Mislim da je ono što je napisao forumaš trotočka ispravna dijagnoza vis-a-vis naših sugrađana.

Međutim, sada kad smo ustvrdili da su griješnici, nemojmo misliti da mi nismo. Isus je ljubio griješnike, i pokazao nam gdje smo. Nije to ništa novo. Osobno sam nekoliko tjedana sav sretan dolazio na misu, smatrajuć da nisam napravio nikakav grijeh pa sam bio sretan da se ne trebam ispovijediti. Istina je da neke učestale grijehe nisam ponovio, ali tek tada sam shvatio da griješim u toliko drugih stvari. Jednostavno, nije mi bilo prirodno, nešto (ili sve) mi je govorilo da nije tako kao što mislim. Shvatio sam da sam i ja odgovoran za grijehe drugih oko mene. To pišem da ukažem koliko je ispovijed, naravno iskrena, važna.

Mislim da ćemo se svi složiti kako od tih 90% ne idu svi redovito na sv. misu. Ali tko sam ja, koji idem, da osuđujem bilo kojeg vjernika. Dovoljno je što će ga život išamarat, ne trebam mu ja ili netko drugi pametovat. Tu sam da ljubim, ne da osuđujem. Tako i sve njih koji su, kako se reče, vjernici na papiru. To je najbolji, vjerujem i jedini način.

Papa Franjo je uzeo ime po Sv. Franji, koji nikad nije bio protiv griješnika, ni protiv Crkve. Licemjerni vjernici, kojih kod nas, očito, ima u izobilju, nisu samo plod licemjerja. Plod su i vlastite gluposti, vlastitih strahova na primjer. Ne smijemo zaboravit, kao farizeji, da su i oni ljudi kao i mi. Sv. Franjo je znao da pravi kršćani trebaju biti u svijetu, a ne od svijeta i ne izolirani od svijeta jer i takva ljubav zna prijeći u nešto drugo. Sv. Franjo je bio primjer maloga čovjeka, koji nije bio teološki obrazovan, ali je prvenstveno snagom svojeg srca a ne pameću i učenošću postigao što je postigao. Nije se opterećivao razumom, već se prepustio Bogu.

Ono što sam primjetio kod nekih koji se smatraju vjernici ovdje, na forumu, jest da ne razlikuju griješnika i grijeh. Griješnika, dakako, treba ljubiti, ali grijeh - nikako. To pogodovanje rodbini o kojem npr. piše mumu, to nas je dovelo do ovoga gdje jesmo. Ne samo Hrvate. U toj kušnji, a stalno smo u nekoj kušnji, jer to je život i to treba s radošću prihvatiti, a ne bježati, treba se samo - odlučiti. 
Ne za grijeh, jer grijeh je smrt. Mi se, umjesto za život, odučujemo za smrt. Sotona nikad ne spava, i uvijek vuče u propast. A za život se teško odlučiti jer - treba vjerovati. A nama je teško vjerovati nečemu što nije lako prepoznati, osjetiti. Zato mi koji smo osjetili smo pozvani svjedočiti.

Postoje i političari koji su pozvani svjedočiti, i koji svjedoče, neki manje, neki više. Ne treba političare na hrvatskoj političkoj sceni isključivati iz ove rasprave, jer i to bi značilo da su oni griješnici s kojima ne vrijedi niti raspravljati. Nije tako. Ima tu i vjernika, i nevjernika, pseudovjernika, kriptovjernika, svega. Ne budimo opet farizeji.

Vukovar se sprema za Alku...
tribina od 5200 mjesta...
slijedi nasipanje pijeska na stazu (kažu da ga treba biti 20 cm iznad betona)...

Karta je u džepu 

touche trotočka, u sridu 

http://www.index.hr/vijesti/clanak/drama-na-savici-bandic-usred-noci-poslao-bagere-da-raskopaju-park-gradjani-ih-blokiraju-tijelima/965433.aspx

nemojte Mikija zaebavat jer ako se on zaleti, vlastitim rukama ce otkopat zemlju za svoj parkic...

Niste mi dali crkvu, ok sad ću vam raskopati tu livadu. 

Miki zazire od praznih livada, fuj odvratno.

tko ne bi htio imat ovakav lijep prirodni falus pod svojim prozorom?





umjetna trava je bolja od prirodne