Ionako dramatičnu političku situaciju Vlaho Orepić je svojim krajnje opasnim i nedopustivim istupom doveo na rub političkog kaosa. Sva sreća je da ga puk ne doživljava ozbiljno jer bi u tom slučaju u Hrvatskoj već imali dramu kao u Makedoniji. Svojim ekscesnim pozivom iz službenih prostorija Ministarstva unutarnjih poslova narodu da reagira na "uzurpaciju vlasti", Orepić se zapravo stavio u poziciju vođe pokušaja državnog udara, svojevrsnog policijskog udara. Ako je govorio samo kao političar, onda nije trebao zloupotrebljavati prostorije MUP-a za takav politički neodgovoran istup, primjereniji za neke nedemokratske sustave, a ne za zemlju koja je članica EU. Politički očaj koji je odluka premijera očigledno izazvala kod Orepića te eventualne pravnopolitičke dileme koje se javljaju oko tumačenja posljedicapremijerove odluke o razrješenju trojice ministara, ni na koji način ne mogu opravdati poziv da ulica preuzme vlast. Predviđeni su ustavnopravni i zakonski mehanizmi za rješenje dvojbenih situacija i u zemlji parlamentarne demokracije i vladavine prava nikakve političke, pravne i ine dileme ne rješava ulica. Takve su revolucije predviđene za diktatorske i tomu slične "narodne" režime s kakvima smo, kako nam se činilo, raskinuli sve veze 1990. godine.
Jedno je postavljati dvojbu čije je tumačenje Ustava i Zakona o Vladi ispravno, te pri tomu koristiti sve predviđene pravne i političke mehanizme, a drugo je kad donedavno "prvi čovjek reda" poziva na nered tvrdeći da bi narod trebao "više nego ikad promptno reagirati". U pravnoj državi nakon takve izjave jedino su policija i DORHtrebali "više nego ikad promptno reagirati", bez obzira je li reakciju naroda tražio ministar ili građanin Vlaho Orepić.
Ako je premijer Andrej Plenković u pravu, a što tvrde i ustavnopravni stručnjaci, da potpisivanjem rješenja o razrješenju trojice Mostovaca oni više nisu ministri, policija bi zapravo trebala u najmanju ruku zamoliti Vlahu Orepića da uzme iz svojih donedavnih službenih prostorija svoje osobne stvari i udalji se iz prostorija MUP-a jer tamo više nema što tražiti, a kamo li donositi bilo kakve odluke. Za razliku od ustavnopravnih eksperata, Orepić tvrdi da je saborska većina jedina koja njega može smijeniti. Činjenica jest da su troje bivših premijera smjenjivali ministre uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora, ali ni u jednom od tih slučajeva nije bilo odlučivanja u Saboru već su saborski zastupnici primali na znanje premijerove izvješće. Tako i kad pojedini član Vlade podnese ostavku, o njezinu prihvaćanju ili neprihvaćanju odlučuje predsjednik Vlade, ali ako je prihvati premijer o tomu, kako je propisano, samo izvješćuje Sabor i tada nije potreban niti supotpis predsjednika Hrvatskog sabora. Stoga ustavnopravni eksperti tumače da u slučaju razrješenja članova Vlade od strane predsjednika Vlade, s obzirom na njegovu ustavnopravnu poziciju, supotpis predsjednika Hrvatskog sabora nije potreban, odnosno taj je potpis i kod imenovanja ionako deklaratorne, a ne konstitutivne prirode. U svakom slučaju saborska većina presudit će premijeru, Vladi i Hrvatskom saboru kad budu odlučivali o novim članovima Plenkovićeve vlade.
Novim haračima, i to je kopirao od Linića. Aha nije doveo državu do novog zaduživanja, a ne čekaj, je 
