„Zamolio bih vas da me obavijestite kad će biti organizirano razgledavanje stana gospođe Kosor i stavite na popis zainteresiranih novinara“, napisao sam u elektronskoj pošti koju sam poslao na adrese premijerke Kosor, njezinog glasnogovornika, te središnjice HDZ-a. 

Nakon što nisam dobio nikakav odgovor, niti emailom, ni telefonom, u petak poslijepodne sam nazvao Vladin Ured za odnose s javnošću. 

„Vaš je upit kod glasnogovornika, ali je on s premijerkom na putu pa nemamo nikakav odgovor“, rekla mi je ženska osoba, nedovoljno pristojna da bi se predstavila, pa tako ne znam niti s kime sam razgovarao. 

„U redu, molim Vas prenesite glasnogovorniku moju poruku. Mene zanima je li premijerka lagala kada je javno pozvala novinare da posjete njezin stan, ili je mislila ozbiljno, ili se pak samo malo šalila“, odgovorio sam toj nepoznatoj djelatnici Ureda za odnose s javnošću u Banskim dvorima. 

„Prenijet ću poruku“, odgovorila mi je moja sugovornica. 

Danas sam ponovno nazvao Banske dvore kako bih provjerio je li Jadranka Kosor lagala. 

„Nemamo nikakav odgovor od premijerke“, kažu mi. 

„Ma nemojte! Znači ona misli da tako može javno laprdati što joj padne na pamet, i onda reći šalila sam se?“, kažem ja. 

„Ne znam samo mi nemamo nikakav odgovor“, ponavlja papagaj kraj telefona u Banskim dvorima. 

Podsjetila me tako Jadranka Kosor još jednom na jednu moju susjedu iz djetinjstva. U prvoj kući do naše u selu iz kojeg je moja baka živjela je tako jedna žena koju je cijelo selo zvalo „Strina Dupa“. Nisu oni nju tako zvali samo zato jer joj je stražnjica bila povelika, nego i zato što je bilo potpuno svejedno misli li i govori dupetom ili glavom, rezultat je bio potpuno isti. 

„A kod naše dupe ne znaš ča je bolje, je li kad prdne il divani. Ma ti je vavik svejedno, prdnila il divanela isto ti je!“, govorili su ljudi po selu. 

Čini se da taj poučak Strine Dupe vrijedi i za našu premijerku. Ta kad zine – laže! Lažeš, Jadranka! I to lažeš s predumišljajem. Javno si nas pozvala u stan. Pozvala si novinare da dođu vidjeti kako ništa nisi ukrala. I kako nemaš što skrivati. I odmah si zaboravila taj svoj javni poziv. Kako ti vjerovati kod ozbiljnijih stvari, kada lažeš ovako „na sitno“. Kao novinar i kao birač imam pravo misliti da ako si spremna lagati ovakvu „malu“ laž, tada si spremna lagati i sve drugo. Obzirom da si lagala kada si pozvala novinare u svoj stan, osobno smatram da je svaka tvoja izgovorena riječ obična laž. I ništa više! „U laži su kratke noge“, Jadranka. A naši stari kažu „tko laže taj i krade“. I to je stvarno tako. Pozvala si nas da se u „tvom“ stanu uvjerimo kako nisi ništa ukrala i kako nemaš što skrivati. Pa ti si, ženo, ukrala cijeli stan! Ukrala si stan braći Drobac i sada od svih nas tako javno praviš budale i pozivaš nas da vidimo kako se nisi ničim okoristila kao dužnosnik HDZ-a i HDZ-ove vlasti. E moja HDZ-ovska Strina Dupa. 

Ovaj ti je put bilo bolje prdnut, nego laprdat. Ne moraš ti nama pokazivat da nisi ništa ukrala kad cijela Hrvatska zna da si uz pomoć stranačke sile na povlašten i nemoralan način, na prljav način, istjerivanjem braće Drobac iz njihovog stana, došla do svojih stambenih kvadrata. Dakle, i lažeš i kradeš. I sad kad već vodim ovaj javni dijalog s tobom, Jadranka, još me nešto muči. Kako to da je ugovor s Europskom unijom uručen baš jednoj od najkorumpiranijih hrvatskih vlada do sad? I to baš pred izbore. Nije mi, zato, jasno hoćemo li u Europu kao kriminalci ili kao pošteni građani? Odmah mi je recimo palo na pamet da bi se potpisivanje ovog ugovora moglo organizirati i u zagrebačkom zatvoru Remetinec, pa da i tvoj bivši šef, prijatelj, bivši premijer, može biti prisutan završetku posla u kojem je i on godinama sudjelovao.

Baš ste bili pravi hrvatski „Bonnie and Clyde“ politički dvojac. Samo, eto ti si svog Clydea prodala za vlastito dupe. Zato bi bilo stvarno simbolično pristupiti članstvu u Europsku uniju u zatvoru. Nekako se ne mogu sjetiti boljeg mjesta za potpisivanje tog papira. Vlast nas je toliko oderala do kože i postala u očima javnosti simbol kriminala, korupcije i krađe da mi je zatvor jedino logično mjesto na kojem bi oni mogli potpisati taj ugovor kojeg su dobili iz Bruxellesa. Meni osobno nije svejedno hoćemo li u Europu kao kriminalci ili kao partneri Unije. I nije mi svejedno kako će izgledati neki procesi u Hrvatskoj nakon potpisivanja toga ugovora. Zanima me tako hoće li nakon potpisivanja ugovora s Bruxellesom i dalje biti moguća revizija pretvorbe i privatizacije, hoće li i dalje biti moguće kazneno procesuiranje ratnih profitera i hoće li biti moguće sudsko procesuiranje hrvatskih tajkuna koji su na sumnjiv način stekli multimilijunska bogatstva pod pokroviteljstvom HDZ-a, onog Tuđmanovog, pa Sanaderovog, pa Kosoricinog, te hoće li biti moguće sudskim putem provesti oduzimanje njihove imovine ukoliko se utvrdi da su je stekli nezakonito, ratnoprofiterskim privilegijama koje im je omogućavala vlast. Ili su se naši tajkuni, čitaj ratni profiteri, u dovoljnoj mjeri zaštitili tako što im je vlast osigurala nedodirljive pozicije i svojevrsnu političku zaštitu. Jer iako se tu i tamo nekoga procesuira za korupciju i ratno profiterstvo, i dalje se ne diraju krupne ribe. 

Nitko do danas nije proveo ozbiljniju reviziju i istragu o tome na koji način je do svoje imovine primjerice došao tajkun Ivica Todorić. Ili na koji način je do imovine došao Ivica Rajić. To su ostale nedodirljive tajne, u koje se ne dira i o kojima se kod nas ne govori, i koje niti jedna vlast ne želi istražiti, valjda zato jer ih tajkuni sve podjednako izdašno što javno što tajno financiraju i time plaćaju svoj opstanak ma koja politička opcija došla na vlast. Netko će reći procesuirali su Miroslava Kutlu. Dobro, to je bio HDZ-ov unutarnji obračun zbog njihovih unutarnjih interesa. Ali nitko nije istražio kako je recimo svoje bogatstvo stekao medijski tajkun Ninoslav Pavić?! Nitko nije istražio privatizaciju Zagrebačke banke, iako se u ladicama Državnog odvjetništva i USKOK-a u tom predmetu skriva čak trideset i sedam kaznenih prijava protiv Franje Lukovića i drugih. Nitko nije nikada doveo u pitanje imovinu duhanskog tajkuna Ante Vlahovića, iako je čak i Državna revizija utvrdila da su pretvorba i privatizacija i Tvornice duhana Rovinj i Tvornice duhana Zagreb bile nezakonite. Vlahović nikada nije odgovarao za ratno profiterstvo. Nitko nije istražio privatizaciju Privredne banke Zagreb, koju vodi bivši HDZ-ov ministar financija Božo Prka. Čini mi se da se zapravo aferama koje i dospiju u javnost samo želi dodatno prikriti prljave poslove ovih tajkuna, kako istrage i sudski procesi ne bi došli i do njih. Jer to su ipak ugledni poslovni ljudi i oni će zajedno s vlasti koja ih desetljećima štiti kao takvi ući i u Europu. 

E toga se najviše bojim. Da se ulaskom u EU potpuno „zamrzne“ postojeće stanje, odnosno da se prešutno legaliziraju milijarde opljačkane imovine koju su zadnjih dvadeset godina na sumnjiv način stekli HDZ-ovi tajkuni, u čemu im je vlast ne samo pogodovala nego i aktivno pomagala i sudjelovala u njihovoj pljački Hrvatske. Lako je njima u Europu sada kada su se nakrali pa imaju stotine milijuna eura i još toliko u nekretninama. Njih ulazak u EU i pristupanje zajedničkom financijskom tržištu ni na koji način neće pogoditi niti ugroziti. Imaju svoj ratni plijen i zbrinuli su svoje obitelji do praunuka. Ali će zato tu cijenu njihovog uspjeha platiti obični mali ljudi, građani koje su opljačkali. Zato smo prije ulaska u EU trebali raščistiti te naše odnose. I procesuirati ratne profitere. Oni su u međuvremenu postali tajkuni, poslovni ljudi i „ugledni članovi društva“. Pa ih se eto ne smije pitati kome su i kako ukrali bogatstvo na kojem se temelji njihov današnji društveni status. Meni zapravo jurnjava Vlade da potpiše te ugovore najviše nalikuje upravo na to. 

Na pokušaj da se još jednim političkim potezom ratnim profiterima koji su opljačkali ovu zemlju legalizira opljačkano. Pa da im se ono što su nam pokrali više nikada ne može oduzeti. Volio bih zato u predizbornim porukama čuti i to da će se opljačkano morati vratiti. Prema nekim procjenama iz Hrvatske je u dvadeset godina izvučeno oko pedeset milijarda eura, što su skoro tri godišnja državna proračuna. Tim bi novcem trenutno mogli vratiti vanjski dug države i krenuti od pozitivne nule. Zato Jadranka, dosta je bilo laži. Iskreno, bilo bi najbolje da si danas i ostala zajedno sa svojim kolegama na onoj farmi svinja koju ste otvarali. Baš si našla mjesto s kojeg ćeš nam poručiti kako te eto mi novinari i mediji neopravdano blatimo. 

Možeš misliti! Pa nitko ni tebe ni HDZ ne bi mogao izblatiti onako kako ste sami sebe uvaljali u blato korupcije, organiziranog kriminala, laži, spletka, prljavih igara i ratnoprofiterske pljačke najvrijednije državne imovine. Zato mi je vidiš bitna ta tvoja laž s pozivom u stan, Jadranka. Baš zbog one narodne, maloprije citirane u tekstu: „tko laže taj i krade!“.