Hrvatska politička scena
Svečani potpis za pristup Uniji bit će u – Remetincu!
Najava povratka Ive Sanadera sugerira da se HDZ-u priprema završni udarac koji bi mnoge mogao poslati u pritvor
Gotovo je! Nakon svih poniženja i mrcvarenja, nakon što su nas
prekorili čak i zbog načina na koji smo reagirali na presudu Gotovini,
pa izgleda da će nam određivati i kad smijemo plakati, na kraju smo ipak
došli do druge obale! Ranjena, istraumatizirana, mentalitetno,
nažalost, više balkanska nego europska, Hrvatska se ipak odlijepila i,
dugoročno gledajući – spasila! Ne znamo kako će nam biti u Uniji, ali
teško da može biti gore od ovog društvenog stanja i gospodarskog smjera
kojim idemo. Jedva da imamo ijedan optimističan gospodarski pokazatelj,
društveno i kulturološki mi smo danas punim plućima “u regiji”,
ilustracija je najbolja noću: srpski narodnjaci trešte iz svakog boljeg
kafića. U medijskom smislu još smo više u prošlosti, 20 je godina
hrvatske samostalnosti, tek jedne dnevne novine više od doba kad je
Bakarić vladao i dvojio treba li nam uopće politički tjednik! Đilasova
“nova klasa”, odnosno njezina druga generacija, čvrsto drži vlast u
zemlji čuvajući ideologiju svojih očeva. Nema više Jugoslavije kao u
doba očeva, ali ima regije, nema više ustaša, ali ima zločinaca iz
Domovinskog rata, ne može se više hapsiti biskupe, ali može se prkositi
papi. Pritom je i druga generacija “nove klase” postojana u jednom: do
groba čuvati tajne komunističkih zvjerstava svojih očeva! U riječ,
izborili smo se za granice, ali iznutra živimo u bivšoj socijalističkoj
republici Hrvatskoj!
U tom smislu ulazak u Europu mora dati novu
kvalitetu jer smo došli do dna. To da nam budući vlastodršci bježe iz
zemlje kad papa stiže u Hrvatsku govori da ovdje neki još nisu ni
Staljinu rekli ne! Da časni svećenik Božo Milanović vidi da Kajin,
zaštitni znak današnje Istre, bježi od pape glavom bez obzira, umro bi
od tuge. Jer u HNK njega su zvali papa i Crkva, a ne HDZ! O svim tim
našim proturječjima šuti se šutnjom neznanja i netolerancije. Kao što se
šuti o javnom priznanju predsjednika Josipovića, koji je hrabro i
odgovorno priznao Crkvi da je, “posebno u razdoblju revolucionarnog
jednoumlja, odigrala važnu ulogu u očuvanju hrvatskog nacionalnog bića i
domoljublja”. Da smo normalna nacija, ova rečenica kao sjajno ispružena
ruka pomirenja bila bi motor velike rasprave o toj temi, ona bi
nesumnjivo otkrila imenom i prezimenom one koji nisu čuvali domoljublje,
bez toga ta velika Josipovićeva rečenica ostaje na razini protokola.
Josipovićeva teza traži punu istinu: od koga je Crkva čuvala nacionalno
biće i domoljublje, tko su bili protagonisti druge strane, gdje su danas
ti drugovi, koliko su novinarskih nagrada dobili za medijski sadizam,
recimo nakon ‘71.? Kraj pregovora i početak posve nove faze za sve nas
traži da se podvuče crta.
Premda nam se želudac okreće kad vidimo
razmjere korupcije, nije moguće pobjeći od činjenice da je Hrvatska pod
vodstvom HDZ-a i obranila zemlju, i stvorila državu, i dobila rat, i
uvela zemlju i u NATO i u Uniju. Poput Ivice i Janice: što se god moglo
osvojiti, oni su osvojili! I nema razloga šutjeti o tome da su se te
mitske 1990., kad je bilo najgore, kad su Srbi tenkovima kretali na
Zagreb, sve te današnje veličine – od Vesne Pusić do notornog Puhovskog –
skrile u mišju rupu. Kompletna hrvatska ljevica uopće nije znala ni što
će sa sobom niti što će s nama! Račan je predao vlast, ali i prazna
skladišta oružja te smo, objektivno, bili pred potpunim vojnim porazom.
Ni
to nije bilo dosta nego su ljevičari u titoističkoj patologiji išli
tako daleko da su izašli iz Sabora kad se glasalo o neovisnosti. Zašto?
Zato što su ultimativno tražili da u isto vrijeme proglasimo neovisnost,
ali da ta odluka automatski znači i početak pregovora o novoj
Jugoslaviji. I zato, kad danas ljevica govori o regiji, čovjek se, da
parafraziram, “hvata za pištolj”! Jer, i kad je sve gorjelo, njima je na
pameti bila regija! Hrvatska je, dakle, upravo pod HDZ-om obavila sve
velike povijesne poslove jedne nacije, ali je, s druge strane, stranka
kompromitirana neviđenim razmjerima pljačke, korupcije, luđačke razine
kriminala.
Ne možete dopodne gledati ljude kako sjede na važnim
sjednicama, a popodne kako ih ispituje USKOK! Na prvoj stranici novina
oni su zaslužni građani, na trećoj se otkrivaju kao neviđeni lopovi!
Unutarstranački izbori koji će pročistiti stranku za HDZ ostaju jedini
lijek! Najava Sanaderova povratka sugerira pak da se HDZ-u priprema
završni pravosudni udarac koji bi mnoge mogao poslati u Remetinec i to
bi za izborne rezultate moglo biti ključno. Nastave li se pak uhićenja
ovim tempom, hoće li itko ostati da potpiše sporazum s Unijom ili će
svečanost potpisivanja pristupanja EU biti organizirana u –Remetincu?
Domovine sin
O čemu nam je zaista govorio Benedikt XVI.
Ako je papa Benedikt XVI. u svom posjetu Hrvatskoj izrekao poruke koje se mogu svesti u četiri sveobuhvatna pojma (Europska unija - tradicionalna obitelj - budućnost u mladima - čistoća savjesti), onda oni kao cjelina mogu vrlo lako poslužiti kao koordinate za navođenje na političkoj sceni. Svaka Benediktova teza za sebe ima težinu i značenje, ali zajedno stvaraju jedinstvenu socijalnu i političku platformu koja, gledano, primjerice, očima hrvatskih katolika i same Katoličke crkve, može imati i te kako jasne konture tzv. trećeg puta na političkoj sceni.
Svima je jasno da se Hrvatska mora izvući iz hadezeovsko-esdepeovskih ralja, političko-koruptivnog dualizma koji je posve zarobio hrvatsku dušu i izbornim strojem koristi se isključivo za reciklažu vlastitog zastupničkog kadra koji se, praktično, između HDZ-a i SDP-a, politički, svjetonazorski i moralno gotovo jedva razlikuje. S fiškalsko proračunatim koalicijskim partnerima koji su jedva prešli izborni prag, takva vlast služi isključivo vlastitom samoodržanju i nimalo ne odgovara biračima za krah društva, njegovih vitalnih institucija i sustavno uništavanje općega dobra.
Jalovo HDZ-ovo demokršćanstvo
Crkva već odavno traži "treći put". Koliko ga god kritizirali i podsmjehivali mu se, jedan je od upornih tražitelja toga trećeg puta glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić, čiji tjednik više nema onu ubojitu javnu moć, ali i dalje ima jak utjecaj na kler i dio vjerničke javnosti, koji ga redovito konzumiraju. Međutim, Miklenić se, kao ni bilo tko iz Crkve, dosad nije izjašnjavao ne kakav bi to bio "treći put" (jer je jasno da Crkva podržava isključivo demokršćanstvo, i to nepatvoreno, jer vidi se da je ono HDZ-ovo posve jalovo i lažno), nego tko bi bio njegov nositelj. No, nakon papina posjeta i četverolista njegovih teza "EU - obitelj - mladi - savjest", neke crkvenopolitičke konstrukcije tvrde daje to vjetar u leđa jednom političkom pokretu/stranci pod nazivom HRAST (Hrvatski rast), koji je trenutačno posve marginalan i marginaliziran na političkoj i javnoj sceni, a koji se po svome habitusu i strukturi vodećih ljudi isključivo oslanja na učenja i tekovine, poslanje i političku paradigmu Crkve u Hrvata.
Papa Benedikt XVI. u Hrvatskom narodnom kazalištu (dakle, ne slučajno u centru centra glavnoga grada) okupio je političku, društvenu i javnu elitu kako bi joj govorio o savjesti. Nije postavio pitanje ima li je ta i takva elita, no govorio je o savjesti kao središnjem pitanju djelovanja na političkoj i društvenoj sceni, jer bez čiste savjesti nema ni dobrih vjernika ni agnostika ni ateista, pa prema tome ni dobroga društva u cjelini. Kakva je savjest današnjih političkih i inih elita suvišno je komentirati, no događaj koji su se zbili tada u samom HNK, ali i prije susreta u njemu, govore mnogo. Naime, goste u HNK birala je Crkva, pa prema tome nije pozvan bivši predsjednik Stjepan Mesić, a pozivnica za akreditaciju lideru glavne oporbene stranke Zoranu Milanoviću (slučajno?) poslana je na njegovu alternativnu, tj. saborsku adresu. Kao da se željelo da Milanović ne dođe, što je njegov napuhani politički ego objeručke prihvatio i nastao je pravi cirkus oko njegova (ne) dolaska. No, nitko se nije zapitao što se dogodilo kada se doznalo da Milanović neće doći na susret s papom. Istoga trenutka, ma iste sekunde kada se to dogodilo, on je ostao bez velikog dijela tzv. vjerničkih glasova jer je svojom bahatošću povrijedio suptilnost vjerničke duše. Izgubio je tada u trenu sve one vjerničke glasove koje je s velikim marom i brižnošću u svojoj pobjedi u utrci za Pantovčak prikupio Ivo Josipović, koji je tada (a i sad pred papom) jednostavno govorio o tome kako je nevjernik. No, to mu nije donijelo antipatije vjerničkog biračkog stroja, nego upravo suprotno. Našem mentalitetu, čini se, gotovo je posve svejedno je li netko vjernik ili nije (jer u stvarnosti ima vjernika koji su veći nevjernici od ateista i vjernika koji su duhovniji i pobožniji od pola klera), ali mu nije svejedno kada mu se diraju uzvišene i ikonizirane svetinje, a papa je sasvim sigurno jedna od njih. I premda se, na koncu, činilo kako je Milanovićevim akreditiranjem u posljednji tren sve posve izglađeno, i dalje u zraku ostaje visjeti ono ključno pitanje: kome će otići vjernički glasovi koje je Zoki tako olako tada prokockao?
Na Hipodromu je euharistijska kolotečina mirno tekla sve dok se mikrofona nije dohvatio krčki biskup (gle slučajnosti s Mahnićevim zavičajem!) mons. Valter Župan, koji je među biskupima zadužen za obitelj. Osim stoje pljucnuo na istospolne brakove, on je od države zatražio da ukine postojeći zakon o pobačaju, koji je od samih početaka hrvatske države kamen spoticanja u odnosima između Crkve i države, ali ga se ni jedna ni druga strana ne usudi pomaknuti s mjesta. No, učinio je to sada biskup Župan pred najvećim autoritetom Katoličke crkve, kompletnim državnim vrhom koji se sunčao u prvom redu pred oltarom i biskupskim korom koji je zadovoljno zijevao. Dakako, nije biskup Župan, baš kao ni ostali biskupi, naivan da ne zna daje na taj radikalni zahtjev nemoguće tek tako odgovoriti, kako sada, tako i u jeku predizborne kampanje. Pa zastoje onda, uopće, o tome i govorio? Upravo zato da razoruža i jednu i drugu partiju, i HDZ i SDP, i svoj zahtjev pred papom postavi vodećim političkim strankama kao mamac na koji neće moći odgovoriti, ali mu neće moći ni odoljeti.
Mladi koji su se okupili na Trgu bana Jelačića i u veličanstvenoj molitvenoj šutnji zajedno s papom gledali prema golemoj zlatnoj monstranci s Presvetim nije navrat-nanos te večeri prikupljena hrvatska mladež koja do podneva spava, a od podneva sjedi po zadimljenim kafićima. Mahom su to aktivni članovi pokreta i udruga u Crkvi, što se vidjelo u koordinaciji njihovih pokreta i uzdaha. Upravo toj mladeži papa je poručio daje ona budućnost ove zemlje, a ona mu je klicala da ga voli. HRAST, novostvoreni politički pokret pod okriljem Crkve, čine upravo mladi ljudi, u rasponu od 30 do 40 godina, mnogi od njih s vrhunskim "crkvenim pedigreom" (npr. poput predsjednice stranke čiji je otac jedan od vodećih katoličkih laika) ili čak raznim crkvenim funkcijama u odborima za obitelj i mlade, koje su klerici posljednjih godina prepustili laicima. Međutim, upravo je zbog HRAST-a kardinal Bozanić još u siječnju ove godine zabranio bilo kakvo političko okupljanje i zborovanje po crkvenim prostorima. Zar je moguće daje upravo crkveni vrh kanio posjeći mladicu koja je tek krenula stasati, a jedina kuca istim srcem kao i sama Crkva?
Udružili se s HSP-om R. Tomašić
Za pretpostaviti je da nije, tj. daje na djelu stara crkvena diplomacija i politika da se daje "lijevi žmigavac", a skreće desno. Barem to tako vide stari "crkveni mačkovi" s terena, koji se posljednjih mjeseci na svojim svećeničkim kružocima redovito pitaju kome na sljedećim izborima dati glas. Konstrukcija da bi upravo HRAST mogao biti ta treća opcija koju zagovara Crkva možda i ne drži vodu, no Crkva je i više no u potrazi za tim trećini putem. Nije tajna da joj ne odgovara ni HDZ ni SDP. Taj treći put, prema crkvenom razmišljanju, ne bi morao nužno biti masovni pokret koji bi hametice slistio s političke scene ovu dvoglavu aždaju, ali bi barem mogao s pet-šest, sedam-osam glasova ući u Sabor i postati zamjenski koalicijski partner budućoj vlasti umjesto ovih postojećih. Kada se zbroje svi potencijalni glasovi upravo za papina posjeta (400.000 na Hipodromu + 50.000 na Trgu i oko njega + 5000 u Stepinčevoj katedrali i oko nje), onda ta matematika i te kako drži vodu. I Crkva postaje respektabilan politički čimbenik na budućim izborima, bez obzira na spominjani HRAST (koji se nije slučajno nakon papina odlaska udružio s HSP-om Ruže Tomašić, o čemu su promptno izvijestili glavni katolički mediji). A sve na papinoj platformi: malo EU, malo obitelji i malo mladih te puno savjesti, što ovome društvu najviše nedostaje.
Darko Pavičić
Obzor, Večernji list
Ako je papa Benedikt XVI. u svom posjetu Hrvatskoj izrekao poruke koje se mogu svesti u četiri sveobuhvatna pojma (Europska unija - tradicionalna obitelj - budućnost u mladima - čistoća savjesti), onda oni kao cjelina mogu vrlo lako poslužiti kao koordinate za navođenje na političkoj sceni. Svaka Benediktova teza za sebe ima težinu i značenje, ali zajedno stvaraju jedinstvenu socijalnu i političku platformu koja, gledano, primjerice, očima hrvatskih katolika i same Katoličke crkve, može imati i te kako jasne konture tzv. trećeg puta na političkoj sceni.
Svima je jasno da se Hrvatska mora izvući iz hadezeovsko-esdepeovskih ralja, političko-koruptivnog dualizma koji je posve zarobio hrvatsku dušu i izbornim strojem koristi se isključivo za reciklažu vlastitog zastupničkog kadra koji se, praktično, između HDZ-a i SDP-a, politički, svjetonazorski i moralno gotovo jedva razlikuje. S fiškalsko proračunatim koalicijskim partnerima koji su jedva prešli izborni prag, takva vlast služi isključivo vlastitom samoodržanju i nimalo ne odgovara biračima za krah društva, njegovih vitalnih institucija i sustavno uništavanje općega dobra.
Jalovo HDZ-ovo demokršćanstvo
Crkva već odavno traži "treći put". Koliko ga god kritizirali i podsmjehivali mu se, jedan je od upornih tražitelja toga trećeg puta glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić, čiji tjednik više nema onu ubojitu javnu moć, ali i dalje ima jak utjecaj na kler i dio vjerničke javnosti, koji ga redovito konzumiraju. Međutim, Miklenić se, kao ni bilo tko iz Crkve, dosad nije izjašnjavao ne kakav bi to bio "treći put" (jer je jasno da Crkva podržava isključivo demokršćanstvo, i to nepatvoreno, jer vidi se da je ono HDZ-ovo posve jalovo i lažno), nego tko bi bio njegov nositelj. No, nakon papina posjeta i četverolista njegovih teza "EU - obitelj - mladi - savjest", neke crkvenopolitičke konstrukcije tvrde daje to vjetar u leđa jednom političkom pokretu/stranci pod nazivom HRAST (Hrvatski rast), koji je trenutačno posve marginalan i marginaliziran na političkoj i javnoj sceni, a koji se po svome habitusu i strukturi vodećih ljudi isključivo oslanja na učenja i tekovine, poslanje i političku paradigmu Crkve u Hrvata.
Papa Benedikt XVI. u Hrvatskom narodnom kazalištu (dakle, ne slučajno u centru centra glavnoga grada) okupio je političku, društvenu i javnu elitu kako bi joj govorio o savjesti. Nije postavio pitanje ima li je ta i takva elita, no govorio je o savjesti kao središnjem pitanju djelovanja na političkoj i društvenoj sceni, jer bez čiste savjesti nema ni dobrih vjernika ni agnostika ni ateista, pa prema tome ni dobroga društva u cjelini. Kakva je savjest današnjih političkih i inih elita suvišno je komentirati, no događaj koji su se zbili tada u samom HNK, ali i prije susreta u njemu, govore mnogo. Naime, goste u HNK birala je Crkva, pa prema tome nije pozvan bivši predsjednik Stjepan Mesić, a pozivnica za akreditaciju lideru glavne oporbene stranke Zoranu Milanoviću (slučajno?) poslana je na njegovu alternativnu, tj. saborsku adresu. Kao da se željelo da Milanović ne dođe, što je njegov napuhani politički ego objeručke prihvatio i nastao je pravi cirkus oko njegova (ne) dolaska. No, nitko se nije zapitao što se dogodilo kada se doznalo da Milanović neće doći na susret s papom. Istoga trenutka, ma iste sekunde kada se to dogodilo, on je ostao bez velikog dijela tzv. vjerničkih glasova jer je svojom bahatošću povrijedio suptilnost vjerničke duše. Izgubio je tada u trenu sve one vjerničke glasove koje je s velikim marom i brižnošću u svojoj pobjedi u utrci za Pantovčak prikupio Ivo Josipović, koji je tada (a i sad pred papom) jednostavno govorio o tome kako je nevjernik. No, to mu nije donijelo antipatije vjerničkog biračkog stroja, nego upravo suprotno. Našem mentalitetu, čini se, gotovo je posve svejedno je li netko vjernik ili nije (jer u stvarnosti ima vjernika koji su veći nevjernici od ateista i vjernika koji su duhovniji i pobožniji od pola klera), ali mu nije svejedno kada mu se diraju uzvišene i ikonizirane svetinje, a papa je sasvim sigurno jedna od njih. I premda se, na koncu, činilo kako je Milanovićevim akreditiranjem u posljednji tren sve posve izglađeno, i dalje u zraku ostaje visjeti ono ključno pitanje: kome će otići vjernički glasovi koje je Zoki tako olako tada prokockao?
Na Hipodromu je euharistijska kolotečina mirno tekla sve dok se mikrofona nije dohvatio krčki biskup (gle slučajnosti s Mahnićevim zavičajem!) mons. Valter Župan, koji je među biskupima zadužen za obitelj. Osim stoje pljucnuo na istospolne brakove, on je od države zatražio da ukine postojeći zakon o pobačaju, koji je od samih početaka hrvatske države kamen spoticanja u odnosima između Crkve i države, ali ga se ni jedna ni druga strana ne usudi pomaknuti s mjesta. No, učinio je to sada biskup Župan pred najvećim autoritetom Katoličke crkve, kompletnim državnim vrhom koji se sunčao u prvom redu pred oltarom i biskupskim korom koji je zadovoljno zijevao. Dakako, nije biskup Župan, baš kao ni ostali biskupi, naivan da ne zna daje na taj radikalni zahtjev nemoguće tek tako odgovoriti, kako sada, tako i u jeku predizborne kampanje. Pa zastoje onda, uopće, o tome i govorio? Upravo zato da razoruža i jednu i drugu partiju, i HDZ i SDP, i svoj zahtjev pred papom postavi vodećim političkim strankama kao mamac na koji neće moći odgovoriti, ali mu neće moći ni odoljeti.
Mladi koji su se okupili na Trgu bana Jelačića i u veličanstvenoj molitvenoj šutnji zajedno s papom gledali prema golemoj zlatnoj monstranci s Presvetim nije navrat-nanos te večeri prikupljena hrvatska mladež koja do podneva spava, a od podneva sjedi po zadimljenim kafićima. Mahom su to aktivni članovi pokreta i udruga u Crkvi, što se vidjelo u koordinaciji njihovih pokreta i uzdaha. Upravo toj mladeži papa je poručio daje ona budućnost ove zemlje, a ona mu je klicala da ga voli. HRAST, novostvoreni politički pokret pod okriljem Crkve, čine upravo mladi ljudi, u rasponu od 30 do 40 godina, mnogi od njih s vrhunskim "crkvenim pedigreom" (npr. poput predsjednice stranke čiji je otac jedan od vodećih katoličkih laika) ili čak raznim crkvenim funkcijama u odborima za obitelj i mlade, koje su klerici posljednjih godina prepustili laicima. Međutim, upravo je zbog HRAST-a kardinal Bozanić još u siječnju ove godine zabranio bilo kakvo političko okupljanje i zborovanje po crkvenim prostorima. Zar je moguće daje upravo crkveni vrh kanio posjeći mladicu koja je tek krenula stasati, a jedina kuca istim srcem kao i sama Crkva?
Udružili se s HSP-om R. Tomašić
Za pretpostaviti je da nije, tj. daje na djelu stara crkvena diplomacija i politika da se daje "lijevi žmigavac", a skreće desno. Barem to tako vide stari "crkveni mačkovi" s terena, koji se posljednjih mjeseci na svojim svećeničkim kružocima redovito pitaju kome na sljedećim izborima dati glas. Konstrukcija da bi upravo HRAST mogao biti ta treća opcija koju zagovara Crkva možda i ne drži vodu, no Crkva je i više no u potrazi za tim trećini putem. Nije tajna da joj ne odgovara ni HDZ ni SDP. Taj treći put, prema crkvenom razmišljanju, ne bi morao nužno biti masovni pokret koji bi hametice slistio s političke scene ovu dvoglavu aždaju, ali bi barem mogao s pet-šest, sedam-osam glasova ući u Sabor i postati zamjenski koalicijski partner budućoj vlasti umjesto ovih postojećih. Kada se zbroje svi potencijalni glasovi upravo za papina posjeta (400.000 na Hipodromu + 50.000 na Trgu i oko njega + 5000 u Stepinčevoj katedrali i oko nje), onda ta matematika i te kako drži vodu. I Crkva postaje respektabilan politički čimbenik na budućim izborima, bez obzira na spominjani HRAST (koji se nije slučajno nakon papina odlaska udružio s HSP-om Ruže Tomašić, o čemu su promptno izvijestili glavni katolički mediji). A sve na papinoj platformi: malo EU, malo obitelji i malo mladih te puno savjesti, što ovome društvu najviše nedostaje.
Darko Pavičić
Obzor, Večernji list
Klerofašist!
- Najnovije
- Najčitanije


Dinamo s četiri pogotka svladao Koper na Maksimiru
7 sati•Nogomet

Romano objavio: Jorge Jesus preuzima Portugal nakon odlaska Martineza
8 sati•Nogomet

Španjolska - Hrvatska (U-19) 3:0: Mladi Vatreni bez šanse protiv prejakog protivnika, Furija ide u finale
10 sati•Nogomet

Fabrizio Romano: Sergej Levak seli u prvu momčad Atalante
9 sati•Nogomet

Arthur Fery ponovio Ivaniševićev pothvat: S pozivnicom do polufinala Wimbledona
9 sati•Tenis

Španjolska ide prema povijesnom dosegu, nitko još nije osvojio titulu čiste mreže
13 sati•Originalno

Slaven Belupo nakon preokreta do pobjede protiv rumunjskog prvoligaša
10 sati•Nogomet

KRONOLGOIJA: Španjolska - Hrvatska 3:0 (polufinale Europskog prvenstva U-19)
13 sati•Nogomet

Pogledajte parove i raspored utakmica četvrtfinala Svjetskog prvenstva
20 sati•Nogomet

Dolasci, odlasci, početna postava: Kako bi Hajduk trebao izgledati na startu sezone?
13 sati•Nogomet

Tko će naslijediti Zlatka Dalića? Dva imena u najužoj konkurenciji
15 sati•Nogomet

Đoković srušio Federerov rekord i ispisao povijest Wimbledona
3 dana•Tenis

Hrvatska - Španjolska U-19: Povijesna prilika za mlade Vatrene, ali protivnik je vrlo moćan
16 sati•Nogomet

Pavić i Stollar izborili četvrtfinale Wimbledona nakon velikog preokreta
3 dana•Tenis

Rade Bogdanović: 'Velika sramota i nepravda su počinjene prema hrvatskoj reprezentaciji'
3 dana•Nogomet






