Vilenjak je napisao/la:
ZEEBANCIA je napisao/la:
O Norcu je pozitivno pričala, da je častan čovjek.... iako ju je Aco više puta htio navesti da kaže nešto loše o njemu, ali se nije dala.
Vidi cijeli citat
O Norcu su se mnogi ovdje izjasnili kao o ratnom zločincu
Vidi cijeli citat
Teško je bilo kome pričati o nekome/nečemu ako nije bio tamo ili barem bio svjedok vremena. Ines Strenja Linić je dio svog boravka na ratištu provela sa Mirkom Norcem i za mene njeno mišljenje o njemu ima određenu težinu.
Ne volim uopće pričati o ratu kao što to neki ovdje olako čine, a nemaju pojma što je rat. Ali ću sad napraviti izuzetak i ukratko navest svoj osobni primjer. Ne da sam bio u HOS-u, nego sam jedan od osnivača HOS-a u Vinkovcima i dosta sam emotivan kad je ta postrojba u pitanju.
Dok nitko, ali baš nitko nije vjerovao da će u Hrvatskoj doći do rata, mi pripadnici HSP-a (tad je bio jedan jedini) smo se pripremali za rat. Išli smo na ilegalne obuke u Sloveniju (prva polovica 1991.) Hrvatska je još bila u sastavu SFRJ. Ubrzo krenuo je rat, našoj postrojbi HOS-a se sve više pridruživalo ljudi, mnogi su morali danima čekati da zaduže neku pušku, a uniforma se nekad dobivala i mjesecima kasnije. Držali smo položaje ne na samoj crti bojišta, već često i ispred same crte, bili smo zaluđeni ljubavlju prema Domovini i često riskirali život više nego pripadnici ijedne druge postrojbe. Svi su nas u Vinkovcima i okolici doživljavali kao one koji će spasiti njihov grad, ulicu, kuću....
Kad je formirana 109.brigada ZNG (28.06.1991.) bojna HOS-a je bez problema priključena toj brigadi kao 6.bojna, kasnije smo joj dali ime Marijan Baotić po našem suborcu koji je prvi izgubio život. Rat se rasplamsavao, ljudi su ginuli, to je bila jedna mučna svakodnevica s kojom se živilo.... Ali je nepobitna činjenica da se je stanovništvo osjećalo sigurnije kad je u njihovom mjestu bio barem jedan vod HOS-a. Dakako,
bili smo raspoznavani po svom prepoznatljivom okruglom amblemu, koji su za vrijeme rata svi HOS-ovci s ponosom nosili, a neki morali i čekati da dobiju tu dragocjenu oznaku.... Na jednom rukavu nosili smo oznaku HOS-a, a na drugom rukavu oznaku ZNG. Kako smo bili u sastavu 109.brigade ZNG-a na položaje su nam dovozili hranu kao i što su dobivali i drugi vojnici ZNG-a. Čak smo i plaću poput njih dobivali, ali je fakat nismo imali gdje potrošiti pošto smo sve što nam je trebalo dobivali na položae na kojima smo se nalazili. Uglavnom, osim što su ljudi ginuli, sve ostalo je dobro funkcioniralo....
E kada smo kao postrojba "previše" narasli (skoro 1000 ljudi je prošlo kroz postrojbu Vinkovačkog HOS-a, optimalno u pojedinim trenucima oko 500-600 ljudi, tu računam HOS u Maloj Bosni, Nuštru, Nijemcima, Komletincima, Vrbanji.... jer je sve počelo iz VK)
počeli su problemi.... Prvo politički,
Franjo Tuđman je u nama vidio opasnost i što se tiče HOS-a i što se tiče HSP-a koji je tada bio jedan i jedinstven i još k tome itekako popularan.
Najprije je u HSP iz osječkog HDZ-a instaliran Anto Đapić sa zadatkom da makne i marginalizira Paragu (o ubojstvima Paradžika, Blaža Kraljevića neću pričati o tome je puno toga rečeno, ali je znakovito zašto nije riješeno). To nije bilo teško s obzirom na Paraginu tvrdoglavost i usko gledanje na stvari.
Nakon Hrvatskog priznanja 15.01.1992. linije fronte se nisu značajno pomijerale i ratnih djelovanja je bilo sve manje (bilo ih je, ali daleko manje od krvave jeseni 1991.) a s druge strane ZNG je već bio poprilično naoružan i organiziran tako da je bez problema od proljeća 1992. godine mogao držati crte bojišta bez pomoći HOS-a. I što tada Franjo Tuđman čini? Izdaje naredbu da HOS-ovci moraju skinuti oznaku HOS-a i nositi samo oznaku ZNG. Naravno, mi nismo poslušali. Od tada je bio
otvoren lov na HOS-ovce od strane vojne policije čiji je regionalni zapovjednik bio s Tuđmanom kum, pa kad bi VP vidjela kojeg HOS-ovca uhitila bi ga i pritvorila. Zatim bi naši zapovjednik bojne išao kod VP nagovarati ih da puste tog uhićenika....
To je trajalo nekako do sredine ili pred kraj ožujka 1992. kada je Franjo Tuđman preko svog kuma zapovjednika VP za Slavoniju i Baranju poslao vojne policajce s dugim cijevima na nas HOS-ovce. I u ulici Jurja Dalmatinca, u po bijela dana u ožujku 1992. godine 10-ak vojnih policajaca uperilo puške u otprilike isto toliko nas HOS-ovaca s naređenjem da skinemo oznaku HOS-a sa rukava. Repetirali smo i mi puške i uperili u njih i isprva odbijali skinuti oznake, na kraju sam Bog zna kojim je čudom razum prevladao da se nismo međusobno poubijali ko psi. To je bio početak kraja HOS-a. Premda smo bili na svojim položajima i u mjesecu travnju, zadnji datum postojanja HOS-a ZNG nam je dao 23.03.1992. Nakon toga neki su se stopili s postrojbom ZNG-a, neki su otišli na druga ratišta, neki u Bosnu gdje je rat počinjao....
I sad kakvo bi moje mišljenje trebalo biti o Franji Tuđmanu i o državnoj vrhuški 1991/92.? Sve 5 za stvaranje države, a valjda i mi sa fronte imamo nekakav udio u tome?
Ali kad se sjetim naređenih proganjanja samo zbog jedne platnene oznake koja označava ratnu postrojbu koja se isto tako bori za istu tu državu, a Paradžik, a Kraljević, a ciljano razjebavanje HSP, a premlaćivanje Jastreba.... e ove stvari se definitivno nisu smjele dogoditi!!!!!
Eto jedan primjer kako stvari iz vlastitog iskustva mogu puno drugačije izgledati nego što ih većina doživljava.
Tako i Ines Strenja Linić ima svoje mišljenje o Norcu jer je bila "tamo" i bila svjedok vremena.
O Hrvatska - zemljo ideala, koliko je u tebi budala - ne činiš se baš toliko mala! . . . . . . . . . . SLOBODA NIJE DA NETKO RADI ŠTO HOĆE, NEGO DA NITKO NE MORA RADITI ONO ŠTO NEĆE!