by Jurica Pavičić -malo o glasačkom tijelu SDP-a

Teško je pronaći političku grupaciju koja bi mogla zamijeniti SDP. Da je SDP samo lijeva stranka onda bi u taj prostor uskočila Nova ljevica. Uspon prave “čvrste” ljevice je prisutan u nekim mediteranskim zemljama (Grčka, Portugal, Španjolska). Samo, za razliku od Hrvatske u tim zemljama su tijekom 20. stoljeća bili desni diktatori a imaju i nikad presahlu euro-komunističku baštinu.

Za tvrdu ljevicu neće glasovati SDP-ovi glasači jer njima kapitalizam sam po sebi nije problem,  njima su problem Bozanić i Željka Markić, šatoraši i ortački klijentelizam, njima je problem pretvaranje škole i RTV-a u klerikalno-nacionalni državni "odjel za agitaciju i propagandu". Za SDP se nije glasovalo zato što je lijevo, već zato što je sekularno-liberalan. Ti glasači ne žele hrvatskog Ciprasa, oni žele hrvatskog Macrona.

SDP se diči pozicijom lijeve stranke, SDP sebe doživljava nastavljačem lijeve progresističke tradicije od ZAVNOH-a do novog vala. Ali, klasno i ekonomski SDP nikad nije bio lijeva stranka. Radnici nikada nisu bili glasači i simpatizeri SDP-a, radnici glasuju za bandiće, kerume i HDZ. SDP je stranka socijalističke urbane srednje klase, imućnijih regija i situiranijih građana koji su se džentrificirali kroz proces titoističke urbanizacije i modernizacije.  SDP je stranka pokretljive i dinamične srednje klase kojoj kapitalizam nije problem: njoj je problem to što je taj kapitalizam takav kakav je, ortački i biskupsko-stranački.

SDP je stranka za koju glasuju slijedeće društvene skupine: prvo ljudi iz partizanskih obitelji, oni za SDP glasuju identitetski. Drugo, oni koji su radili u sustavima uništenima 90-ih, oni mrze HDZ i ne mogu mu oprostiti što im je uništio egzistenciju. Treće, ljudi koji pamte razdoblje kad se proizvodilo, kad se štovao rad i kad je postojala barem nekakva meritokracija.