo je kako se hrvatski predsjednik nalazio pod velikim pritiskom
međunarodne zajednice da smijeni Glavaša. Otvoreno mu je rekao kako mu
stalno spominju njega i Merčepa. Tuđman mu je tada, spominjući nekakav
izvještaj od 27. rujna te godine, doslovce rekao: “Oni su u stanju da te
stave na spisak i da te hvataju”. Glavaš je pomirljivo odgovorio: “Ja
to znam”.
Istog dana, navečer 2. listopada 1997., Tuđman je u
svom uredu na Pantovčaku razgovarao s najbližim suradnicima - Ivićem
Pašalićem, Hrvojem Šarinićem i Zlatkom Matešom. Obavijestio ih je da je
lako slomio Glavaša i da cijena koju je morao platiti nije bila osobito
visoka.
“Vrlo brzo raščistio sam s njim”, pohvalio se Tuđman,
ispričavši što mu je Glavaš, na samom kraju razgovora, dok su stajali na
vratima ureda, priopćio kao svoju želju. “Rekao je na odlasku da je
njegova davna želja da ga imenujem za generala, da ga promaknem u čin
generala. Čak je rekao: Ja imam pedeset godina i moram malo razmišljati o
svojoj budućnosti”, stoji u stenogramu tog razgovora. Tuđman mu je
ispunio želju i Glavaš je potkraj 1997. dobio generalski čin.
Kao
ni taj čin, ni status 50-postotnog hrvatskog vojnog invalida Glavaš
nije stekao na bojišnici. Stradao je u prometnoj nesreći, negdje u
blizini Bjelovara, vraćajući se iz Zagreba. Automobil u kojem se nalazio
sletio je s ceste, a Glavaš je zadobio teže tjelesne ozljede. Navodno
je slomio nekoliko rebara i iz tog vremena ostao je zapamćen kako je u
zapovjedništvo obrane Osijeka dolazio s povezanom rukom.
Odrastanje bez oca
Glavaš
je praktično odrastao bez oca. Kad je imao šest godina, kako se
svojedobno povjerio tjedniku Globus, otac Ljubomir otišao je na
“privremeni rad u Njemačku”, nipošto u emigraciju kako to sada pokušava
prikazati. O Božiću vraćao bi se u Hrvatsku, nije dakle bio politički
emigrant. Obitelji je iz pečalbe slao novac, a Glavaševa mati Zora nije
imala lak zadatak othraniti i na put izvesti četvero malodobne djece.
Iako emocionalna strana, bar prema izjavama ljudi iz njegova najbližeg
okruženja, ne dominira njegovim karakterom, pobrinuo se da u svibnju
1997. majci Zori isposluje Spomenicu domovinske zahvalnosti.
Na
sprovodu ocu, krajem lipnja 1994., koji je umro sam u Njemačkoj i kojeg
su, u skromnom stanu, našli tek nekoliko dana nakon što je preminuo, na
Glavaševu se licu nisu mogli očitati tragovi emocija. “Odmah nakon
sprovoda prišao mi je i pitao je li u ured stigao nekakav faks koji je
očekivao”, prisjeća se njegov bliski suradnik.
Brak i obitelj
Sina
Filipa, koji s tek stečenom punoljetnošću danas stoji u prvim redovima
obrane svoga oca i pali zastave HDZ-a, stranke koju je Glavaš osnivao,
priznao je tek kad je ovaj navršio dvije godine. S Filipovom majkom Anom
Barun Glavaš se upoznao u Bogdanovcima, pored Vukovara, nakon jednog
skupa HDZ-a, gdje je sa svojim pajdašom, Tomislavom Merčepom - s kojim
će se kasnije, ispod naslova “Otac i majka Slavonije”, ratnih
devedesetih slikati po novinama nevješto držeći armbrust - osnivao
tamošnje ogranke. Glavaš je tvrdio kako dijete nije njegovo, no pod
snažnim pritiskom autoritarne majke, nakon jednog obiteljskog skupa,
odlučio ga je priznati.
U prihvaćanju očinstva značajnu su ulogu
imali njegovi tadašnji suradnici, prije svega Drago Ružić, danas
profesor na Ekonomskom fakultetu, koji mu je rekao kako će to biti
korisno i za stranku, jer se HDZ tih poratnih godina želio profilirati u
konzervativnu, demokršćansku partiju. Tako se Ana Barun s Filipom
vratila iz Zagreba, gdje je živjela u prognanstvu jer su njeni
Bogdanovci bili okupirani, pa su kraće vrijeme zajedno živjeli u Ulici
Stjepana Radića 12, u središtu Osijeka, nadomak glavne tržnice. No, veza
nije funkcionirala pa će ubrzo Glavaš kupiti manji stan u Vukovarskoj
ulici u Osijeku i onamo preseliti Filipa i njegovu majku. O sinu će se
međutim brinuti, a prošle mu je godine prenio cjelokupnu imovinu, osim
velike grobnice od crnog mramora, nalik mauzoleju, na prestižnom mjestu
Aninog groblja.
Glavaš je, prije veze s Anom Barun, imao u Crkvi upisan brak sa suprugom Sofijom, no ta je veza brzo završila.
Stan
u Radićevoj ulici u Osijeku, od 155 metara četvornih, u kojem su
kratkotrajno zajedno živjeli Branimir Glavaš, Ana Barun i njihov sin
Filip, Glavaš je nezakonito otkupio, temeljem rješenja Vojno-stambene
komisije, koje mu je izdao Petar Kljajić. Dobio ga je za nevjerojatnih
3700 njemačkih maraka, a četiri godine kasnije prodat će ga Slavonskoj
banci za 260.000 njemačkih maraka. Taj stan do rata je pripadao uglednom
osječkom liječniku, Srbinu Stanku Miliću. Milić ga je morao napustiti u
rujnu 1991., spašavajući vlastiti život nakon teksta u lokalnom
dnevniku o “četničkom klubu na osječkoj neurologiji”, za čijeg je šefa, u
poplavi tadašnjih novinskih potjernica, taj list proglasio posve
apolitičnog dr. Milića.
Nakon što je stan prodao Slavonskoj
banci, u čijem je nadzornom odboru tada sjedio, Glavaš je na zanimljiv
način došao do još većeg, na boljoj lokaciji, u kojem je živio sve do
bijega u Bosnu i Hercegovinu. Stan na Preradovićevom šetalištu, veličine
208 četvornih metara, kupio je od Slavena M., osobe lišene poslovne
sposobnosti, tako što je tog čovjeka i njegovu invalidnu sestru smjestio
u kuću odbjeglog Srbina, stanovitog Platiše, u zabačenoj osječkoj
Sljemenskoj ulici. Uz kuću, kakve su se u to vrijeme u Osijeku mogle
kupiti za nekoliko desetaka tisuća njemačkih maraka, platio je i njihove
dugove za režije i otkup stana.
Ispovijest u Feralu
Do
proljeća 2005. njegova karijera, politička moć, ali i imovinsko stanje
išli su vrtoglavim usponom. Onda je krivulja krenula nadolje. Na
lokalnim izborima prije četiri godine precijenio je svoju snagu. Izašao
je s idejom o ukidanju slavonskih županija i stvaranju jedinstvene,
slavonske regije. Obukao je kićenu slavonsku reklju i s bećarski
nakrivljenim šeširićem pričao o regionalizmu, a kad je zbog toga izbačen
iz stranke, osnovao je vlastitu. Vješto je prodao priču o upropaštenoj i
opljačkanoj Slavoniji - u kojoj je do tada palio i žario - i odredio si
ulogu njenog spasitelja. Dobro mu je krenulo: osvojio je vlast u
Osijeku i županiji, no ubrzo je vidio koliko mu manjka kišobran HDZ-a.
Zlatko
Kramarić, aktualni hrvatski veleposlanik na Kosovu, bio je taj koji mu
je donio lošu vijest. Na zasjedanju Sabora, u srijedu 13. srpnja, rekao
mu je kako ima informaciju da Feral donosi ispovijest jednog pripadnika
BOB-a, Branimirove osječke bojne, o tome što se u jesen 1991. događalo u
garažama, ispod prozora Glavaševog Sekretarijata za narodnu obranu.
-
Bio je uplašen - pričao je kasnije Kramarić - zanimalo ga je što će u
tekstu pisati i iste je večeri, uznemiren, otputovao u Osijek.
Pokušao je, kontraofenzivom, spasiti što se još spasiti da.
Kad
je počela istraga o ratnim zločinima u Osijeku, žestokom je retorikom
želio stvoriti dojam kako ga to uopće ne brine i kako će sve optužbe
pasti u vodu. No, kad se našao u četiri zida, izvan domašaja kamera i
fotoaparata, bio je nesiguran i uplašen.
Anto Đapić, s kojim je
sklopio savezništvo kako bi, nakon izbora 2005. mogao vladati Osijekom i
županijom, sjeća se večeri prije prvog Glavaševog odlaska u pritvor,
16. travnja 2007.
- Bilo je blizu ponoći, sjedili smo u kući
jednog osječkog poduzetnika. Glavaš se stisnuo na trosjedu, bio je silno
uplašen, posve žut i izgledao je sitniji nego inače. Preklinjao me da
nazovem premijera Sanadera i zamolim ga da spriječi njegov odlazak u
pritvor. Rekao sam mu da nisam toliko blizak sa Sanaderom da bih ga
mogao zvati u ponoć, no Glavaš je inzistirao da to učinim. Latio sam se
mobitela. Sanader se javio, bio je na nekom sastanku. Rekao sam mu zašto
ga zovem i uključio zvučnik mobitela da i Glavaš može čuti odgovor.
Sanader je rekao kako ništa ne može učiniti, da je odluka na sudskim
vlastima.
Držati se jednog pravca
Ujutro,
Glavaš je obukao generalsku odoru i okupljen svojim pristašama
paradirao Osijekom. Možda je mislio da će na noge dići cijeli grad, no
slijedilo ga je tek stotinjak istomišljenika.
Vrlo je teško reći
što je stvarna Glavaševa doktrina i u 20 godina njegove prisutnosti na
hrvatskoj političkoj pozornici čini se da su ga na njoj održavale tri
stvari: nevjerojatan politički instinkt, kontrolirana sklonost ka
hazardu i nadasve pragmatičnost.
Nije se opterećivao metodama
kako zadržati vlast i politički napredovati, niti je previše brinuo što
je sam sebi često znao skakati u usta. U intervjuu Globusu, u veljači
2004., godinu dana prije nego li će početi njegove nevolje, o svom
odnosu s premijerom Sanaderom, rekao je:
- Pratiš njega (Sanadera) kako govori, kako nastupa i držiš se tih okvira. I tu ne možeš promašiti.
A onda, da ne bi ostalo nikakve sumnje o čemu govori, dodao je:
-
Kažem, drži se jednog pravca i nećeš pogriješiti. Malo lijevo, malo
desno, ne puno i to je sve. Samo prati što on, Sanader, govori, čitaj
novine što je on izjavio i drži se toga kursa. I nema greške, to je sva
mudrolija. Samo prati što ti šef govori i kud se kreće, i u tom smjeru
idi i ti. To je državna politika, što ćemo mi sad izmišljati toplu vodu.
Gianfranco Finni (za neupucene, to je onaj koji je `91 zahtjevao od Italije da priznanje Slovenije i Hrvatske uvjetuje teritorijalnim ustupcima, sa Seseljeom u Beogradu radio studije o srpsko-talijanskoj granici u Dalmaciji, ukratko fasista od glave do pete) u Istri docekan kao kralj.
Reakcija istarskih antifasista (Jugoslava), naravno, izostala.
Reakcija istarskih antifasista (Jugoslava), naravno, izostala.
Potrazi si zadnju Prizmu na stranici HRT-a, mozda imaju snimku, i sve ce ti se samo reci.
Docekan je kao kralj, a poznati antifasista Kajin ni glasa pustio nije. Sve su se redali oko fasiste Gianfranca i uslikavali, pio se sampanjac, a novinar Prizme je izvjestavao kao sa kraljevskog bala. Radin je sigurno svrsio u gace.
Zanimljivo... za debile... prosjecno inteligentno bice se na sve to moze samo nasmijati.
Docekan je kao kralj, a poznati antifasista Kajin ni glasa pustio nije. Sve su se redali oko fasiste Gianfranca i uslikavali, pio se sampanjac, a novinar Prizme je izvjestavao kao sa kraljevskog bala. Radin je sigurno svrsio u gace.
Zanimljivo... za debile... prosjecno inteligentno bice se na sve to moze samo nasmijati.
Borba za finale Europskog prvenstva, mogu li Francuzi izbaciti aktualnog prvaka?
Održan prvi trening uoči olimpijskog spusta, najbrži Cochran-Siegle
Mili Poljičak u dva seta porazio 18-godišnjeg Rusa za prolaz u osminu finala u Egiptu
Mektić: 'Tko god zaigra za Dansku, bit će nepoznanica, moramo se koncentrirati na sebe'
da, no nije isti Fini 1990. i 2010... 1990. je to bio opskurni politicar, politicke tezine u razini Miroslava Tudjmana danas... u medjuvremenu se politicki dosta pomaknuo u centar i danas su i on i stranka (utopljena u siroku Berlusconijevu koaliciju) tipicna desno-konzervativna stranka... ekstremi i post-fasisti su negdje drugdje
Ovaj čovjek bi mogao nešto promjeniti:
http://danas.net.hr/intervju-tjedna/page/2010/09/28/0710006.html?pos=n0
Kad bi imao (uspio sastaviti) svoju listu u Zagrebu, imao bi moj glas... Čovjek je legenda, ja bi mu dao mjesto predsjednika Vlade RH...
Gospodine Petrina, sastavite liste za parlamentarne izbore u svim izbornim jedinicama!! Takvog čovjeka trebamo...
http://danas.net.hr/intervju-tjedna/page/2010/09/28/0710006.html?pos=n0
Kad bi imao (uspio sastaviti) svoju listu u Zagrebu, imao bi moj glas... Čovjek je legenda, ja bi mu dao mjesto predsjednika Vlade RH...
Gospodine Petrina, sastavite liste za parlamentarne izbore u svim izbornim jedinicama!! Takvog čovjeka trebamo...
Kad, ako ne sad!
- Najnovije
- Najčitanije

![[UŽIVO] Španjolci poveli u Stožicama, Hrvatska pruža dobar otpor](/photos/_resized/523/44/0000000000523440_400_230_cut.jpg)
[UŽIVO] Španjolci poveli u Stožicama, Hrvatska pruža dobar otpor
1 sat•Nogomet

Mektić: 'Tko god zaigra za Dansku, bit će nepoznanica, moramo se koncentrirati na sebe'
2 sata•Tenis

Split trese kriza, Dino Repeša ostaje trener, u klub se vratio njegov otav Jasmin
2 sata•Košarka

Održan prvi trening uoči olimpijskog spusta, najbrži Cochran-Siegle
3 sata•Ostali sportovi

Sudačka analiza: U fokusu Koprivnica, sve odluke u konačnici ispravne
3 sata•Nogomet

Zlatni sa ZOI 1968. godine nosit će olimpijsku zastavu na otvaranju Igara u Cortini
3 sata•Ostali sportovi

Newcastle u jako teškoj misiji, Manchester City stvorio veliku prednost još u prvoj utakmici
4 sata•Nogomet
![[UŽIVO] Španjolci poveli u Stožicama, Hrvatska pruža dobar otpor](/photos/_resized/523/44/0000000000523440_400_230_cut.jpg)
[UŽIVO] Španjolci poveli u Stožicama, Hrvatska pruža dobar otpor
1 sat•Nogomet

Hrvatski futsaleri u pohodu na medalju i najveći uspjeh - slijedi polufinale protiv Španjolske
10 sati•Nogomet

Dinamo dobiva neočekivano pojačanje? Zaboravljeni igrač dobit će novu priliku
7 sati•Nogomet

Osijek odbio Dinamovu ponudu za Matkovića, Modri pripremaju paket za Jagušića
21 sat•Nogomet

Sudačka analiza: U fokusu Koprivnica, sve odluke u konačnici ispravne
3 sata•Nogomet

Newcastle u jako teškoj misiji, Manchester City stvorio veliku prednost još u prvoj utakmici
4 sata•Nogomet

Split trese kriza, Dino Repeša ostaje trener, u klub se vratio njegov otav Jasmin
2 sata•Košarka

Jakirović nakon remija protiv Watforda: 'Savršen bod za nas, protivnik je bio bolji'
11 sati•Nogomet






