Haplogroupe su najvažnija karika u tumačenju porijekla. Biološki mit je zapisan u genima. Vječna zagonetka jednako intrigirantna koliko i iritantana, bez obzira što je sad početak trećeg tisućljeća ipak je ovo nova, surovo precizna znanstvena metoda za određivanje osobnog praporijekla. Svatko sad može dobiti podatak temeljem analize kroz generacije praćeno objašnjenje iz kojeg dijela Europe, Azije i Afrike potječe određeni postotak njegovih gena i gdje su mu tijekom migracijskih valova boravili njegovi preci.  Tzv. „genetska karta Europe” uključuje genetsku kartu Balkana. Po prvi put je dobivena prava znanstveno dokazana slika tko su i odakle su došli Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Makedonci i Albanci. Osobito popularno po internetskim forumima, na kojima ne prestaje proizvoditi lavinu upalnih komentara od strane onih koji ne znaju da nacija nije biološka ili genetska već kulturna katgorija i fenomen.
Sukobi su logični jer su se do sada o podrijetlu balkanskih naroda povijesni dokumenti temeljili na navodima povijesničara i njihovim povijesnim dokumenatima, sada odjednom sve to posteje suvišno u bilo kojoj balkanskoj zemlji citirati neke od povjesničara, koji navodno ima dokaze da je narod najstariji, a svi ostali su nastali od njih. Međutim kada se prikažu podaci koji pokazuju genetsku strukturau predaka, samo se zbunjeno slegne ramenima.
Na Balkanu s gledišta genetike, ne postoje tipični srpski, hrvatski, bosanski, makedonski ili albanski geni. Nakon analize Y kromosoma, kroz koje se sastavlja obiteljsko stablo, vrlo je teško biti precizan i reći odakle tko dolazi, jer svaka balkanska zemlja je mješavina različitih naroda. Nema veće iluzije od one kada nešto ne želimo vidjeti, zato je balkanska križaljka porijekla naroda razriješena tek u genetskom foto finišu.
Po molekularno-biološkim nalazima, genetska karta baca sasvim novo svjetlo na stoljetne rasprave i donosi neke zanimljive, nepobitne činjenice. Za balkanske narode glavna je vijest da ne postoje neke velike razlike. Srbi i Makedonci, gotovo su identični (96 posto), a i Bošnjaci i Srbi također. Hrvati imaju malo više postotka gena iz zapadne Evrope, ali po ostalim haplogrupama ni kod Hrvata nema većih bitnih razlika. Albanci su izuzetak jer haplogrupe E2 i E3 najrasprostranjenije su u sjevernoj Africi, točnije, u Maroku i Alžiru. U Evropi se pojavljuju tek u poslijednjih 2000 godina, najzastupljenija haplogrupa kod kosovskih Albanaca. Te haplogrupe ima u jednom manjem postoku i kod Srba na jugu Srbije i Kosova. Genetika je ponudila konkretne dokaze koji brišu sve sumnje o porijeklu Albanaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Srba, Hrvata i Makedonaca. Konačno je dokazano da su narodne legende čisto praznoverje. Tako su Srbima u biološkom bratstvu najbliži Hrvati, Bošnjaci, Mađari, Rumunji, Bugari, zatim u širem krugu Česi, Slovaci, Poljaci, Austrijanci, Grci, Italijani, Njemci, a vrlo su im udaljeni Rusi i Moldovci. Srbima je genetski bliži gotovo svaki Poljak od svakog Rusa iako je suprotno za većinu Srba neostvarena pusta želja. Ideološka bliskost s pojedinim političkim projektima nadjačava genetsku bliskost. Tu nije ništa sporno, osim što oni kojima je ideološko bratstvo značajnije od genetskog, vole izmišljavati i potencirati genetsko bratstvo koje ne postoji, samo da bi zamaskirali ideološku pristrasnost i lakše prodali svoju priču temeljenu na neistini. Izraz “braća Hrvati” se u Srbiji koristi u pozitivnom ali i u ironičnom smislu, samo sada je ova izjava potvrđena kao pravilo po genetskom kodu dva naroda. Što je jedan od zaključaka šestogodišnjeg istraživanja DNK analize pri identifikaciji žrtava nedavnog rata koje je vodio Institut za sudsku medicinu i dokazao genetsku sličnost balkanskih naroda. Analiza je potvrdila kako stanovnici Makedonije imaju najsličniji DNK s Bugarima i Srbima, dok Hrvati s Bošnjacima i Srbima. Kao i uvijek znastvena otkrića su najbolji lijek protiv dogmatizma, laži i manipulacija svake vrste. Genske mape nisu toliko oštre kao lingvističke, ali su suptilnije. Znanstveno otkriće srušilo je stoljetni mit o velikoj seobi Slovena u balkansku pustoš jer rezultati istraživanja jasno daju do znanja da je slavenski gen premalo izražen kod svih današnjih naroda na Balkanu. Mizerni postotci potomaka Slavena su prisutni 30% kod Srba, 20% kod Hrvata i 15% kod Bošnjaka. Po haplogrupama Turcima su dva puta bliži Albanci od Srba i Makedonaca, a najdalji su im Bošnjaci. Nijedan narod nema jedinstvenu haplogrupu. Svi su pomalo i “oni”.