džon vejn je napisao/la:
uopce to nije pitanje
stanje ileglano proglasene drzave u legitimno priznatoj drzavi je neodrzivo.
srbima je nudjen z4, puno prava bi s njim imali....iako smo mi Boga molili da ga oni ne prihvate, jer bi to bilo legaliziranje te drzave u drzavi.....da su uzeli to,
ili makar mirnu reintegraciju, bilo bi im puno bolje, svi bi ostali tamo, ne bi bilo mrtvih....
oluja je ostala kao zadnja opcija, kako srbi nisu prihvatili nista prije nje, ovu su morali....
to je legitimna operacija, njezinu legitimnost cak ni haag nije osporavao, osporavao je nacin na koji je provedena, a to je nedvojbeno etnicko ciscenje.....slamanje srpske vojne krajine nikad nitko nije doveo u pitanje, osim mozda srba i rusa, no oni su nebitni kraj ostatka svijeta....
neovisno o legitimnosti vojne akcije, s druge strane imamo ubijanje srpskih baba i palez srpskih kuca....to nije velicanstvena pobjeda, nije udar branitelja na cetnika, nego velika sramota....tko ce bolje o tome potvrditi, nego ante gotovina, koji je to nazvao barbarizmom....
Vidi cijeli citat
"...Organizatori pregovora bili su međunarodni posrednik Torvald Stotenberg i ambasador Arens. Podsjetiću da su se oni trebali odvijati u jednom posebno osjetljivom trenutku jer je negdje početkom februara Milan Martić, na Miloševićevu sugestiju odbio plan Z – 4. U trenutku kad se znalo da će pregovori biti održani, u Krajini nije bilo vlade. Martić je sastavio pregovarački tim od trojice ljudi i ostavio jedno mjesto za predstavnika vlade kad ona bude formirana. Kako je vlada formirana tek 27. 07. 1995. godine a ja bio izabran za ministra inostranih poslova, po automatizmu sam ušao kao četvrti član pregovaračkoga tima..."
Milivoj Vojnović: Ja sam imao dva velika problema. Prvi se ticao delegacije čiji sam bio član i napora da ih ubjedim da prihvatimo ponuđene prijedloge međunarodnih posrednika, a drugi je bila hrvatska delegacija i njeni zahtjevi.
Bio nam je ponuđen papir od 7 tačaka koji su pripremili međunarodni posrednici i koji je praktično vodio ka postepenoj integraciji Krajine u Hrvatskoj. Razgovori u okviru delegacije su urodili plodom i ja sam nakon određenog vremena uspio ubjediti ostale članove delegacije da ponuđeni prijedlog prihvatimo. Moram pomenuti da je tu bio veoma kooperativan general Novaković i da je on praktično prelomio kod preostalih članova delegacije da taj papir prihvatimo i potpišemo.
Milivoj Vojnović: Negdje popodne. Kad smo mi prihvatili svih sedam tačka Stotenbegovoga prijedloga i obavjestili ga o tome, on nam je nakon toga saopćio da hrvatska strana traži plenarnu sjednicu u 17 sati. Oni se nisu slagali sa prijedlogom i trebalo je da to razjasnimo na toj sjednici.
U 17 sati smo se našli na plenarnoj sjednici i hrvatska strana nam je odmah izdiktirala uslove predaje. Odbacila je prijedlog koji smo mi prihvatili i kazala da po principu uzmi ili ostavi možemo prihvatiti njihove zahtjeve ili su pregovori propali. Mi nismo imali mogućnost da to prihvatimo jer nismo imali taj mandat. Pregovori su prekinuti, iako kažem – mi smo prihvatili sve tačke onako kako ih je međunarodni posrednik definisao.
U 18 sati je zakazana konferencija za štampu na kojoj je konstatovanu da su pregovori propali.
Odmah nakon konferencije za štampu hrvatska delegacija je otputovala a mi smo ostali jer smo imali let sutradan.
Ujutro, 4. avgusta, za doručkom u hotelu gdje smo otsjeli, prišao nam je ambasador Arens i saopštio da su rano ujutro hrvatske snage napale Knin.