pokvareno pseto je napisao/la:
PISMO BIVŠEG POLICAJCA:
Molio bih vas da po ovom pitanju ostanem anoniman. Obracam vam se po pitanju tocaka 18 i 19 u vasim cestim pitanjima na web stranicama Zivog zida. 1. Eticki kodeks i Zakon o policijskim poslovima u smislu priziva savjesti su mrtvo slovo na papiru. Odbijanje zapovijedi neposrednom rukovoditelju je jos i moguce, ali ako ste i u pravu, prolazite postupak sa metodologom i disciplinskim sudom. To obicno zavrsava , ako ste u pravu, mjerom upozorenja i oduzimanjem 30 % od mjesecnog dohotka. Zakon i teorija su jedno, a praksa i realnost drugo. Moj primjer, kao bivseg policajca, je kada sam odbio potpisati ratne puteve i zatrazio reviziju mirovina 4 osobe. U roku 3 dana sam bio smjenjen sa mjesta Voditelja sektora na pozornika-pjesaka. U iduca 3 mjeseca sam poslan 3 puta na disciplinski sud, a nakon treceg puta sam suspendiran, sto je na kraju rezultiralo i otkazom. U tom trenutku sam bio ozenjen, otac dvoje djece (1 i 4 godine) i ponosni vlasnik stambenog kredita. Danas sam nezaposlen, rastavljen, bivsa supruga i djeca zive u stanu(nije mi zao, djeca mi imaju krov nad glavom), ja sam podstanar, racun mi je blokiran zbog istog kredita i jos placam alimentaciju (nije mi zao, dajem svojoj djeci). Dalje, sto se tice odbijanja zapovijedi kada je sud izdao neki nalog, to bi jos i bilo moguce kada bi se to odnosilo na nacin da policija provodi taj nalog, ali policajci u tom slucaju "pruzaju asistenciju" sudu i odbijanje necega takvog je ugrozavanje sudskih sluzbenika i rezultira suspenzijom I otkazom. Ovako je bilo prije 7-8 godina dok sam bio policajac, danas je vjerojatno jos i gore, kontaktirajte nekakvog obicnog policajca, ne nekog sefa ili iz ministarstva, pa provjerite. 2. Tocka 19, sta na to reci? Da me boljela briga za druge obitelji i da sam iskljucivao savjest kad sam odlazio na posao? Hm... Da sam bio marioneta? Mozda! Sta biste vi ucinila da morate hraniti nezaposlenu suprugu, dvoje male djece i otplacivati kredit? Vjerujte mi, 90 % tih policajac jedva spaja kraj s krajem. Moj zivot danas! Nezaposlen sam! Radim sve i svasta, kosim, rezem i cijepam drva, krecim, radim sve sto mi netko plati. Najcesci obrok su mi parizer i kruh za 3,5 kuna! Cekam da banka uzme stan u kojem mi zive bivsa supruga i djeca jer jedva placam rate kredita! Cekam da me bivsa supruga tuzi jer nemam za redovitu alimentaciju. Cekao sam i docekao da me gazda izbaci iz podstanarskog stan, pa sam sad kod djevojke i malo bolje jedem. I sad iskreno! Sad bih isao na koljenima moliti da me vrate u policiju, potpisao one revizije i sudjelovao u delozacijama! Zasto? Zato sto znam kako je biti gladan, kako je kad je hladno i kako boli kad svoju djecu vidjas svaki drugi vikend, a i tada ima nemas sta ponuditi. A najbolje u svemu tome je sto sam do prije godinu dan bio clan hdz-a, pljaskao i dizao rucicu za Sanadera, Kosorku i Karmarka. I jos jedna zanimljivost, zavrsio sam Policijsku akademiju (4 godine skolovanja) 1995 godine, sa 18 godina sam se prikljucio Specijalnoj jedinici policije, sudjelovao u Oluji i jos nekim akcijama, prosao Velebit i tamo naucio sto su hladnoca i glad. Stvarno se osjecam privilegiranim kad me nazivaju svinjom, klerofasistom, marionetom i osobom bez morala i etike!!! Ovo nije zlonamjerno, samo sam vas htio uputiti na jos jednu sliku hrvatskog policajca.
Moju potporu i glas imate! U nedjelju na listicu dopisujem: 3. IVAN VILIBOR SINCICKak se bliži dan "mudrosti" ocekujem još ovakvih pisama.