‘Dijasporo’ – šalji novac i sportaše i šuti!
Dok su u nedjelju večer pristizali rezultati u DIP i kako se prednost Ive Josipovića topila, nervoza je rasla, gledajući na Mostar i redove birača.
Uz navodnu neinformiranost „dijaspore" provlači se često argument: ali oni ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Tko je informiran, zna da smo se u Europi davno maknuli od tzv. censzuskog sustava glasovanja. Tko se drži teze da se pravo glasa treba vezati uz plaćanje poreza, taj bi trebao biti i dosljedan pa i za sve one koji u Hrvatskoj ne plaćaju, tražiti ukidanje prava glasovanja. Bojim se da bi mali broj ostao koji bi mogao glasati, kad znamo koliki je omjer onih koji uplaćuju u proračun i onih koji primaju iz proračuna, koji koriste sve, a ne plaćaju ništa. A da budemo još dosljedniji, onda bi oni koji uplate više poreza trebali imati i više glasova od onih koji malo uplate.
Zasluge dijaspore
Da, „dijaspora" ne plaća porez u Hrvatskoj. Ali ona ne koristi ni infrastrukturu u Hrvatskoj, ne koristi usluge vrtića, škola, policiju, vatrogasce... Dijaspora ne plaća porez, ali šalje novac. 2013. godine je iz dijaspore u Hrvatsku stiglo preko 850 milijuna eura samo putem banki i tvrtki kao Western Union, a godinu dana prije bilo je uplaćeno preko milijardu Eura. Tu svotu treba barem udvostručiti jer svaki Hrvat koji dođe u Hrvatsku posjetiti rodbinu, ostavi toj istoj i novca. Uz to ulažu u svoje kuće i tako okreću novac. Da se taj novac povuče, ionako grozna ekonomska situacija u domovini bila bi još gora. Uz novac koji šalju, ne treba zanemariti ni realnu činjenicu da su iseljeni Hrvati najbolji veleposlanici naše domovine u svijetu, a ne koštaju ništa. Nerijetki turisti se odluče za odmor u Hrvatskoj jer imaju prijatelja, poznanika, radnog kolegu ili susjeda iz Hrvatske. Ti turisti donose gotov novac u proračun RH. Međutim, dijaspora smeta.
Ali, kad krene po zlu u domovini, dijaspora je mobilizirana u trenu. Sjetimo se poplava u domovini prošle godine! U času je dijaspora bila organizirana i pomoć je išla u Hrvatsku, kao i devedesetih godina prošlog stoljeća. To što je narod opet ostao gladan, stvarno nije problem dijaspore.
Diskriminacijom i stigmatizacijom „dijaspore" vrpca se vrlo lako može prerezati. Za obje strane bi bilo bolno, ali pitanje je samo za koju bolnije. I kome su potrebne podjele na „one u Hrvatskoj" i one „u dijaspori", kad smo zajedno uvijek bili najjači. 1998. godine su brončani Vatreni bili sastavljeni od Hrvata iz Hrvatske, bosanskohercegovačkih Hrvata, te sinova hrvatskih iseljenika. Davis Cup smo osvojili s Hrvatima iz Hrvatske, Hrvatom iz Bosne i Hrvatom s njemačkom adresom. Marin Čilić je iz Hercegovine, Niko Kovač je dvostruka dijaspora - rođen u Bosni i Hercegovini, odrastao u Njemačkoj. Uzmimo si primjer na našim sportašima.
