Hrvatski gadovi su u oba rata sabotirali i minirali branitelje
I tako se vraćamo na ono što je, osim crvenog Fiće, druga konstanta naše priče i države, od borbe za neovisnost, do borbe protiv požara. Hrvatsku cijelo to vrijeme i to u ključnim trenucima oba teška i razorna rata, rastače i pustoši pošast gora od četnika i vatre. To nisu nikakvi vanjski neprijatelji, agresori ili piromani, nego domaći, hrvatski gadovi, koji u oba rata miniraju i sabotiraju branitelje i vatrogasce. U prethodnom su to radili tako što su vlastitom napadnutom narodu prodavali puške, istovremeno prodavajući agresoru na Hrvatsku naftu, dok su nešto dalje od prve crte provodili najveću pljačku u povijesti hrvatskog naroda, pretvorbu i privatizaciju.
Sebi su odabrali luksuzne limuzine, vatrogasce osudili na prastare i malobrojne krntije, a civile u Sitnom bez vode usred pakla prepustili smrti
U ovom ratu došlo je vrijeme za novu generaciju, koja svoje debelo potkožene, te po potrebi u fotošopu ili na kirurškom stolu smanjene guzice, te guzice njihovih stotina pobočnika, predstojnika i zamjenika, zavaljuje na siceve najskupljih i najnovijih automobila. Dok istovremeno gasitelje katastrofalnih požara, dakle branitelje iz ovog rata, osuđuje na prastare i malobrojne krntije koje izdišu na požarištu-bojištu usred bitke, izgorena crijeva koja nemaju sa čim nadoknaditi, višednevne smjene u paklu jer ih nema tko zamijeniti, dok se civili u zabačenim selima prepuštaju sudbini, a s obzirom da je tamo u najgorim trenucima nestalo vode, čak možemo reći i užasnoj smrti.
Hrvatska govna, bila ona ratno-profiterska, pretvorbeno-lopovska, feudalno-privatizacijska, neokapitalističko-robovlasnička, nogometno-mafijaška ili politička, zasigurno ste primijetili, nikad na bojište poslije bitke ne dolaze u Fići, FAP-u i Tamiću, nego u najskupljim limuzinama zatamnjenih stakala.
Kada s par dana zakašnjenja dođu u poharani kraj, pred izmoždenim, prestravljenim i garavim podanicima, iskazat će se nevjerojatno groznom, zastrašujućom bešćutnošću, bezobrazlukom i bahatošću
Nasljednici odličnika iz prethodnog rata drže ključne vladajuće položaje i opet su im usta puna domovine i domoljublja, koje se dokazuje i naplaćuje u Bruxellesu i Washingtonu. Kada s par dana zakašnjenja konačno svojim dolaskom počaste poharani i jedva obranjeni kraj, u kojem je izgorjelo sve što je moglo, pred izmoždenim, prestravljenim i garavim podanicima, iskazat će se nevjerojatno groznom, zastrašujućom bešćutnošću, bezobrazlukom i bahatošću u izjavama i ponašanju.
Takvi "najviši dužnosnici" s katastrofom iz 90-ih i onom aktualnom dijele ključnu odrednicu: uništavaju sve što im se nađe na putu, ali rat i požar se mogu pobijediti, odnosno pobijedili su ih svi oni koji su na tenkove i plamene vrtloge išli u tenisicama, lovačkim karabinima, metlama, šupljim brentačama i kantama.
Zašto se od '91 do danas nismo makli dalje od crvenog fiće?
Zemlja smo koja je davala i daje sve najbolje od sebe samo kada je nevrijeme sjesti za volan malog autića, gdje, usprkos ogromnim žrtvama i šteti, pobijedi i četnike i vatru.
Problem nažalost nastaje kada se ta Hrvatska ustane od volana i ode do glasačke kutije, gdje se temeljito posere na sve svoje golgote i izabere ekipu kojoj plaća Bruxelles, Washington, Wimbledon, Banske, Predsjedničke dvore, liposukcije, bahatost, oholost i limuzine.
Zato se od '91 do danas nismo makli dalje od crvenog fiće.