Znači ili dijaspora ovdje soli pamet ili ljudi u Hrvatskoj, ali kojima je dijaspora napunila glavu. 

Lose lose situacija. 

 

je li nastala hrvatska kao nacionalna država ili zajednica poreznih obveznika? jesam li ja veći domoljub ako zarađujem više ili platim više poreza?

Čestitam profesionalnom trolu,jesi to sam smislio ili ti je tata napisao?

Dijete drago nađi život izađi vani na zrak istrunit ćeš za tom tastaturom i buljeći u ekran

@usa. Hrvatska je nastala kao nacionalna drzava. Na određenom geografskom teritoriju. Determiniranom famoznim AVNOJ-evskim granicama.
Nisan spominja porezne obveznike. Samo građane hrvatske. Domoljubomjer još nije izmišljen.

P.s. neću se dat navuć na priču o hrvatima iz BiH. Problem je prekompleksan da bi ja, ti ili netko od jebivjetara s foruma iznjedrili rješenje.
Upozna san mnogo hrvata iz svih dijelova BiH. Svaki od njih je imao hrvatsku domovnicu i osobnu iskaznicu. Bez obzira šta nokad nisu imali realno mjesto boravka u RH. Pa ako se već ideš pitati š je RH ikad učinila za hrvate iz BiH, počni s time.

zašto se onda zadnjih nekoliko stranica priča o važnosti mišljenja hrvata u ili izvan rh? jedan čak se hvali da je platio više poreza nego drugi.

dali bi bilo 91 da nije bilo 45?

Ja i svi moji pretci živimo i živjeli smo na teritoriju današnje RH koliko se pamte generacije u prošlost, no naravno da čim pokažeš hrvatsko rodoljublje, brigu za nepovoljan položaj Hrvata u BiH, te potegneš pitanje o partizanskim i komunističkim zločinima, odmah postaneš "zatucani Bosanac/Hercegovac" u očima forumskih antifa (dobrim dijelom nehrvatska ili miješana porijekla).

Nažalost, drage "antife", moram vas razočarati, na Bleiburškom križnom putu ste pokušali zatrti cvijet hrvatstva, dobrim dijelom ste i uspjeli, te pobili stotine tisuća Hrvata, no na kraju smo vam "drugovi" vratili milo za drago, uništili vašu voljenu Jugoslaviju, te stvorili samostalnu i neovisnu Hrvatsku.

Kako je moguće da ova 2 sasvim jednostavna pitanja nailaze na otpor kod jednog dijela društva? Odgovor svi znamo, nasljednici (bilo ideološki, pravni ili materijalni) zločinačke države i ideologije pokušavaju sačuvati svoju poziciju u društvu.

Svaki, ali baš svaki put kad se dotakne pitanje doživotnog diktatora zločinačke države i zločina na kojima je ista nastala zamagljuje se rasprava raznim bedastoćama, od rehabilitacije fašizma do dnevnopolitičkih obračuna.

Bijeda i licemjerje političke, akademske i civilne "antifašističke" scene je najzaslužnija za recikliranje ovakvih rasprava jer gotovo nepogrešivo svaka ovakva rasprava prođe bez njihove osude lika i nedjela pa se jedva za koji cm ili jednu bistu u uredu manje pomaknemo.

Ipak, na kraju će dobiti prema zasluzi, za 5 ili 25 godina, arhivi će se otvoriti, s ulica će nestati, sjeme će im se zatrti, a preostali će umrijeti u u pustoši svog srca.