Voćin opet gori: 'Zapalili su nam jaslice, ali vi ne znate ništa. Mom sinu psuju ustašku majku i Tuđmana!'

- Molim vas, ne pišite moje ime i prezime. Život je ovdje postao nesnošljiv. Svi znaju kako su ovdje u ratu na okrutan način pobijeni nevini ljudi za koje mi i danas molimo. Užasna je pomisao da bilo gdje zapalite jaslice, ali zapaliti ih dva puta u Voćinu neugodna je poruka. Naravno, palež nije slučajan, policija je bila ovdje i jučer, interventna je bila i za Božić. Rekao bih da je sve počelo kada su se na pravoslavnoj crkvi nagnula dva stupa što je okarakterizirano kao namjerno devastiranje. Nakon toga, uslijedio je palež, a vi zaključite sami. Ali, neću okolišati. Stalno imamo problema s pravoslavcima, a mi se jednostavno nemamo kome požaliti. Zaštićeni su i mogu nas provocirati koliko ih volja. Koze koje je moj sin vodio na ispašu jednom su zalutale na pašnjak mog susjeda, pravoslavca. Uslijedilo je vrijeđanje najgore vrste, psovanje ustaške majke i Tuđmana. Došla je i policija, ali sam ja ispao kriv. Od tada jednostavno ništa ne prijavljujem. Živimo od danas do sutra, ni na nebu ni na zemlji... - kaže stanovnik Voćina.

O paljenju božićnih jaslica u Voćinu nije izvijestio gotovo nitko. Baš kao što se medijski prešućuje ili sramežljivo podsjeća na užasan voćinski masakr tog petka, 13-og prosinca 1991.

Hrvatska se može pohvaliti s vrhunskim pravosuđem, kao malo koja država u svijetu, uključujući i Sjevernu Koreju, oni koji su stvarali tu državu, u skladu s onom starom koja govori kako svaka revolucija jede svoju djecu, završili su zajedno u istom zatvoru, ili još gorem, s onima koji su tu državu pljačkali, iako je puno više lopova na slobodi nego tamo gdje im je i mjesto. Ratne kukavice izborile su se za poseban status, ili su u Banskim dvorima ili su se pak uvukle na Pantovčak, o medijima i pravosuđu da ne govorimo.

No, vratimo se mi pravosuđu, naime, nakon što su pustili iz zatvora zloglasnog Josipa Perkovića, bivšeg udbaškog kapitalca, iz zatvora izlazi i bivši čelnik jugoslavenskih zločinačkih tajnih službi, Zdravko Mustač, kako je odlučilo Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici. Inače, Zdravka Mustača, kao i Josipa Perkovića, Njemačka traži da je sudjelovao u brutalnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godinu, tri godine nakon smrti Josipa Broza Tita, u godini u kojoj je ovaj svijet napustio osnivač zločinačkih jugoslavenskih tajnih službi, Aleksandar Leka Ranković.

Odluka o puštanju Zdravka Mustača donesena je gotovo identično kao i u slučaju Josipa Perkovića, oba udbaša imaju razloga za zadovoljstvo, hrvatska medijska mafija gotovo je blagoslovila njihov izlazak iz pritvora. Zamislite što bi se dogodilo da je Mirko Norac izašao nakon godinu dana zatvora na slobodu s obzirom na način na koji je medijsko smeće reagiralo kada je Norac pušten, da malo karikiramo, dva dana ranije nego što je to bilo predviđeno? Hrvatska je nakon svega postala zapravo jedno veliko smetlište, naši udbaši na slobodi će čekati odluku o tome da neće biti izručeni Njemačkoj. Naime, odluka o puštanju Mustača je pravomoćna te na nju ne postoji pravo žalbe.