Republika Hrvatska kao nezavisna država Hrvata i svih hrvatskih građana nastala je temeljem borbe kontra jednog totalitarnog režima.
A što se 2.svjetskog rata tiče, ako usporedimo štetu koju je počinio nacizam u nekih 10-ak godina, naspram štete koju je učinio komunizam tokom cjelokupnog 20.stoljeća, mislim da je svma osim onih indoktriniranih i zatupljenih jasno kako je komunizam vjerojatno i gori oblik totalitarističkog režima.
Razlika je samo u tome što je Staljin ima više takta, i svoju represiju te likvidacije nepoćudnih odrađivao "potiho" u Sibiru, a okvir SSSR-a mu je teritorijalno bio više-manje zadovoljavajuć, dok je Hitler pompozno želio proširiti svoj "lebensraum" i imao nekih čudnih ideja o višoj rasi, pa je doživio ružniji kraj.
Ali moram priznati kako je žalosno vidjeti one jadnike koji sada ističu petokraku neznajući koliko je samo ljudi bilo ubijeno pod tim simbolom od Vladivostoka, preko Pekinga i Pjongjanga, pa do Moskve i ovih naših krajeva.
Što hoću reći, Hitler je neosporno zločinac, ali šta su Staljin, Mao i slični koji se skrivaju pod mnogima obožavanom petokrakom, heroji možda, pravi model antifašista i dobročinitelja?
Nekim bolesnicima čiji roditelji još uvijek drže Titinu sliku na zidu, njima možda i jesu.
Iz nekakve prošle perspektive, Hrvati su u periodu prije, tokom i poslije 2.svjetskog rata prošli iz zla (totalitaran Karađorđevićev režim), u gore (nacistički režim instaliran od Hitlera), pa do prave katastrofe (totalitaran komunistički režim koji je želio zatrti Hrvate kao naciju).
I onda kao što svaku revoluciju pojedu vlastita djeca, tako se na čelu hrvatskog naroda početkom '90-ih našao bivši Titin general, hrvatski domoljub Franjo Tuđman (kojeg nasreću u komunističkoj Jugoslaviji nije dopala sudbina Andrije Hebranga starijeg), pod čijim je vodstvom Hrvatska napokon postala slobodna, na očaj prosrsrpske, komunističke bagre čiji nam potomci i dan danas šire nezadovoljstvo i tugu slobodnom i nezavisnom nam Republikom Hrvatskom (vjerojatno su im roditelji, okorjeli komunjare napričali bajke "kako je za vrijeme Tita u Jugoslaviji teklo med i mlijeko i kako su se svi držali za ručice i pjevali pioniri maleni").
Uglavnom što hoću reći, Hrvatu u Jugoslaviji nije dobro, Jugoslovenu i Srbinu je bilo, Hrvatu danas možda u Hrvatskoj isto tako nije baš najbolje, ali barem drži svoju sudbinu u svojim rukama, te se nemora stiditi, niti skrivati da je hrvatski domoljub.
Danas se stide samo oni koji su bili oholi i koji su se Hrvatskom kurčili u prošlosti, odnosno zapravo oni se danas baš i ne stide, oni danas više nisu Jugosloveni, nego liberali i antifašiste koje primjerice svake godine "šokira" hrvatsko domoljublje 5.8. (proslava dana pobjede nad jednim totalitarnim antihrvatskim režimom).
Znate kako to već ide, po njima bi Hrvati svoje domoljublje i danas trebali sakrivati "u ormaru", kao u bivšoj Jugi, jer eto to nije pristojno izražavati javno jer se onda okorjele jugoslavenčine "ne osjećaju ugodno" i onda to zovu "ustaškim dernecima" ili kako već.
[uredio Papa Bear - 22. kolovoza 2015. u 23:44]