@ Zvrx
Nije i ne može biti isto (ni matematički, a ni suštinski) da li je višak 0,3% ili 100%. Slažem se da je teško reći je li on realno 0,3% ili 3% višak, ali 100% nije nikako i tu stoji moj komentar o ultimativnoj budalaštini na kojoj vidim inzistiraš.
Ukratko...
u praksi...Ušteda od 0,3% možda je samo 10 kn manja plaća u državnom sektoru ili 10 lipa manja subvencija po kili smokava (karikiram), 100% znači samo jedno - pištolj za opasačem i puška na ramenu.

Teoretski 100% ili 0,3% jest proizvoljna granica, ali ta razlika u političkoj i ekonomskoj povijesti i praksi je razlika između kamenog i modernog doba.

Što se tiče crte/granice koju ti spominješ, opet me krivo razumiješ. Realna granica ne postoji jer ne postoji točan odgovor i jer su naša mišljenja drugačija. Granica koju vučemo je osobna i meni može biti 3%, nekom drugom 5% i to je razumno objašnjivo (nekome kome se da argumentirati), ali bratko, 100% nije nikom ozbiljnom. Naše mišljenje ne znači da mi namećemo svoje bez demokratskog prava, već izražavamo svoje mišljenje u skladu s drugom - bitnijom tekovinom modernog doba - slobodom govora.

Riskirajući ulazak u beskonačnu raspravu o političkim sustavima i funkcioniranju demokracije moram primijetiti da tvoja vjera u demokraciju graniči sa sljepilom.
Istina, ne postoji nešto značajno bolje i zapravo svaki sustav ovisi o ljudima na vlasti, ali reći da se smatra da baš takav proračun želi većina (pretpostavljam da misliš na ljude tj. birače) jer je izglasan od većine u Saboru pada na konkretnom primjeru ovog proračuna, za kojeg da se provede referendum ne bi dao ruku u vatru da bi prošao. Uostalom, to bi bila sudbina i mnogih drugih Zakona. Vidi famozno povučeni Zakon o radu kao ilustrativni primjer.
Jedino koliko-toliko demokratsko je biranje zastupnika (kažem koliko-toliko jer ovisi o izbornim pravilima koji se mogu prilagoditi po potrebi). Nakon toga, pogotovo kod nas, na vlasti je oligarhija - izabrani sloj koji je motiviran vlastitim ili stranačkim interesom i koji vlada najmanje u korist građana. Kako protumačiti činjenicu da su dobne granice za odlazak u mirovinu za građane povećane, a za saborske zastupnike i druge dužnosnike ne?
Ukratko...
Akti koje oni donose su legalni (u skladu s Zakonima), ali mogu i ne moraju biti legitimni (ovisno o tome imaju ili nemaju podršku građana).

evo kažu da se šuki (opet) zadužuje za 4 milijarde kuna.

bravo jaco, bravo šuki, bravo hdz! 

VUKOVAR - „Danas smo svi trebali biti u Vukovaru ili u Škabrnji“, rekla je jučer premijerka Jadranka Kosor, (ne)izravno aludirajući na neke sadašnje i bivše stranačke kolege koji se, za razliku od prethodnih godina, nisu pojavili na obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.godine. Istu je rečenicu, da su kojim slučajem odapeli kakvu kritiku prema njoj, mogla reći i političkim protivnicima iz SDP-a, jer se nitko iz predsjedništva te stranke nije udostojio doći u Vukovar.

Takva obveza, jasno, ne postoji - svatko samostalno donosi odluku hoće li doći ili ne i apsurdno je bilo koga pitati „ej, što nisi bio“... Uostalom, pozivnice se ne šalju te se nitko za eventualni nedolazak ne treba ni ispričavati. Međutim, ipak je čudno što u koloni sjećanja nije bilo nikoga iz predsjedništva SDP-a, ponajprije prvog čovjeka stranke Zorana Milanovića, jer je proteklih godina dolazio.

Pitanje, što se razlog tomu, postavili smo Željku Jovanoviću, saborskom zastupniku SDP-a, kojega smo jučer sreli u Vukovaru. Jovanović je telefonom pozvao Milanovića, razgovor je (ili više razgovora, nismo prisluškivali) trajao 10-ak minuta, a potom nam je pojasnio kako se „danas dogovara bitan detalj za koaliciju“ te je vrh stranke time zauzet i njihov nedolazak ne treba povezivati s bilo kojim drugim razlozima. I baš kada smo pomislili kako ništa 'mutno' ne postoji, Jovanović je dodao kako je u Vukovar došlo 70 SDP-ovaca (s njim na čelu) kako bi pružili potporu stranačkom kolegi, gradonačelniku Vukovara Željku Sabou!

Ovo je, definitivno, prvi put da bilo tko dolazak na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara povezuje s davanjem potpore stranačkom kolegi gradonačelniku. Ostalo je nejasno u čemu ga podupiru i zašto je rečenica uopće na takav način formulirana. Bez namjere da u priču uvlačimo patetiku, moramo se zapitati nije li 18.studeni dan kada ljudi u Vukovar dolaze izraziti sućut i dati potporu gradu i njegovim stanovnicima, a ne po političkoj liniji nekoga izdvajati? Odakle potreba da se nečiji nedolazak  povezuje s tim da je netko drugi došao poduprijeti gradonačelnika? Eto otvorenih pitanja... Odgovor se, možda, može pročitati između redova...

------------------------------------------------------------------

bravo SDP!!!

sram vas može bit

KANDALOZNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Zašto su nam mladi tako beznadno neuki?

Datum objave:
21.11.2010 08:00

Autor: Andreja Žapčić

Povećaj veličinu slova
Smanji veličinu slova

Pošalji prijatelju
Ispiši stranicu

Na vlasti su SDP i HDZ, homoseksualnost je bolest, NDH nije bila fašistička tvorevina, ratne zločine ne treba kažnjavati, Hrvatska ne bi trebala ulaziti u Europsku uniju, a slobodu medija i govora trebalo bi ograničiti... Zastrašujući su to i alarmantni rezultati opsežnog GONG-ova istraživanja tijekom travnja i svibnja 2010. godine na 999 maturanata u cijeloj Hrvatskoj o njihovoj političkoj pismenosti i stavovima te mišljenju o ulasku u Europsku uniju

Ocrtano konkretnim brojkama, zabrinjavajuće stanje u glavama mladih izgleda ovako: više od 40 posto njih misli da Vladu vode SDP i HDZ, a samo je njih 17,6 posto znalo da vladajuću koaliciju čine HDZ, HSS, SDSS i donedavno HSLS.

Više od 45 posto njih misli da je homoseksualnost bolest, a čak 64,3 posto homoseksualcima bi zabranilo da javno nastupaju kako bi se spriječio njihov loš utjecaj na mlade.'

Samo 27 posto maturanata smatra da je NDH fašistička tvorevina, naspram njih također 27 posto koji smatraju da nije, a ostali o tome nemaju stava. S druge strane 14 posto njih se oštro protivi kažnjavanju isticanja fašističkih simbola, dok čak više od 40 posto mladih misli da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od drugih naroda.

Svaki pokušaj progona hrvatskih vojnika zbog eventualnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata treba zaustaviti u potpunosti ili dijelom, smatra nešto više od dvije petine mladih.

Istovremeno, 50 posto naspram njih 49 posto podržava ulazak Hrvatske u EU i 33 posto njih od toga očekuje više štete nego koristi, pokazalo je pak drugo GONG-ovo istraživanje u suradnji s Fakultetom političkih znanosti, koje se bavilo očekivanjima i strahovima mladih od ulaska Hrvatske u EU.

SLOBODNO MISLE DA BI ZABRANILI SLOBODU GOVORA

Čak 31 posto ispitanika smatra da među glavne osobine demokratskog poretka ne spada i to da građani i mediji mogu slobodno kritizirati vlast. Štoviše, 35 posto njih misli da bi neke medije trebalo zabraniti, a 23 posto slaže se s osnivanjem državnog tijela koje će paziti da u medijima ne bude objavljeno nešto što je protivno državnim interesima. Također, svaki peti smatra da treba onemogućiti neke društvene skupine da govore ono što je suprotno uvjerenju većine.

Toliko o kontroverznim stavovima i vrijednostima mladih, a sad malo o činjenicama s kojima također imaju problema. Osim što na prvi pogled zbunjujuće djeluje podatak prema kojem misle da zemljom vladaju HDZ i SDP, slika je donekle jasnija ili još više zbunjujuća kad se uzme u obzir da čak 27 posto njih smatra da opozicija ima svoje predstavnike u vladi.

Slaba politička pismenost i informiranost među maturantima iskazuje se i u tome što su za njih 14 posto opozicija stranke i skupine koje se bore protiv državnih interesa, a na pitanje o tome tko čini opoziciju, točno je odgovorilo tek njih 46 posto.

Tračak svjetla baca činjenica da 70 posto maturanata zna što podrazumijeva trodioba vlasti, njih 84 posto zna tko ima pravo glasa, više od 58 posto ih zna otkad je Hrvatska u NATO-u, a čak 93 posto zna kako se zove aktualni predsjednik Republike.

Homofobi, šovinisti ili etnocentristi, aktivistički cinici, neznalice, ignoranti – zar je to hrvatska mladež i kako to promijeniti - pitaju se mnogi nakon ovakvih rezultata.

GDJE JE KRENULO KRIVO?

Stručnjaci smatraju da je sve to posljedica očito ubojite kombinacije kućnog (ne)odgoja mladih, okružja u kojemu žive i odrastaju i vrijednosti s kojima se pritom susreću, te formalnog i neformalnog obrazovanja koje ovisi i o tome o kojem se tipu škole radi. Takav se zaključak, naime, nameće nakon rasprave održane prilikom predstavljanja rezultata istraživanja na Fakultetu političkih znanosti.

Vlasta Ilišin, ravnateljica Instituta za društvena istraživanja koja godinama istražuje mlade, pa je tako s ovim najnovijim istraživanjem usporedila i ono koje je Institut proveo 2004. godine, naglasila je da se mladi u svojoj percepciji i razmišljanjima ne razlikuju pretjerano od starije populacije.

Da su mladi slični općoj populaciji građana, upozorio je i Nebojša Blanuša s FPZG-a, naglasivši i da s približavanjem EU dolazi do 'sljepljivanja' negativnih očekivanja. Naime, cijeli taj proces sad već zaista traje, a i mladi, možda krivo, ali percipiraju svijet oko sebe i društvo u kojemu žive.

Naravno, za to su im potrebna i određena intelektualna oruđa koja pruža obrazovanje, ali kad je recimo u pitanju EU, na to, upozorila je Ilišin, utječu i politički procesi unutar Hrvatske i unutar EU te njihovi međusobni odnosi.

LJUDSKA PRAVA I DEMOKRATSKO GRAĐANSTVO

S obzirom na dug staž po pitanju interesa za mlade, vrlo je interesantan podatak koji je iznijela Ilišin, a taj je da među učenicima prvoga i četvrtoga razreda srednje škole ima razlika u stavovima i vrijednostima, dok među studentima prve i četvrte godine nema. Drugim riječima, tu se vrlo lijepo vidi da nakon mature dolazi do prilično neznatnih promjena u glavama pa prije mature treba raditi na oblikovanju što je više moguće.

Dragan Bagić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji je predstavio rezultate istraživanja, istaknuo je da oni pokazuju da formalna politička socijalizacija ne uspijeva promovirati vrijednosti aktivnog građanstva. Na to je upozorila i njegova kolegica s FFZG-a Vedrana Spajić Vrkaš, istaknuvši pritom da s time nisu na čisto ni u samoj EU, ali se ne može osporiti smisao obrazovanja za aktivno demokratsko građanstvo.

Na kraju zanimljive rasprave, koja je u pojedinim dijelovima išla i daleko šire od osnovne teme, koja je zapravo opsežna već sama po sebi, upućena je poruka i GONG-ova preporuka da bi u srednje škole bilo poželjno preoblikovati obavezni nastavni predmet Politika i gospodarstvo u zaseban obavezan predmet Ljudska prava i demokratsko građanstvo. Cilj toga je raditi i postići što bolju političku pismenost mladih kao aktivnih i odgovornih građana, ma koliko god to pedagoški optimistično zvučalo.