Šteta da je HDZ povukao onaj zakon o obveznom srednjoškolskom obrazovanju. Valjda je shvatio da bi na desnici izgubili veliki dio biračkog tijela

Ljudi

Osnivač riječkog HDZ-a pripremao državni udar?

Ministar Čobanković pitao seljake jesu li maloumni

Davorin Prgić, osnivač riječkog HDZ-a, priveden je zbog ilegalnog posjedovanja oružja i eksploziva. To je eufemizam jer količina i tipovi oružja koji su pronađeni kod osnivača HDZ-a više sliče arsenalu neke terorističke ćelije. Policija je pronašla, piše Novi list, više pješačkih mina, raznog eksploziva, štapine, automatske puške, pištolje, puškomitraljez, strojnice, prigušivače... Velika je količina oružja kod Prgića pronađena i lani zbog čega mu se odnedavno i sudi. Je li se Prgić spremao za vruću političku jesen ili državni udar, zasad nije poznato.

Čobijeva poruka biračima

Ministar Čobanković pitao seljake jesu li maloumni

Petar Čobanković pitao je predstavnike seljačkih udruge: “Jeste li vi maloumni, da netko drugi treba voditi brigu o vama i govoriti vam što ćete i kad sijati?” Ostaje vidjeti za koga će maloumnici glasati.

Vlast Pankiju i Bajsu

Friščić se razbolio i izazvao krizu. Kad će izbori – ne znamo

Josip Friščić ima zdravstvenih problema zbog čega su pregovori o datumu izbora odgođeni, javlja HRT, i prenosi da Friščić ipak nije ozbiljno bolestan iako je svoje stranačke ovlasti prenio na Bajsa i Pankretića. Ako im je vjerovati, Friščić nije otišao na liječenje u Havanu, a iz postelje bi trebao izaći već idućeg tjedna. Prvaku HSS-a želimo brz oporavak i još brže izbore.

Kiropraktika

Hrvatska si mora slomiti vrat ili će postati kolonija

Dragoljub Stojanov, profesor na riječkoj ekonomiji, kaže da će “Hrvatska morati slomiti vrat na jednu ili drugu stranu”. Ili ćemo smanjiti plaće ili ćemo, kaže, postati kolonija. Kolonija s udesno slomljenim vratom.

Magareća klupa

“Jugoslaveni”, na okup!

Zašto Kerum ne bi gradio najvećeg Isusa? Pa on zna da Fani može otvoriti birtiju gdje god stane njezina štikla

Nit’ je Isus stvoritelj neba i zemlje, nit’ bi Kerum smio raditi to što radi. Ali u izvrnutoj stvarnosti koju Hrvatska već godinama živi posve je normalno da Kerum drži lekcije iz vjeronauka, a da oni koji upozoravaju na kršenje zakona i neviđenu bahatost budu proglašavani Jugoslavenima, jer je to u Kerumovu rječniku valjda najveća moguća uvreda. Jugoslaveni su i don Ivan Grubišić, koji je jednostavno poentirao da onaj tko drži bijelo roblje nema što dizati spomenik Isusu, i Radimir Čačić koji je, za razliku od Keruma, nosio uniformu hrvatskog branitelja, i svatko tko se na bilo koji način ne uklapa ili dovodi u pitanje svemoć trgovca koji vjerojatno ni zamisliti nije mogao da će biti u prilici ostvariti svoje najluđe snove. No Kerumove ideje, od Tuđmana na rivi do Isusa na Marjanu, ne bi bile vrijedne tolike halabuke – jer je očito kome se on i zašto obraća u izbornoj godini – da Kerum nije posljedica, a ne uzrok. Njegovo mahnitanje logičan je rezultat sustavnog građenja nakaradnog društva i nakaradne svijesti u naroda.

Jer, zašto ne bi Kerum gradio najvećeg Isusa na svijetu gdje mu padne na pamet? Što on u konačnici zna o spomenicima kulture, o zaštićenoj prirodi, o estetici, zakonima i struci, svemu što bi u normalnoj zemlji bilo na prvom mjestu, a u Hrvatskoj nije ni na zadnjem. On misli da može more zatrpati pijeskom, da Fani može imati birtiju gdje god stane njena štikla i da je Split, zajedno s njegovim ljudima, njegovo vlasništvo koje može rasprčkati kako mu puhne. Pa nisu li se i drugi gradonačelnici, župani i premijeri – od kojih su neki u zatvoru, neki pred njim, a neki su ga zasad izbjegli – tako ponašali. Nije li Hrvatska podijeljena na niz malih feuda u kojima svatko radi što mu padne na pamet pa kako bi se uopće moglo očekivati da Kerum bude obzirniji ili bolji od drugih? Zašto ne bi javno vrijeđao svakoga tko mu se suprotstavi? Kultura dijaloga u Hrvatskoj je već godinama tako mizerna da se čulo daleko gorih uvreda i etiketa od onih kojih se Kerum može dosjetiti. Toliko je “Jugoslavena” u puno opasnijim vremenima već bilo prozvano da se ovoj Kerumovoj kvalifikaciji normalni ljudi mogu samo nasmijati počašćeni što se prepoznaju u njegovim ljutim neprijateljima.

Zašto taj čovjek, na koncu, ne bi doista mislio da novac omogućuje sve kada je na svom primjeru naučio da je doista tako. Jer i godinama prije Keruma građanima je jasno dano do znanja da njihovo mišljenje ne vrijedi ništa kada jednom zaokruže svoj izbor na glasačkom listiću. Za one kojima to nije bilo posve jasno objasnio je to svojedobno Milan Bandić, koji se možda upravo sada grize zbog toga jer mu najveći Isus na svijetu nije pao na pamet u njegovim najboljim zagrebačkim godinama, jer bi se sada već vjerojatno kočio na vrhu Sljemena.

Objašnjavaju im to danomice i svi političari i sva ostala tzv. elita koja, posve odvojena od naroda i svakodnevnog života, niti je činila niti čini išta da kerumi ne budu mogući. Dvadeset godina rastakali su se i društveni moral i društvene vrijednosti, a oni su ‘zamaštali’ da u usporedbi s njima oni ispadaju bolji, da će se zbog njegovih blamaža netko okrenuti njima, da su toliko iznad da se na njih ne trebaju ni obazirati. No tu je ključna greška. Samim tim što su oni koji misle da su pametniji, obrazovaniji i pošteniji od Keruma i njemu sličnih dopustili da se napravi Hrvatska u kojoj je on moguć pokazali su da uza svu svoju pamet nisu ništa bolji od njega. Jer i njima je kao i njemu bio najvažniji vlastiti interes, i oni su sjedajući u svoje premijerske, ministarske ili zastupničke fotelje isto kao i on mislili samo o tome kako su sebe zbrinuli, i oni su na vulgarizaciju i osiromašenje Hrvatske, a time i pameti naroda, gledali kao ne nešto što se njih ne tiče. Oni su krivi što postoji netko tko se danas može ponašati tako kako se Kerum ponaša. I sada je valjda konačno jasno da nije problem što postoji Kerum, već što nikada nije bilo dovoljno “Jugoslavena”.

Iza zavjese

Cilj Rekoma – ne utvrditi konkretnog agresora

Rekom je trebao biti nadređen svim znanstvenim ustanovama u svim državama regije. No, u RH je skupio samo 20, a u Srbiji čak 300.000 potpisa

Sjećate li se Rekoma? Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o žrtvama rata na području bivše Jugoslavije!

Osnovana je prije koje tri godine uglavnom Sorosevim novcem, a nominalno su je osnovali Teršeličkina „Documenta“ iz Zagreba uz energičnu, gotovo agresivnu pomoć Žarka Puhovskog i Zorana Pusića, beogradski „Fond za humanitarno pravo“ Nataše Kandić te sarajevski “Istraživačko-dokumentacijski centar“.

To je trebao biti elegantan završni udarac žrtvi i kraljevski alibi za agresora jer se agresor nije smio utvrditi. A akciju izvode nevladine organizacije, što je trebalo sugerirati valjda apolitičnost, svakako nepristranost. Naizgled znanstvena, to je trebala biti zapravo eminentna političko-policijska institucija! Tri godine poslije, Nataša Kandić je dala ostavku na čelnom mjestu, što je bio kraj ovog megapothvata, a mediji su izvijestili da je do sada potrošila ni manje ni više nego dva i pol milijuna eura – a da nitko ne zna, niti mora znati, osim onih koji su novac dali, na što je silan novac potrošila.

Što je bila zadaća Rekoma? De facto je to trebao biti svojevrsni civilni nastavak rada Haaškog suda, neka vrsta njihove izlazne strategije jer po zadacima, ali i ovlastima, oni su na neki način bili nasljednici Haaškog suda. Trebali su pobrojiti sve moguće žrtve, rekonstruirati sve bitke, analizirati sve moguće povijesno-političke relacije, ali nikada i nigdje nisu smjeli utvrditi konkretnog agresora. Umjesto agresora, njihov je zadatak bio utvrditi „činjenice o političkim i društvenim okolnostima koje su odlučujuće doprinijele izbijanju ratova“. Rekom je imao sve moguće ovlasti, to je trebala biti naddržavna komisija za cijelu regiju, a takve ovlasti trebali su službeno potvrditi svi parlamenti regije. Rekom je trebao biti nadređen doslovno svim mogućim znanstvenim ustanovama u svim državama, a nema dvojbe da bi njihova istina sutra bila ukoričena u zajedničke udžbenike povijesti za regiju.

Rekom je trebao biti i hagiograf za buduće udžbenike povijesti zapadnog Balkana i nema dvojbe da je Tadić upravo na njih mislio kad je ponosno najavio u budućnosti zajedničke udžbenike povijesti. Osim utvrđivanja istine bez imenovanja agresora, ozbiljno se razmišljalo, a onda i službeno tražilo da im se prepusti nadzorne ovlasti nad kompletnim daljnjim istragama i sudskim procesima.

Rekom je svim srcem podržao najprije Stipe Mesić, a onda zdušno Josipović i Tadić, s tim što je Josipovićeva podrška bila tako snažna da su Rekomovi djelatnici imali čast biti gosti Josipovićeva ureda. Cijelo je vrijeme tinjala rasprava o tome ne samo po čemu je potrebno da nam netko drugi piše povijest i istražuje Domovinski rat nego i to kako je moguće da zadatak cijelog tog biblijskog posla ne smije biti davanje odgovora na pitanje tko je koga u ovom ratu napao.

Otvorenim prosvjednim pismom Josipoviću svojedobno se obratio ravnatelj hrvatskog dokumentacijskog centra dr. Ante Nazor koji je jasno naveo da je u Hrvatskoj imenom i prezimenom popisano 90 posto hrvatskih građana poginulih u ratu navodeći kao ilustraciju rada svog centra da je tamo pohranjen, među ostalim, i popis 5100 imena poginulih na okupiranom području sugerirajući da uopće na razumije što bi u tom smislu Rekom radio u Hrvatskoj. Nazor se čudi kako je moguće da se za članstvo u komisiji traži moralni i psihofizički kriteriji, ali ne i znanstveni autoriteti.

Treba li objašnjavati moralne kriterije koje za utvrđivanje istine o ratu određuju Puhovski, Teršeličeva i Zoran Pusić?

Unatoč tipičnoj domobranskoj šutnji hrvatske inteligencije i kritici tek nekolicine upućenih pojedinaca Rekom je ne samo propao nego je i otkrio istinu koja treba biti poučna. Nataša Kandić je odstupila zato što međunarodni sponzori više nisu htjeli plaćati operaciju koja je očito vodila novoj manipulaciji, a nominalno je odstupila „demokratski“: zato što je odaziv na referendum bio loš.

Taj pak odaziv na referendum otkriva kako su „narodi“ sjajno iščitali cilj akcije. Rekom je uspio prikupiti ukupno 492 tisuće potpisa premda je Kandićeva, kao i Teršeličeva, očekivala i najavljivala milijun potpisa. No, od te brojke u Hrvatskoj je skupljeno 20 tisuća potpisa, dakle jedva nešto više od 5%! U Srbiji i Crnoj Gori, gdje rata uopće nije bilo, Rekom je skupio fantastičnih 300.000 potpisa! U BiH je više skupljeno u Banjoj Luci nego u Sarajevu!

Dakle, jedino Srbi žele reviziju povijesti i jedino oni ne prihvaćaju istinu koju su krvlju ispisale njihove žrtve.Hrvatima očito ne trebaju nove istine, njima je sve jasno kad vide Šljivančanina na slobodi i Gotovinu, kojem prijeti 25 godina zatvora.

neznam

zašto se ovaj topić ne preimenuje u

'Vilenjak vas sve jebe (hrvatskim desnim novinarskim izdrkotinama),-navali narode!'

pa tko voli,da izvoli...?

A miha i ti si mi pametan kad o čovjeku koji ti ćaća može biti ( i da je, to je argument, pitanje autoriteta, a on sigurno nije toliko kompromitiran da o njemu možeš tako govoriti)  govoriš da je hdzovo laprdalo. Kada je bio onaj štrajk u večernjaku on je odbio štrajkati i šta misliš kako je njemu, među tim kolegama koji su štrajkali, raditi? I kada se sjetim kako ga se napadalo. Ne znam meni je to dovoljno da njegov kredibilitet u mojim očima poraste. Čovjek godinama radi u Večernjaku i ići onako napadati ga, ne znam.