Ako muškarac kuha, pere veš ili brine o djeci, to ga ne čini ništa manje muškarcem (neće mu "kita otpasti", niti će se "osjećati kao žena" zbog svoje uloge u društvu), kao što ni ženu ne čini ništa manje ženom ako kopa u polju, diže utege, zarađuje novac za obitelj ili šta ti ja znam već.
Toliko o "rodnim bulažnjenjima".
Btw. moram priznati da se u životu nisam susreo sa hemafroditima (ne krećem se baš u takvim krugovima ljudi), ili su to jako dobro tajili prilikom susreta 
A što se bioloških poremećaja tiče, jasno mi je da postoje ljudi sa određenim tipovima kromosomskih poremećaja i slično, takvim ljudima, sa kojima fizički nešto nije u redu svakako treba pomoći (a ako sa njima hormonski nešto nije u redu, za to također postoje određene terapije).
No također treba naglasiti kako većina LGTB populacije nema nikakvih genetskih ili fizičkih poremećaja, nego je sve "u glavi", odnosno psihi.
Uglavnom, ključna stvar po meni je da to nije nešto što bi trebalo slaviti ili podržavati, nego raditi na liječenju i iskorjenjivanju istoga, zašto, jer je u suprotnosti sa biološkom reprodukcijom ljudske vrste.
Naravno, to ne znači da bi u tome trebalo primjenjivati nekakve drastične mjere, jer ovaj oblik ponašanja, za razliku od kojekakvih sociopatskih poremećaja, vjerojatno neće i nemože ugroziti nikoga, no sa druge strane, takvima također nebi trebalo davati nikakve posebne društvene povlastice i beneficije (što se, da ponovim, recimo uvjetuje upravo tom "istanbulskom konvencijom").
[uredio Papa Bear - 21. svibnja 2019. u 09:50]