namodigrebza je napisao/la:
Javasluk to je sve normalno, sto ljudi sto ćudi.
Pa i danas da krene
netko bi jedva dočekao jer ionako ne zna što bi sa životom, netko bi možda iz ideala, netko proračunat za interes, a nekome tko je možda završio faks, dobro živi se ne bi žurilo ginuti radi politike. ljudi imaju od države prava, ali dužnosti.
Vidi cijeli citat
.....joj puno stvaki dotičeš, to ne možeš kratko obrazložiti......
Ja imam protiv političkih "prevara"! Ovdije se radi da skupina ljudi koji se skrivaju iza zajedničkog nazivnika
branitelji proizvode učinak političkog pritiska. Neću uopće uzimati u razmatranje meritum zahtijeva, sasvim dovoljno je da bude očito svima da je njihov učinak proizvodnja pritiska.
Da ne spominjem kako je stalno prisutno ono kako svi branitelji misle baš svi isto!? Kako je to moguće, da baš nitko ne razmišlja "malo drugačije"!?
Ali upozoriti moram sve da je to pod normalno skoro pet tisuća godina da vladari nakon rata svoje ratnike nagrađuju! Uglavnom su dijelili imanja. Tu ja nemam problema neka dobiju, samo pitanje što i koliko ali i koliko dugo!? Pa čak i kako opravdati davanja.
Točno, sasvim dovoljno vremena je prošlo, nisam siguran koliko je razborito ići s nekim stvarima vanka jer bliske osobe to boli, ali kao i o svim prošlim vremenima, prošlim ratovima bude ono: "priča se" da je netko počinio nečasne radnje ili poginuo u ratu na frontu ali čineči nečasna djela ili ono poginuo je ovako, onako (a bilo je i toga, samo se ne zna i ne iznosi i vrlo vjerojatno nikad službeno neće biti priznato i objavljeno), neke stvari smo čuli odmah, neke desetak godina kasnije, a neke nikada nećemo, a službena očitovanja nikada neće priznati i otići će u zaborav.
Ne znam, onako iskreno ljudski kad vidiš čovijeka kako gine u ratu, vidiš majke i obitelj u tuzi, ma u tom trenutku bi i ja ono odlučio ono: ma daj piši da je poginuo ovako ili onako, gledaš te tužne ljude, u tom trenutku ne razmišljaš tako, nego ono pomagaj gdje stigneš, u tom trenutku ti je manje bitno kako je netko istinski izgubio život. Makar ratno pravo propisuje obilježavanje zakopanih tijela i evidentiranje mjesta i okolnosti smrti.
Ne želim konkretnije pisat jer će se ljudi prepoznati, ali jbg. kad osjetiš tu tugu i bol, pogotovo kad je rat svaki dan, ne znaš što li će biti za minutu, jbg u takvom trenutnu tko ima srca doći i reći znaš nećemo ga voditi kao poginulog u ratu. Ovo pišem onako ljudski, makar pravo je neumoljivo i to se tretira krivotvorinom i kaznenim djelom, svijestan si ti toga i onda, ali drugačije mozak radi dok se to odvija. Bliskim osobama je svejedno to jako bolno, ne može se o tome pričat da se ne povrijede bliski poginulih, ali svi znamo da ne ginu svi na isti način. E sad......