Thomas Piketty - Kapital i Slavko Kulic - Neoliberalni kapitalizam kao socijalni darvinizam

Dvije knjige koje bih za rodjendan poklonio poborniku kapitalizma i darvinizma, dragom db-u

ja sam "zakleti kapitalist", a ne pobornik kapitalizma!

mene to nije sram priznati, ponosan sam na to.

za razliku od nekih, koji se srame reći da su komunisti

Piketty mi stoji na polici već par godina, probao čitat par puta i svaki put odustao nakon 20 stranica. Ne mogu se skoncentrirat nikako, a nije baš da ne mogu pratit politološku ili ekonomsku literaturu

Ili ovu 

Imperialism, the Highest Stage of Capitalism (1917), by Vladimir Lenin, describes the function of financial capital in generating profits from imperialist colonialism as the final stage of capitalist development to ensure greater profits. 

In his Prefaces, Lenin states that the First World War (1914–1918) was "an annexationist, predatory, plunderous war"^[2] among empires, whose historical and economic background must be studied "to understand and appraise modern war and modern politics".^[3]

In order for capitalism to generate greater profits than the home market can yield, the merging of banks and industrial cartels produces finance capitalism—the exportation and investment of capital to countries with underdeveloped economies. In turn, such financial behaviour leads to the division of the world among monopolist business companies and the great powers. Moreover, in the course of colonizing undeveloped countries, business and government eventually will engage in geopolitical conflict over the economic exploitation of large portions of the geographic world and its populaces. Therefore, imperialism is the highest (advanced) stage of capitalism, requiring monopolies (of labour and natural-resource exploitation) and the exportation of finance capital (rather than goods) to sustain colonialism, which is an integral function of said economic model.^[4][5]Furthermore, in the capitalist homeland, the super-profits yielded by the colonial exploitation of a people and their economy permit businessmen to bribe native politicians, labour leaders and the labour aristocracy (upper stratum of the working class) to politically thwart worker revolt (labour strike).

Ovo bi objasnilo banana republike, invaziju na Iraq, rat u Siriji, prijetnje rata Venezueli i Iranu, zemlje koje imaju i naftu i rijetke minerale.

lenjin

Nije ih strah Venecuele,Sj.Koreje i Sirije, ako bi im neko garantirao da nece biti prosirenja na okolne zemlje. Zato ih preventivno zele unistiti. Da ne predje na Brazil,Argentinu, Meksiko,Indiju....

Inace, kapitalisti zive u stalnom strahu, krupni i sitni, da ce ih radnici rastrgnuti. Vlasnici kioska i ducana svakodnevno strahuju da ce ih radnik udariti sakom u nos zbog bijednih placa. Kapitalisti su svjesni da su na neposten nacin dosli do novca i zato imaju strah od svega. Od radnika, revolucija, susjeda,inflacije....zato su konzervativni i uglavnom veliki vjernici. Samo ne znam sta hoce od Boga, oprost zbog izrabljivanja ljudi ili da im jos bolje krene u gomilanju novca na racun tudjeg rada.

Jedino što su, vjerujem u to duboko,(obični) članovi HDZ-a iskreno činili prošle subote na njihovom predizbornom skupu u dvorani Dražena Petrovića, na koji su bili prisiljeni dobrovoljno doći je da su mahali hrvatskim zastavama te pjevali stihove pjesme "Lijepa li si" Marka Perkovića Thompsona, čekajući tako trenutak kad će ovacijima iskazati vjernost velikom vođi (koji u stvarnom životu u ratu ne bi mogao voditi niti grupu-sastavni dio desetine u vojnom smislu) te novovjekoj inkarnaciji Aljone Ivanovne, upečatljivog lika iz slavnog djela velikog ruskog književnika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog-Zločin i kazna.
Na samom skupu, ta ista Aljona je svim tim tisućama okupljenih pljeskača pljunula u lice laprdanjem o opasnosti nacionalizma a koji dan poslije pljuvačina je dovršena pričom o ustaškom bardu, fašistu Thompsonu, čiju su pjesmu tada okupljeni vrlo srdačno pjevali a koju i kojeg, ispada, Aljona Ivanovna aka Angela Merkel osuđuje..
Uskoro ćemo, u nedjelju vidjeti koliko se toga promijenilo od rata pa naovamo, odnosno vidjet ćemo imaju li ponosa i obraza, bar malo.

Uglavnom, u svemu treba imati mjeru, ni strogi kapitalizam, ni strogi socijalizam/komunizam, nisu dobri za cjelokupan razvoj društva (iz nekakve perspektive da ljudska zajednica napreduje, a da svi, ili barem 99% njih živi u normalnim uvjetima dostojnima čovjeka).