an čovjek može ovim izvaditi sto pari očiju za sat. (str. 45)
Anđeo u ofsajdu „I više ne mogu otjerati sliku djevojčice prerezane motornom pilom. Djevojčica prerezana motornom pilom je u prvom redu neobično kratka. Ako je od rezanja prošlo
neko vrijeme, izgleda kao da je plastična. Iz kičme još viri repić moždine, kao u pečena janjeta.“ (str. 168)
Haruki Murakami, Kafka na žalu
četvrti i peti ciklus (srednja škola)
„I prije nego primijetiš, njezin se san omotao oko tvoga razuma. Nježno, toplo kao plodna voda. Gospođica Saeki
će ti svući potkošulju i bokserice. Ljubit će te po vratu dugo, dugo, zatim će segnuti dolje i uhvatiti te za penis koji je
već tvrd kao porculan. Nježno ovija prste oko tvojih testisa, i bez riječi vodi tvoje prste do svojih stidnih dlaka. Njezina je vagina topla i vlažna. Ljubite po prsima, siše ti bradavice. Tvoji prsti polako ulaze u nju.“ (str. 297.)
„Ležiš nauznak, a gospođica Saeki uzjahuje na tebe. Uvodi tvoj okamenjeni pimpek u sebe. Ti si bespomoćan, ona zapovijeda. Sagiba se i uvija u pasu kao da tijelom ocrtava neku sliku. Njezina ravna kosa pada ti na ramena i bešumno se trese, kao vrbovo granje. Malo-pomalo propadaš utoplo blato. Cijeli svijet postaje topao, vlažan, nerazgovijetan, od svega postoji samo tvoj ukočen, blistav pimpek.Sklapaš oči i počinju tvoji vlastiti snovi.Teško
je reći koliko vremena prolazi. Plima nadolazi, mjesec se diže. I uskoro svršavaš. Ničim to ne možeš zaustaviti.
Svršavaš uzastopno u njoj. Tople se stijenke u njoj stežu, skupljaju tvoje sjeme.“ (str. 297.)
„Čvrsto je držiš, ona uranja lice u tvoje grudi. Osjećaš njezin dah na goloj koži. Dodiruje ti mišiće, jedan po jedan. Naposljetku liže ti nabrekao penis, kao da ga liječi. Opet svršavaš u njezina usta. Ona guta, kao da je svaka kap dragocjena. Ti joj ljubiš vaginu, nježno dodiruješ jezikom svaku meku, toplu točku. Postaješ netko drugi tu, nešto
drugo. Negdje si drugdje.“ (str.337.)
Slavenka Drakulić: Mramorna koža, Grafički zavod Hrvatske 1989.
četvrti i peti ciklus (srednja škola)
„Zagrizla sam. Zubi su probili kožu. Davno naslućeni okus njegova tijela: glatka toplina koju bihmogla gutati do besvijesti. On se savija prema natrag i ulazi u mene nagu, kao da se tako riješioneke nepoznate, nataložene boli.
Pomislila sam da smo toga časa i sto. Isto – ona i ja. Njegovo tijelo dodiruje nas obje iznutra dopirući duboko unutra, tamo gdje smo isto. Mora da je u hipu ugledala sve. Krevet. Njegovo golo tijelo iznad mene. Ruku koja pritiska moja
usta i drugu koja čvrsto steže moje ruke iznad glave. Kako mi koljenom rastavlja noge, a zatim ritmički pokreće u teškoj, napetoj tišini ranog popodneva, u kojoj se više ne čuje čak ni škripanje kreveta ispod nas...“(str. 114)
„Želim da ga ubije. Gledala bi ga kako umire. Uživala bi u tom. Ja bih stajala sa strane i čekala...“ (str. 119).
Dakle, kakvu korist u obrazovanju iz ovih tekstova od svih tih autora djeca dobivaju????????
Ovakvi tekstovi mogu samo od djece napraviti degenerike!
I ako je to obrazovanje za koje se treba zalagati, bolje da nam djeca ni ne idu u školu!
Udruga U ime obitelji:
Dominika Papić Kukić, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, Elektrostrojarska obrtničkaškola, Selska, Selska cesta 83, Zagreb
Matija Grgat, prof. hrvatskoga jezika i književnosti i dipl. knjižničarka, XI. gimnazija, Savska cesta 77, Zagreb
Ivana Babić, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, XI. gimnazija, Savska cesta 77, Zagreb
Ana Vugdelija, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, Gimnazija Sesvete, Bistrička 7, Zagreb
Antonija Jurčić, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, Gimnazija Sesvete, Bistrička 7, Zagreb
Marija Kržanac, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, Gimnazija Sesvete, Bistrička 7, Zagreb
Pero Pažin, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Kušlanova 59a, Zagreb
Ivan Aničić, prof. povijesti i hrvatskoga jezika i književnosti, Poljoprivredna i veterinarskaškola Osijek, Jadrovska 20, Osijek