Papa Bear je napisao/la:
Uglavnom, u svemu treba imati mjeru, ni strogi kapitalizam, ni strogi socijalizam/komunizam, nisu dobri za cjelokupan razvoj društva (iz nekakve perspektive da ljudska zajednica napreduje, a da svi, ili barem 99% njih živi u normalnim uvjetima dostojnima čovjeka).
Vidi cijeli citat
ovo je nemoguće postići, jer postoje ljudi koji su po prirodi samodestruktivni, ne znaju upravljati sa sobom i svojim životom, tako i u švicarskoj imaš određeni postotak ljudi koji su beskućnici i kopaju po smeću, imaš određeni postotak koji je po zatvorima, itd, itd.
također, imaš ljude koji zarade desetke i desetke, čak i stotine milijuna eura/dolara, a opet završe bez ičega i skončaju poput psa lutalice. nije baš da je malo takvih primjera kod ljudi iz showbusinesa, čak i u svijetu vrhunskog sporta.
opet ponavljam, u svakom iole normalnom modernom i uređenom društvu, sa nekakvim čak i krnjim kapitalističkim sustavom i tržišnim gospodarstvom pojedinac doslovno treba zadovoljiti par osnovnih "normi i standarda" da bi živio sasvim urednim i normalnim životom. nije to ništa posebno, doslovno: završiti srednju školu, izučiti nekakav zanat, posao, što god, maknuti se od kriminala, alkohola, droge, kocke i ostalih poroka, izbjeći maloljetničku trudnoću i to je poprilici to. imat ćeš nekakvu prosječnu plaću, pronaći životnog partnera i živjeti najnormalnije uz praktički sve blagodati suvremenog života.
spominje se nekakva nejednolika raspodjela dobara, što je u jednu ruku točno, ali u drugu i nije. kao prvo, taj sustav nije statičan, ljudi neprestano skaču po tom grafu, prelaze iz "razreda u razred". padaju, dižu se, opet padaju. Postoje ljudi koji su u desetak godina više puta padali na dno i dizali se. kao drugo, realna razlika između nekoga ultrabogataša i mene/tebe je nikakva, konjska dlaka. mogu i objasniti, za primjer ćemo uzeti billa gatesa, najbogatijeg čovjekana svijetu, koji je težak 95 milijardi dolara i mene, čovjeka sa ništa posebno iznadprosječnim primanjima u hrvatskoj, čija imovina u usporedbi s njegovom ne znači ništa. umjesto mene, možete staviti i sebe, bit će isto.
bill gates živi u nekakvoj kući/stanu od betona/drva/čelika/stakla, u njoj ima spavaće sobe, kuhinje, blagavaonice, dnevne boravke, wc-e sa toplom/hladnom vodom, wc školjkom na ispiranje, tuš kabinom, kadom, itd. - ja također živim u kući koja ima sve to, manja je, nije ni izbliza raskošna, ni lijepa, ali zadovoljava praktički sve funkcije kao i njegova.
bill gates u kući ima pitku vodu, struju, internet, kanalizaciju, plin, klimatizacijski uređaj, hladnjak, zamrzivač, pećnicu, perilicu suđa, rublja, televizore, računala, itd... sve to imam i ja, sve stvari su jeftinije, manje kvalitetne, slabije, ali obavljaju iste funkcije kao i njegove. primjerice, bill sigurno ima najnoviji televizor od 150 000 kuna, ja imam televizor od 7000 kuna, no obadvojica možemo gledati iste sadržaje na tom uređaju, bez ikakve bitnije razlike.
bill gates ima automobil, vjerojatno i više njih - imam ga i ja! njegovi su vjerojatno skuplji, bolji, brži, snažniji, ljepši, atraktivniji, ali i moj zadovoljava sve potrebe. ima preko 100 konjskih snaga, klimatizacijski uređaj, zračne jastuke, navigaciju, parkirne senzore, grijana sjedala, itd... Također, ako mi je baš gušt, mogu pregristi govno, štedjeti mjesec-dva, otići i iznajmiti si nekakv top automobil na tjedan dana, za par tisuća kuna, automobil kakav bill gates vjerojatno vozi svaki dan. nije mi gušt, niti patim za tim, ali nekom sigrno jest i to radi, i netko zarađuje na tome. ponuda - potražnja!
bill gates sigurno ima privatni avion s kojim putuje po svijetu! jebiga - ja ga nemam! međutim - za to postoje avio kompanije, doslovno za 5000 kuna kupiš povratnu kartu za drugi kraj svijeta, što ljudi naveliko i rade. opet kažem, stisneš se mjesec-dva-tri i voila, ode na maldive. možda čak i sretneš billa gatesa kako šeta plažom u japankama i šarenoj košulji.
bill gates sigurno ima smartphone! imam ga i ja, njegov je možda obložen dragim kamenjem, moj nije, ali je nov, vrti sve žive aplikacije, zadovoljava sve uvjete modernog doba, ima 6GB rama, 128gb interne memorije, kameru sa bog te pit'o koliko megapiksela i uvelike je snažniji od računala s kojim su ljudi izračunali let na mjesec.
bill gates sigurno ima sat od par stotina tisuća eura, jebiga - ja nemam, al imam od par tisuća kuna, pokazuju vrijeme na isti način i meni se moj baš sviđa, lijepo izgleda.
bill gates ima 3+ obroka dnevno! ja isto! možda ne idem po najskupljim restoranima, al sam sit, nisam gladan i tu i tamo si priuštim restoran, ne onaj sa michelin zvijezdama, al šta sad. može se fino jesti i za par stotina kuna.
ormari u vlasništvu billa gatesa su vjerojatno puni skupe odjeće i obuće. krpice njega i njegove obitelji vjerojatno su plaćene toliko da se s tom lovom može kupiti sve što ja i moja obitelj posjedujemo. međutim i meni su ormari pristojno popunjeni, imam odjeću i obuću za ljeto/jesen/proljeće/zimu, a tu i tamo si priuštim i nekakv sitni luksuz u vidu robe s nekakvim potpisom.
mislim da nema smisla više nabrajati. Čovjek je svojom sposobnošću zaradio imovinu koju je zaradio, ne samo to, njegova vizija je otvorila tko zna koliko poslova na svijetu, gdje ljudi žive, rade i egzistiraju radeći stvari usko vezane uz njegovu ideju. zašto ne bi imao više od mene ili bilo koga od vas? što, on bi trebao hodati okolo i djeliti lovu? trebalo bi mu oduzeti imovinu? živimo životom koji uopće nije toliko drastično različit, a to je zasluga kapitalizma i tržišnog gospodarstva. ljudi božji, svi mi živimo većom kvalitetom života nego najbogatiji čovjek na svijetu prije samo 50 godina. imamo stvari, koristimo stvari koje je on tada samo mogao zamisliti. usporedite te razlike između bogatih-prosječnih-siromašnih (u istom društvu) danas, sa razlikama u nekakvim drugim sustavima. gdje prosječan čovjek doslovno nije imao što za jesti, dok su vlastodršci imali podanika koji brine o kakvoći njegove stolice, koju izbacuje iz analnog otvora sjedeći na sjedištu od zlata.
tržišno gospodarstvo, zakon ponude i potražnje sve unaprijedi. pričate o zdravstvu, pogledajte samo koliko su napredovale privatne ordinacije. recimo dentalne ili oftamološke, sa najmodernijim uređajima, najboljom mogućom uslugom, najčljubaznijim osobljem, a cijene su sve manje. danas napraviš lasersku korekciju vida za praktički 1000 eura i za par dana si "ko nov". normalno da treba postojati i nekakav sustav koji će osigurati i brigu za najteže bolesti, koje baš nisu "trivijalna" stvar poput popravljanja zuba, daleko od toga. međutim, ne znam zašto nekom tko se školovao 10 godina, ulagao u sebe, stekao enormno znanje ne bi platio da riješi moje zdravstvene probleme. ako platim keramičaru da mi postavi pločice u kupaonici, zašto ne bi i liječniku?
[uredio db - 23. svibnja 2019. u 11:11]