Kolakušić je sebe izgradio na principu Predstečajnih nagodbi, Lex Agrokora i Ovrhi.
Predstečajne nagodbe su i mene pogodile, budući sam tad tek krenuo u biznis i jedna iskusnija firma mi ga je stavila svijetski
. Posralo me za 20 milja kn, a to mi na početku poslovanja bio zbilja velik novac. Cijeli sustav je toliko kompleksan da se ti stalno moraš pojavljivati na sastancima ukoliko želiš da ti poduzeće podmiri 50-60% računa. Drugim riječnikom mi koji smo na poreznoj stalno na nuli i koji plaćamo dobavljače smo ispali totalne budale. Zanimljivo je kako je Agrokor u to vrijeme šutio i nije ulazio u sustav predstečajnih nagodbi nego si je pumpao financijski rezultat kako bi mogao dobiti čim bolji kredit od SBER. Agrokor je u sustav sličan predstečajnoj nagodbi ušao par godina kasnije
.
Lex Agrokor je Kolakušić totalno promašio, no to je prekompleksna tema, a i neda mi se pisat.
Ovrhe su posebna priča. Kolakušić arlauče na problematičan odnos javnih bilježnika, odnosno samu činjenicu da ti možeš doći s računom koji ti neko dužan i javni bilježnik može pokrenuti ovrhu. Sve bi to bilo divno/krasno da se na tržištu nisu pojavili prevaranti koji su ovrhe radili na izmišljene račune. Te pare je kasnije poprilično teško vratiti.
Bilo bi OK, da Kolakušić ima cilj postati ministar pravosuđa, za nešto za što je specijaliziran i u čemu bi vjerujem bio dobar, ovako ispada totalni redikul. Također, ono što me muči kod Kolakušića, budući nisam desničar, odnosno nemam daddy issue, je njegov autoritativan stav i percepcija ja sam bog i batina, a vi ste babin kurac.