Hebrang: sve strukture hrvatskog društva drže komunisti, udbaši i njihovi potomci

Andrija Hebrang, bivši dopredsjednik vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi večeras je u dvorani časopisa Hrvatskog slova predstavio svoju knjigu Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku ustvrdivši da je knjigu napisao zato jer je srpsko-crnogorska agresija prvi rat u povijesti Europe nakon kojega je cijeli rat prekriven teškim lažima.

Stjepan Bačić je opisao knjigu kao žrtvoslovni vremeplov hrvatskog naroda koja na znanstven način iznosi sve žrtve, i hrvatske i srpske strane. Mato Kovačević, novinar i kolumnist ocijenio je kako je ovo jedna od strateških knjiga koje na razini informacijskog rata otkriva široku lepezu činjenica koje su skrivane.

Knjigu su još predstavili dr. Vesna Bosanac i prof. dr. sc. Mate Ljubičić.

Andrija Hebrang pojasnio je kako sve strukture hrvatskog društva drže stari komunisti, stari udbaši i njihovi potomci koji su se ugradili u sve pore – zauzeli sve medije.

„Dok su Srbi zauzimali trećinu Hrvatske, oni su zauzimali hrvatske medije, a mi smo se bavili ratom“, istaknuo je te dodao kako su danas mediji metoda brisanja istine i načina razmišljanja hrvatskog građanina.

Pojasnio je da je krenuo pisati knjigu da bi dokazao da Hrvati nisu činili zločin u Domovinskom ratu ocijeniši kako se ne smije izjednačavati ratni zločin i pojedinačni zločin, što se upravo čini kroz izjednačavanje agresora i žrtve.

Podatke o ratnim zločinima, pod koje se smatra ubijanje i maltretiranje civila, prikupljeni su u Sanitetskom stožeru utemeljenom u prosincu 1990. i kroz Odjel za informiranje.

Planirani ratni zločin nad hrvatskim civilima vidi upravo u podatcima da je izginulo 8000 civilnih žrtava, od kojih je 90 posto stradalo 1991. godine zbog nemogućnosti Hrvatske da se obrani. Kao krivce za to vidi Ivicu Račana koji je izdao nalog da se isporuči sve oružje u Beograd i Budimira Lončara koji je tražio embargo na kupovinu oružja u Vijeću sigurnosti u New Yorku.

Pojasnio je da ima popisano poimence 7236 civilnih žrtava i 800 koji još nisu ekshumirani.

„Analiza dobne i spolne strukture tih pokojnika pokazuje da se radi o genocidu  – polovina ubijenih su žene i djeca“, istaknuo je Hebrang te pojasnio da je 45 posto ubijenih žena a 5 posto ubijeno djece.

Rekao je kao drugi podatak da su 47 posto ubijenih starije osobe od 60 godina dok je točan broj ubijene djece u Domovinskom ratu 345. Kasnije je još 50 djece poginulo od nagaznih mina. Istaknuo je kako je silovano 3000 žena. Protjerano je s okupiranog područja 260.000 Hrvata.

„O toj djeci u hrvatskim medijima nema nijedne riječi, dok su mediji preplavljeni Aleksandrom Zec koju je ubila zvijer, ali nije li više od 400 ubijene djece  zaslužilo svoj medijski prostor?“, istaknuo je Hebrang te dodao kako Hrvatska nije podignula nijednu optužnicu protiv rušitelja 17 hrvatskih bolnica.

Analizirao je i srpske žrtve zbog čega sam Hebrang smatra da je njegova knjiga zatajena.

Istaknuo je bazu podataka Save Štrpca gdje on spominje 2500 ubijenih srpskih civilnih žrtva.

„Kad analizirate njegovu metodu rada shvatite da njegovi ljudi nisu identificirani, da ih se ne može provjeriti je li bilo paralelno mobiliziranih“, rekao je ocijenivši kako je civilne seoske straže, civile na službi u JNA, dragovoljce u civilnim odijelima, razne borbene skupine sve ubrojio u civile.

Pojasnio je kako su to čisteći  i prateći rad Haškog suda od spomenutih 2500 žrtava, pravih civila je bilo 80.

Rad Hrvatskog helsinškog odbora, koji je upotrijebljen protiv Hrvatske na Haškom sudu, sam Haški sud je od 776 civilnih žrtava u Oluji dokazao 47 civilnih žrtava jer nije bilo metodologije ni popisanih žrtava.

„Treća baza podataka je DORH-a koji je sve prijavljene srpske civilne žrtve procesuirao i istraživao te dokazao 42 ubojstva“, zaključio je Hebrang.

Ljubičić: Tek pravo proučavanje zločina daje pravu sliku hrvatskog obrambenog rata

Mate Ljubičić istaknuo je kako su medijsko diplomatsku taktiku Srbi primijenjivali tijekom agresije na Republiku Hrvatsku promičući se kao ratne žrtve kroz medijske optužbe o navodno ubijenoj srpskoj djeci u Vukovaru, te optužbama da su Hrvati sami razorili Dubrovnik.

Ocijenio je kako Hebrang najbolje ilustrira nesrazmjer ubijenih hrvatskih 8000 civila i 46-47 utvrđenih ubijenih srpskih civila.

„U medijima, na političkoj pozornici te sudnicama neusporedivo više vrijedi 46 srpskih civila od ciljano smaknutih 8000 civilnih žrtava“, istaknuo je ocijenivši kako se toliki broj hrvatskih civilnih žrtava može objasniti primjenom agresorske ratne strategije jer je ubijanje civila u njihovim domovima bila upravo posebnost srpske ratne taktike.

„Hebrang navodi podatke o razorenim stanovima u gradovima na nezaposjednutim dijelovima Hrvatske koji su nasumice gađani – u Osijeku 1991. godine uništeno je 20.500 stanova (35 posto stambenog fonda), u Vinkovcima 13.000 stanova (41 posto stambenog fonda), Pakrac 8100 stanova (76  posto), Slavonski Brod  7450  stanova (21 posto), Karlovac 6600 stanova“, istaknuo je Ljubičić.

Pojasnio je kak su slike ovih gradova najtužniji svjedoci ubijanje civila u vlastitim kućama i stanovima.

„Žrtve se, kako ističe Hebrang, taje – grobovi su nedovoljno istraženi, a brojni su još uvijek neotkriveni“, istaknuo je te dodao kako je sve to obavijeno u političku zavjeru protiv žrtve gdje je cilj politike zaštita počinitelja zločina.

„Tek pravo proučavanje zločina daje pravu sliku hrvatskog obrambenog rata te agresorsku strategiju s druge strane gdje je golema razlika u broju ubijenih civila temelj za ocjenu dviju politika, različitih svjetonazora i različitih etičkih i moralnih poimanja života“, zaključio je.

Bosanac: Nevjerojatno s kakvim su predumišljajem i snagom uništavali ljudsku dušu i ponižavali ih

Vesna Bosanac je istaknula kako je knjiga sažeti prikaz činjenica – svega onoga što su zajedno tih ratnih godina proživjeli.

„Važno je to što je prvi put on jedini do sada naglasio strahovitu razaračku snagu, jednu mržnju – metodologiju rata i uništavanja ljudi – ne samo gradova, crkava, bolnica, već svega što je hrvatsko“, pojasnila je te dodala kako je nevjerojatno s kakvim su predumišljajem i snagom uništavali ljudsku dušu i ponižavali ih.

„Pokušala sam shvatiti u logoru što ih navodi misao zatvorskih čuvara koji su nas maltretirali da se tako ponašaju – bili su u službi sustava, medijski indoktrinirani – mi smo za sve njih bili ustaše, potomci onih koji su klali djecu 1942. i 1943.“, pojasnila je.

Kovačević: Ova knjiga je u informacijskom ratu jedino oružje kojim činjeničnost može pobjediti laži i klevete

Mato Kovačević je istaknuo kako se knjiga bavi informacijskom stranom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Pojasnio je kako je još Mletačka Republika prema Hrvatima stvorila ogledni primjerak stereotipa koju su hegemoni koristili protiv svakog ustanka.

„U tom stereotipu prepozanje se postupak prikrivanja vlastitih zločina napadača te radi izazivanja šoka međunarodne javnosti – pripisivanje svojih zlodjela na što ekstremniji način protivniku, u našem slučaju hrvatskom narodu“, istaknuo je.

„Ova knjiga je u informacijskom ratu jedino oružje kojim činjeničnost može pobjediti laži i klevete“, rekao je Kovačević ocjenivši kako su upravo laži, klevete, nasilje, teror, zločin i njihovo sustavno prikrivanje te pripisivanje još većih zločina žrtvama pratili 70 – godišnje  postojanje obiju Jugoslavija.

Pojasnio je da se takva politika nastavlja i danas u samostalnoj državi Hrvatskoj te kako se tu radi o dobroj i sustavno umreženoj političkoj moći koja se iz državnih ustanova proteže preko medijskih kuća široko u hrvatsku javnost.

„Hebrangova knjiga je pouzdan svjedok o genocidu što su ga Srbi počinili u Hrvatskoj“, istaknuo je te dodao kako njegova raščlanba o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku je osmišljeno i proračunato vođen rat protiv civilnog pučanstva što ilustrira odnosom civilnih i vojnih žrtava.