Odakle izvire moć Vesne Pusić, koja to sila stoji iza nje da si može dopustiti da se beskrajno netaktično ponese i silno povrijedi ni manje ni više nego udrugu koja okuplja i silovane žene iz Domovinskog rata, a da njezina bešćutnost nije vrijedna ne samo Milanovićeve reakcije nego ni dolične pažnje medija? I nije prvi put da ona demonstrira upravo demonsku moć! Tko je dakle ta žena koja pomiče novinarska brda, koja ima takvu neopisivu moć da novine i televizije, portale i tjednike zauzda u temi koja im je po vokaciji zanimljiva ma o kome god se radilo? Gdje je strpati a da ne ispadne da smo krenuli putem teorije zavjere?

Naime, vrijedna i požrtvovna čelnica udruge što okuplja žene Domovinskog rata i žene žrtve ratnog zločina silovanja Marija Slišković, koja je javnosti otvorila temu silovanih žena u ratu, uputila je još 4. siječnja molbu ministrici Vesni Pusić da primi predstavnike te udruge da je oni upoznaju s razmjerima te tragedije te da se založi za pravno procesuiranje počinitelja. Isti je dan dobila odgovor iz kabineta da je pismo zaprimljeno i da će biti dostavljeno ministrici. Kad je vidjela koji silan angažman ovih dana ministrica pokazuje zbog mogućih kršenja prava homoseksualaca, Marija Slišković je ponovno pisala ministrici pitajući je kako to da pronalazi vrijeme čak za osobno sudjelovanje na paradi u Splitu, a nema vremena primiti članice udruge silovanih žena u ratu. Sliškovićka između ostaloga piše: “Kao što danas osjeća da se treba boriti za prava drugačije seksualne orijentacije, na poziciji državnog službenika prioritetno bi bilo da se na isti način založila za žrtve seksualnog nasilja.” Pusićka joj je odgovorila da njeno pismo nije dobila, da će ih primiti, da je u siječnju bila zauzeta referendumom, a mediji su prenijeli i to da je dodala kako očekuje od članica udruge da “one kao žrtve nasilja imaju solidarnosti sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja” te “očekujem da budu u prvim redovima na Split Prideu”.

Od čega čovjek mora biti napravljen da takvu poruku pošalje udruzi koja okuplja silovane žene u Domovinskom ratu? Dakako, došlo je do erupcije bijesa koji se proširio na braniteljske udruge, a posebno žestoko reagirala je zagrebačka Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, no neke su udruge otvoreno tražile od premijera da se “izvoli javno ispričati poniženim ženama” i da “zatraži ostavku ministrice”. Milanović dakako neće smijeniti Pusićku jer se ona i inače ponaša kao da je ona njemu gazdarica, ali gafovi njegovih ministara prelaze svaku granicu. Primjerice, ministar Jovanović golim je dekretom, bez ikakvog objašnjenja, ukinuo Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika koje čini društvo naših najeminentnijih jezikoslovaca na čelu sa slavnim akademikom Katičićem! Je li ukidanje ovog vijeća uvod u povratak hrvatskog jezika Novosadskom sporazumu i Goldsteinovoj tezi da u praksi moramo imati više pravopisa pa će život pokazati koji će narod prihvatiti? Ali, nama to ne treba kad imamo službeni pravopis koji je potvrdilo resorno ministarstvo! A za jezične probleme imamo vijeće iz kojeg je u prvom redu progovarala struka! Sad smo ukinuli to vijeće, a u praksi smo već ukinuli pravilo o jednom pravopisu. Što je to ako ne nasilje nad jezikom? Osim što je ukinulo normu za jezik, Milanovićevo društvo planira ukinuti i niz radničkih prava. Prije godinu dana Jadranka Kosor doslovno je molila SDP da pomogne da se izmijeni kolektivni ugovor sa sindikatima u istim temama. Ne samo da ju je odbio, Milanović je sa sindikatima skupio famoznih 700 tisuća potpisa za rušenje njene vlade!

Kako isti ljudi koji su prije godinu dana skupljali sa sindikatima potpise danas mogu od tih istih sindikata tražiti da stanu uz njih u redukciji radničkih prava, i to u istim pitanjima? Slično vrijedi i za zakon o HTV-u. Za sadašnje rješenje SDP-ovci su redom dignuli ruku prije godinu i pol dana u Saboru. Taj je zakon pisan pod budnom paskom Europske unije pa danas predsjednica Odbora za kulturu Europskog parlamenta Doris Pack tvrdi da izmjena zakona o HTV-u otvara pitanje nezavisnosti te kuće i pita se kako je moguće u godinu i pol dana zauzeti dva posve različita stava? Naime, prije godinu i pol dana istu ovakvu ideju HDZ-a, da Sabor imenuje vrh HTV-a, SDP je zapravo ismijao. Godinu i pol kasnije kad oni imaju većinu u Saboru, traže donošenje zakona po kojem njihova saborska većina može ono što nisu dopuštali HDZ-ovoj većini i tvrde da je to sve posve normalno. Zar oni stvarno misle da smo svi mi potpuni idioti?