Ako bismo se htjeli baviti teorijama zavjere, današnji je tripartitni sastanak u Esplanadi zapravo razotkrio sljedeći scenarij raspleta hrvatske političke krize. Mostu je pravi cilj da na vlast dovede predsjednicu Republike.

Most čini sve kako se Sabor ne bi konstituirao, kako se ne bi izabrala nova Vlada, i kako bi onda predsjednica morala “presjeći” nemogućnost formiranja vlasti imenujući svoju, “tehničku”, nestranačku Vladu, koja bi, kako kaže predsjedničin savjetnik Vladimir Šeks, vodila zemlju dok se ne steknu politički uvjeti za nove izbore, što zapravo znači da bi zemljom, na neodređeno vrijeme, upravljala Kolinda Grabar-Kitarović.

Kako Telegram ne vjeruje ni u kakve teorije zavjere (nego ih na raznim razinama nastoji sustavno rušiti), tako ni u ovom slučaju ne držimo da je riječ o nekakvom urotničkom master planu za promjenu hrvatskog političkog sustava niti želimo, primjerice, sugerirati da su se gospođa Grabar-Kitarović i gospodin Božo Petrov u onih petnaestak minuta što su ih proveli nasamo ustvari dogovarali o predsjedničinoj “tehničkoj” Vladi.

Kontradiktorni i neizvedivi prijedlozi

Bojimo se, naprotiv, da je sastanak u Esplanadi, koji je srećom prenosila državna televizija, nemilosrdno pokazao kako su momci iz Mosta nepopravljivo nesposobni i nekompetentni. Čak se i predsjednik HDZ-a, koji je brojnim svojim gafovima zacementirao položaj najnepopularnijeg političara u zemlji u baš svim istraživanjima javnog mišljenja, pokraj gospode iz Mosta doimao kao ozbiljan i odgovoran političar. Mostovi prijedlozi i postupci – bez obzira na njihove motive – kontradiktorni su i neizvedivi na više razina te samo produljuju i blokiraju pregovarački proces.

Prvo, potpuno je nerazumljivo zašto Most traži nestranačkog predsjednika Vlade, dakle osobu za čiju političku opciju nitko nije glasovao. Tu se radi o izravnoj prevari i izigravanju volje hrvatskih birača. Drugo, Mostov prijedlog o redovitim izmjenama na mjestu predsjednika Sabora krajnje je nepraktičan te onemogućuje bilo kakav kontinuitet u radu Sabora Republike Hrvatske. Treće, prijedlog profesoraRoberta Podolnjaka, koji je kazao kako bi Ustavni sud trebao pripremiti izvješće o mogućim ustavnim raspletima sadašnje pat pozicije, najbolji je primjer Mostove unutarnje kontradiktornosti i političkog amaterizma.

 

Čak se i predsjednik HDZ-a, koji je brojnim svojim gafovima zacementirao položaj najnepopularnijeg političara u zemlji u baš svim istraživanjima javnog mišljenja, pokraj gospode iz Mosta doimao kao ozbiljan i odgovoran političar

 

Naime, ako bi političke stranke zaista zatražile od Ustavnog suda tumačenje mogućih izlaza iz političke krize, na to bi se izvješće vrlo vjerojatno trebalo čekati tjednima, što znači da bi pregovori u međuvremenu morali mirovati.

Podolnjak se, dakle, na jednom te istom sastanku, na kojem je njegov kolega Božo Petrov zatražio što brže pregovore, založio za dodatno prolongiranje pregovora! Da ne govorimo o činjenici kako Ustavni sud s današnjim danom gubi pravi kvorum (jer dijelu sudaca istječe mandat, koji se može produžiti na šest mjeseci) te o još mnogo goroj činjenici da je Ustavni sud duboko kompromitiran plagijatorskom prošlošću jedne svoje članice i vezama druge svoje članice s kriminalnom skupinom čiji se čelnici trenutno nalaze u Remetincu.

Nužni što skoriji izbori

Ovakav Ustavni sud, nažalost, više nije vjerodostojna institucija kojoj bi trebalo povjeriti odluku o razrješenju državne krize. Most očigledno nije kadar artikulirati niti jednu provedbenu ideju za uspostavljanje vlasti u Hrvatskoj. Njihovo inzistiranje na Velikoj koaliciji može se smatrati idealističkim ili naprosto tvrdoglavim zagovaranjem ishoda koji se ne može realizirati.

Međutim, kada bi čak i došlo do velike koalicije, nužno se nameće argument što ga je Vesna Pusić izrekla odmah poslije izbora: “Ako se mi dogovorimo s HDZ-om, što će nam onda Most?”.

Iz dana u dan, iz sastanka u sastanak sve je očiglednije da su Hrvatskoj neophodni što skoriji novi parlamentarni izbori, kao jedino demokratsko rješenje za sadašnju situaciju. Izjava Zorana Milanovića da SDP neće tražiti potporu stranaka što ih vode političari pod optužnicama, “jer je to svjetonazorsko pitanje” (čime se unaprijed odrekao bilo kakve suradnje sMilanom Bandićem, kao i s osuđenim Branimirom Glavašom), mali je, ali solidan ulog u novu SDP-ovu izbornu kampanju.