Heroj a ne zločinac, na večernjem intervju sa Perkovićem (u 22 djela)
::Kako ste i u novoj državi postali šef obavještajne službe?
To se zvalo podsekretar za obavještajnu sigurnost. A 30. svibnja 1990. potvrđen sam na toj dužnosti i samo nastavio raditi. U jesen 1990. znao je u moj ured doći i tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac. Došao je jednog dana, kao i obično nakon radnog dana, i pitao: Josipe, imaš viski? Rekao sam da imam i onda smo počeli razgovarati o problemima sigurnosti, o opremi i o tome kako nemamo dovoljno naoružanja. I onda on kaže: možda bismo mogli nabaviti oružje, samo trebamo riješiti problem kako ga dopremiti. Rekao sam mu da se to može organizirati. On se malo iznenadio i pitao kako se to može organizirati. Rekao sam mu da se oružje može dopremiti onim dijelom gdje mi nadziremo granicu, znači preko jadranske obale i preko sjeverne Hrvatske. Nakon toga samo je skočio, otišao i rekao da će se vratiti. Poslije sam saznao da je bio kod predsjednika Tuđmana, vratio se i samo mi rekao: Imaš odobrenje, kreni u pripremu akcije, pokušat ćemo uvesti oružje iz Mađarske.
Istu sam večer otišao u terenski centar Varaždin i počeo pripremati dopremu oružja. Odlučio sam se za granični prijelaz Goričan i dogovorio detalje s osobama koje su dogovarale kupnju oružja i dobavu do granice. Moja je briga bila da oružje prijeđe granicu i sigurno stigne do odredišta. Krenuli smo s dva šlepera kao testom i moja dva operativca, Krešo i Jan krenuli su kao prethodnica. Oko pola dva poslije ponoći ta su dva šlepera stigla, specijalci koje je vodio Marko Lukić dočekali su ih, osiguravali i istovarili u Svetoj Nedelji kod Zagreba.
Kad je počela distribucija kalašnjikova, počeli su i problemi – KOS je doznao. Odmah smo reagirali, da idemo s novim teretom, kako se KOS ne bi stigao organizirati. Ujutro je deset naših šlepera izišlo preko prijelaza Terezino polje u Mađarsku. KOS je pripremio zasjedu, vjerovali su da ćemo se tim putem i vratiti. Kada su u Mađarskoj šleperi natovareni oružjem, javio sam našima da odvoje dva prazna šlepera i vrate ih natrag preko Terezina polja. Osam punih šlepera krenulo je opet preko Goričana i prešlo u Hrvatsku. Vasiljevićevi ljudi bili su jako iznenađeni jer nisu očekivali da ćemo opet ići na isti granični prijelaz. Varka je uspjela i svaki od šlepera, koji su pratila po dva automobila naših specijalaca, prebačen je do Zagreba. To je oružje i ono što je MUP imao, pokazalo se poslije, spasilo državu. Bilo je kasnije još velikih nabava.