Bio ja malo u Makarskoj. I vidim tamo ima spomenik Francuzima, kao Napoleonu. Otišao kod spomenika, i vidio da je to ustvari obelisk, ali ispod toga piše nešto o Habsburgovcima, nikakvi se Francuzi, niti Napoleon ne spominju. Opet, taj mi je spomenik posve neprirodan, dapače, izgleda kao francuski a ne austrijski. Mislim, ne vjerujem da bi Habsburzi kao katolička dinastija dali izgraditi obelisk. To mi je svakako svojstvenije "revolucionarima".
I sad, interesantan mi je sav taj kontekst u dalmatinskim gradovima, napose u Makarskoj gdje su starosjedioci listom za "revolucionare", nositelje nekakvog liberalizma, od francuske revolucije pa nadalje do danas.
Dalmacija je do dolaska Francuza bila, pretpostavljam, izrazito katolička i konzervativna zemlja u kojoj su, istina, Francuzi, kao nositelji novih ideja donijeli nekakav progres. U doba Francuza koji su dosta gradili, mnogi su se u Dalmaciji obogatili, Francuzi su uživali ugled da su se po njima nazivale ulice čija imena stoje i dan danas (Marmontova u Splitu npr.). Nisam siguran, ali mislim da su čak donijeli i krumpir u Dalmaciju. Isto tako, Francuzi su, u skladu sa svojim revolucionarnim, liberalnim idejama bili protiv Crkve, koja je dotad u Dalmaciji uživala veliki ugled tako da su dalmatinci onog vremena sigurno sa puno nepovjerenja gledali na Francuze, svemu unatoč. Sigurno je bilo onih koji su izgubili privilegije itd. itd. Međutim, konkretno, u samoj Makarskoj, njihove ideje su uhvatile korjena, jer su stari Makarani uvijek razmišljali "revolucionarno", bez obzira koja je revolucija bila u pitanju. Bitno da je bilo protiv "konzervativaca". Bilo je tako i u drugim dalmatinskim gradovima, sigurno u Splitu. Ja, kao konzervativac, moram priznati da su francuski liberali za Dalmaciju napravili mnogo, makar se s njima sigurno ne slagao u svemu.
U zapadnom svijetu francuska revolucija bila je pobjeda liberala nad konzervativcima, međutim, Engleska i Nizozemska su već bile liberalne. Francuska je bila njihov stari neprijatelj zato jer je bila konzervativac, katolička zemlja, a s francuskom revolucijom im nije postala prijatelj, nego tek poslije kad se "stvar smirila" i kad je u Francuskoj zavladala "uljuđenija", "bratska" liberalna klasa, možemo je nazvat francuska masonerija. Tad oni stvaraju novi blok protiv još uvijek konzervativnih zemalja. Mislit ćete kako ja kao konzervativac sam protiv te i takve masonerije, pa povijest je pokazala da su oni pobijedili, a to sigurno nisu uspjeli slučajno, već su bili jači, pametniji, snalažljiviji, kako god hoćete. I oni su, opet budimo pošteni, napravili dosta za zapadnu civilizaciju, međutim, je li njihovo vrijeme prošlo? Svaka vlast, svaki sustav, se nakon nekog vremena izopači. Netko je uvijek žrtva, nekog se uvijek iskorištava. A taj netko nije uvijek na strani "revolucionara". Ponekad su konzervativci ti koji su revolucionarni. Jesu li sad? Kao konzervativac vjerujem da jesu, ali ne smijemo nikad kao u francuskoj ili ruskoj revoluciji "jesti svoju djecu". Neka nam primjer bude Engleska, koja je uvijek iza zavjese znala rješavati svoje unutarnje probleme, uvažavajući i liberale i konzervativce, izvlačeći tako najbolje od jednih i drugih, izvlačeći tako najbolje od svoje nacije!
Ujedinjenje Engleske i Škotske je veliki dan za jedne i druge, zašto? Jer su na taj način Englezi konačno riješili stalnu prijetnju na koju su računali njihovi kontinentalni rivali, ponajviše Francuzi. Na obostranu korist. Već činjenica da više nije bilo rata bila je pozitivna za oba naroda. S Ircima to nije bio slučaj ali to je sad druga, negativna priča. Irci su, za razliku od Škota, bili katolici, i zbog svoje različitosti su dosta nastradali. Ne smijemo "jesti ni svoju ni tuđu djecu". A tu dolazim do vrijednosti za koje mislim da su ih moderni masoni zaboravili, za razliku od svojih predaka masona. To su, po meni, one izvorne kršćanske vrijednosti koje podsjećaju da drugome ne radiš ono što ne želiš da se tebi radi. Čast i poštenje se izgubilo, pa dolazi do pojava današnjih političara kakvi su ovi naši, ali mi nismo nikakva iznimka, već je nažalost tako i drugdje.
Evo, napisao sam ovaj poduži post jer nije toliko bitno ovi ili oni, jer su u stvari vrlo slični, bitno je naći nekoga tko je častan i pošten.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda