Uvijek se sjetim kako je jedna naša pokojna obiteljska znanica pričala o glasovanju 1945. godine, kada se ona zatekla kao učiteljica u Kistanjama (gdje je bila učiteljica i prije rata). Kako su Kistanje onda, ukoliko netko ne zna, bile gotovo čisto srpsko selo, ona je kao Hrvatica imala ogromnih problema i trebala je dobro pazit ne karijeru, već glavu na ramenima, još i prije rata, a bome i poslije. 
Tako kada su bili izbori 1945. godine, sa kuglicama jelte, ona je od komunista bila određena da izvrši izbornu prijevaru krivim brojanjem glasova, jer je to bio test s obzirom da ona nije bila u partiji već je još išla i u crkvu i tako dalje. Tako je ispalo da su u Kistanjama bili svi za Tita, a samo njih 22 ili tako nešto, za kralja. I poslije izbora dođe jedan Kistanjac i kaže da kako je moguće da je u cijelim Kistanjama bilo manje od 30 glasova za kralja, kad je on cijeloj svojoj obitelji rekao da glasa za njega, a ima ih više od 30 sa pravom glasa.
No, vidjevši na njezin signal da se izlanuo, i da bi mogao nastradat, ne samo on, nego i njegovi, kaže on njoj, da drugovi čuju: "vidiš, kako su me doma slabo poslušali..."