UNCATEGORIZED
Hrvatsko školstvo u brojkama i može li reforma kurikuluma uspjeti?
– Iskustva propale implementacije ‘bolognje’ navode na veliki oprez
– Obrazovni sustav sve neefikasniji, a pomaka u kvaliteti nema: katastrofalna pozicija u odnosu na ostatak EU se ne popravlja
– Broj učenika će predvidivo nastaviti padati, a broj učitelja raste
– Vrlo loši izgledi za tržište rada
– Treba li učiteljima povećati plaće?
+ + +
1. Na DZS su upravo izašli brojevi za osnovne i srednje škole, koji su vrlo zanimljivi. Pogledajmo najprije broj škola. Broj osnovnih (uklj. područne) stagnira, srednjih raste :
(klik za veće)

- Broj osnovnih škola

- Broj srednjih škola
U međuvrmenu, broj učenika je jako pao. Od početka stoljeća, odnosno u 15 godina, broj učenika u osnovnim školama je pao 21%:

- Učenici osnovne škole

- Učenici srednje škole
Sad dolazimo do vrlo zanimljive stvari, broj nastavnika stalno raste — za srednje to i ne čudi toliko jer je više škola, ali obratimo pažnju na osnovne. Razvoj u zadnjoj godini je označen crveno. Ovo je zanimljivo IAKO su me kad sam prošle godine objavio slične podatke neki ‘dobronamjerno’ kritizirali jer ‘ne smiju se iznositi brojke bez tumačenja, a znanje nema cijenu!!’ ili tako nekako. E pa znanje ima cijenu i vrijednost (pogledat ćemo kasnije PISA rezultate), a brojke su svakako ključna polazišna točka.


Ova dva broja se kumuliraju i dovode do sljedećega:


Ovo se može i detaljnije analizirati. Vjerojatno zbog isljevanja, u Slavoniji broj učenika u OŠ pada brže nego u RH: u dvije godine se smanjio 6,2%, a u RH 2,2%. Međutim je broj natavnika rastao brže nego u prosjeku: 4,0% u dvije godine spram 2,2% u Hrvatskoj! Prvo je indicija teškog gospodarskog stanja u Slavoniji, a da li je drugo osnaživanje indicije da vlast školski sustav koristi za ‘nalaženje posla – zapošljavanje’ (jer upravo gdje je gospodarska situacija najteža, poslovi su traženiji i vredniji, a ovo je u ingerenciji lokalne politike).
Ponekad postoje primjedbe da treba gledati u stvari po principu ‘FTE – full time equivalent’ (ekvivalent punog radnog vremena). Gornje brojke su mi bolje jer postoje duže vremenske serije (DZS prije nije objavljivao FTE). Ovo je malo drugačije, ali dugoročni trend je isti (a i kratkoročni, i FTE je porastao ove godine):


Evo kako to izgleda u EU. Zadnji podaci u pripadnoj tablici su za 2014., ali za manji broj zemaalja, pa prikazujem one iz 2013. Ovo su FTE i usporedite s nekim zemljama koje sam označio zelenim. Posebno sam označio Finsku, koja je kao veliki uzor svim reformama u svijetu:

Jedna druga tablica na Eurostatu nam daje trendove, ali su podaci samo do 2012. (međutim sve je jasno). Donji prikaz je bez uključene Danske (za koje nema podataka), a za neke zemlje nedostaju određene godine što sam interpolirao (ne utječe na rezultat):

2. Trendovi.
Pogledajte nekoliko zanimljivih (tužnih) grafikona koji pokazuju kamo idu ove brojke. Pogledajmo najprije ‘teorijski’ broj učenika prema rađanju onih koji bi trebali po dobi biti u osnovnoj školi i stvarni broj đaka (za picajzle: da uzeto je u obzir da prvi i osmi razred su miks godišta).
‘Kohorta’ ovdje znači onaj raspon godina koji po starosti treba biti u školi.

Ovo je procijep u tom broju. On opet raste: prije je vjeorjatno bio velik zbog poslijeratnog iseljavanja, a sada raste zbog ekonomskog (u biti on se dobija iz rađanja, useljavanja, iseljavanja i smrtnosti; druga varijabla je manja od prve, a treća vlro mala, naravno i srećom):

Ovdje je prikazano to isto, samo kao postotak ‘teorijske’ kohorte koja završ u školi, ali je dodano isto i za srednje škole:

Ovo nam treba za modeliranje. Vidimo da je s vremenom sve više đaka upisivalo srednju školu, ali taj % se sada stabilizirao oko 90%, i teško da može značajnije rasti. Ipak, pretpostavimo li mali rast tog postotka (nastavak kratkoročnog mini-trenda) i uzmemo isti % ‘nedostajuće djece’ (iako će vjerojatno on rasti), dolazimo do sljedećeg optimističnog scenarija za broj đaka u OŠ i SŠ:

Ovo, između ostalog, ima nesagledive posljedice na tržište rada, pogotovo s obzirom na već sada potpuno neprilagođen output (pogotovo u STEM zanimanjima!).
3. Dolazimo do druge teme: rezultata obrazovnog sustava.
Najbolji pokazatelj je PISA. Zadnje objavljeno istraživanje je iz 2012. i tu u odnosu na ostatak EU stojimo vrlo loše. Pogledajte i sami pisa-2012-results-overview.
Nažalost, to je praktički potpuno isti rezultat kao i 6 godina ranije, pogledajte ovdje za pisa-2006-mathi pisa-2006-science.
Ovo su gore vrijedni podaci koje vrijedi proučiti. Samo za ilustraciju dajem i ovaj grafikon s Eurostata, koji pokazuje postotak 15-godišnjaka koji su jako loši iz matematike (ispod razine 2).
Međutim, prije toga recimo nešto jako važno: kvaliteta znanja naših učenika je još lošija nego to pokazuju rezultati na PISA (vidite niže).

Da bude jasno, Razina 1 je:
Level 1 (Score between 358 and 420)
Students at this level can:
– Answer questions involving familiar contexts where all relevant information is present and the questions are clearly defined.
– Identify information and to carry out routine procedures according to direct instructions in explicit situations.
– Perform actions that are obvious and follow immediately from the given stimuli.
Znači jadni učenici koji su ispod razine ne mogu ovo (a možda ni ovo gore u 1):
Level 2 (Score between 420 and 482)
Students at this level can:
– Interpret and recognize situations in contexts that require no more than direct inference.
– Extract relevant information from a single source and make use of a single representational mode.
– Employ basic algorithms, formulae, procedures, or conventions.
– Reason and make literal interpretations of the results.
Pitamo se što je tragično u ovome? To je:
– najprije jako nisko mjesto
– ali još više činjenica da ubacujemo sve više resursa u školstvo koje stoji na mjestu.
To je kao neefikasna parnjača koja treba sve više ugljena, ali taj ugljen dovodi do više neefikasnosti itd.
Evo i jednog jako zanimljivog grafikona koji prikazuje da nema očite veze između kvalitete outputa obrazvonog sustava, opisano s PISA 2012, i broja natavnika po učitelju:

Sad dolazimo do jako jadnih stvari.
Naši učenici su orijentirani štrebanju; kompetencije su im više statičkog umjesto interaktivne, a bolje memoriraju ‘znanje’ umjesto da ga znaju upotrebljavati:

To pokazuje i sljedeći grafikon. Naši đaci su u rješavanju problema lošiji nego bi ‘trebali biti’ prema PISA rezultatu:

A motiviranost đaka je vrlo niska (crvenu crtu sam umetnuo u grafikon da se bolje vidi razina na kojoj smo):

4. Iz gornjih podataka vrlo jasno slijedi da sustav vapi za popravkom.
U Hrvatskoj se puno priča o reformi kurikuluma, ona navodno čak i eksperimentalno počinje. Recimo da je to ‘upgrade softvarea’. Međutim, promotori promjene kurikuluma potpuno zanemaruju gornje podatke, uopće ne pričaju o njima (hardver), primjerice što napraviti s već i ovako velikim brojem nastavnika ako se broj đaka nastavi brzo smanjivati, a hoće! Za one koji nisu dobro razumjeli gornje grafikone, evo još jednom (jednog):

Pitanje je da li promotori zanemaruju ovu temu – tj. pitanja sustava – koja je nerazdvojna od reforme kurikuluma, iz naivnosti ili proračunatosti (da ne ‘talasaju’). Ali svakako je čudno. Pogotovo sjetimo li se kako smo upropastili bolonjsku reformu, koja je bila daleko jednostavnija za implementiranje od ove reforme kurikuluma. Pretvorili smo ju, ne u njenu karikaturu, nego suprotnost. Da se netko htio sprdati s implementacijom ‘bolonje’, napravio bi upravo kao mi!
Odličan članak Zorana Kurelića o tome imate na Vaseljeni. Zadnja rečenica iz njega:
Zaključno, ako i druge reforme provodimo samo zato da ih skinemo s vrata, te ako reforme doživljavamo kao davež koji nam je nametnula prezahtjevna Europska unija, rezultati će biti podjednako nepoželjni. ˝Bolonja˝ je primjer kako ne provoditi reformu.
ŠTO treba promijeniti u kurikulumu, jednostavno je i lagano za razumjeti, pogotovo jer smo jako zaostali pa i osrednji ‘upgrade’ znači puno za nas. Konkrente stvari kao što je STEM dioPročitajte bilo koju knjigu o suvremenom obrazovanju i moći ćete generirati rečenice skoro kao u random generatoru. Evo ‘my five cents’ iz mog intervjua u Jutarnjem, jednostavno je zar ne?
U Hrvatskoj je upravo počela javna rasprava o novom obrazovnom kurikulumu. Koji je vaš stav o našem obrazovnom sustavu?
– Svijet se mijenja brže nego ikada, ali edukacija se ne mijenja dovoljno brzo kako bi pratila sve nadolazeće promjene. A cilj edukacije bi trebao upravo biti priprema za budućnost. No, veza je povratna: filozofija i načela koja danas promoviramo u učionici, postaju naša društvena načela sutra. U svim suvremenim društvima pristup edukaciji se izrazito promijenio. Umjesto prikupljanja činjenica i znanja u atmosferi podređenosti autoritetu, ta društva pokušavaju razvijati znanja, ali i vještine, te razvijati otvoren i siguran karakter prilagođen suvremenom društvu, a sve to u kontekstu meta-učenja. Što znači da je znanje o tome kako učiti važnije od samog učenja! Važnije od samoga znanja je sposobnost stjecanja znanja, a primarne vještine postaju rješavanje problema, upotreba tehnologije, inovativnost i kreativnost – i to može biti vještina.
Dakle, djecu treba naučiti kako da sami uče?
– To je posebno važno jer nas tehnologije redefiniraju brže nego ikada. One su nas uvijek oblikovale. Izum poljoprivrede nas je redefinirao, industrijska revolucija također, ali današnje tehnologije kao što su robotika, umjetna inteligencija, biotehnologija, nanotehnologija donose nevjerojatne promjene.
Kako se obrazovni sustav može prilagoditi takvom okruženju?
– Budućnost nam zasigurno donosi još više volatilnosti u društvu i na poslu, nesigurnosti – ako je definiramo u današnjim terminima. Svijet se mijenja, a mijenja se onaj tko se ne mijenja! A onaj tko se mijenja u skladu sa svijetom moći će uživati u sve većem blagostanju. Kao što je rekao bivši američki ministar obrazovanja Richard Riley, trebamo pripremati đake za poslove koji još ne postoje, koji će koristiti tehnologije koje još nisu izumljene, kako bi se riješili problemi za koje ni ne znamo da će postojati.
Rješenje naravno nije u tome da u stilu TED predavanja oduševljeno pričamo fraze (ili istinite rečenice), to je dobrodošla kupnja podrške javnosti, ali je samo jedan manji dio potrebne priče.
Pogledajmo koliko toga treba mijenjati u sustavu. Primjerice, mislim da su nastavnici potplaćeni, naime u smislu da kad bismo htjeli jako dobre profesore koji će implementirati promjene u obrzaovnom sustavu, moramo ih jako dobro platiti
Ovaj grafikon pokazuje da naši profesori u matematici isporučuju više (u grupi usporedivih zemalja – sivo) nego im plaće to indiciraju. Dakle, ako želimo to dovesti u prosjek, trebamo ili smanjiti očekivanja u matematici (koja je osnova za cijeli STEM), ili im povećati plaće. Ja sam za to da profesori budu društvene zvijezde, uvaženi, s dostojanstvenim plaćama.

Tu se već postaljaju jako teška pitanja:
– da li je neuspješna implementacija ‘bolonje’ dovela osim do jakog deficita u nekim strukama (ponajviše ICT) i suficita u nekim drugim (prijerice, nastavničke)
– da li stoga nastavnici zapošjavaju političkokm odlukom, a ne iz potrebe, pa posao prije dobijaju oni s dobrom vezom umjesto onih najboljih
– kako to da naši centralni planeri nisu predvidjeli smanjeni broj đaka koji je egzaktna posljedica manjeg broja rađanja
Da ne duljim, puno toga bi se moglo reći. Recimo ovo je pokazatelj kako imamo u prosjeku mlade profesore, ovo je samo srednje škole. Kao što možete vidjeti, profil je sličan kao u VB, gdje broj đaka u školama raste:

5. Ukupno, teško je očekivati, s obzirom na naš reformski potencijal, te gore opisane probleme u sustavu (kako motivirati dobre profesore većim plaćama ako je situcija kao gore) brze učinke bilo koje reforme. A ovakva reforma i po naravi može imati samo dugoročne rezultate.
Upravo zato, i s obzirom da je STEM (Science-Tech-Engineering-Math) temelj sve više zanimanja, a u našem obrazovnom sustavu naročito deficitiran, i kako bismo probali zatvoriti ‘opportunity gap‘ za klince koji su sada u školi i učinci reforme ih neće zahvatiti, pokrenuli smo projekt Croatian Makers, i posebno, masovnu Croatian Makers ligu.
Pogledajte, primjerice:
– koje sve škole sudjeluju u Ligi
– kako robotička zaraza izgleda već i prije prvog kola
– pregled radionica s profesorima (gledajte kako su zadovoljni!)
U biti, ‘kladimo se’ na dobre edukatore, motivirane učitelje koji svojim đacima žele pružiti više (i njihove ravnatelje). Žao nam je što se u Ligu nije uključilo još više škola (iako ne znam kako bismo time upravljali). Ali u svakom slučaju obećajemo širenje ove, ali i pokretanje novih akcija.
Pratite na i na našem FB zidu, a prvo kolo Lige se odražava u utorak i srijedu.
Kao što možete vidjeti ovdje, neki se već skroz ozbiljno pripremaju! Ali poanta Lige nije u natjecanju, nego u omogućavanju SVIMA da uđu u ovo jako zanimljivo područje (robotika je za djecu najbolji alat za ulazak u programiranje, ali i usvajanje kulture uspjeha); od 10:00 na ovoj snimci:

[uredio Vilenjak - 27. svibnja 2016. u 11:19]