Panika, panika je počela! „Miroslav Škoro traži dosta velike ovlasti. On traži da bude nadređen Vladi. Škoro želi povratak na čvrstu ruku. To bi značilo povratak na potkopavanje demokratskih institucija, sve je to zamotano u populistički celofan. On želi biti nova verzija Franje Tuđmana, ali bez stranačke potpore”, komentirao je lijevo orijentirani analitičar Tihomir Ponoš. Peđa Grbin igra na kartu tzv.prve Jugoslavije evocirajući uspomene na Aleksandra Karađorđevića i sugerira svima da nam prijeti ukidanje demokracije. Macan "mudro" pripovijeda o populizmu, orkestrirano se traže razlozi osporavanja političkog prava na promjenu Ustava, a tome se čak pridružio i ustavni stručnjak prof. Smerdel. Index piše o hrvatskom Trumpu, Telegram se baca u istraživanje, Express sa svojim teorijama zavjere, ali i ostatak udarnih medijskih brigada ne spava. Javio se i glazbenik Šajeta. Uglavnom, prevladava kuknjava. Polagano se dižu kuke i motike.
Grbinu, Ponošu, Macanu i ostalima zabrinutima za demokratsku higijenu, ispod koje se skriva neviđen smrad muljaže i političke prijevare, ne pada na pamet objasniti kako bi to neposredno izjašnjavanje jedinog istinskog suverena u Hrvatskoj - hrvatskoga naroda, bilo dokidanje demokracije, diktatura i što već ne, a vladanje s realnom potporom uvijek manjom od 20% političke volje hrvatskoga naroda i to prema matrici inženjeringa s deset plus dvije izborne jedinice, bilo bi valjda očuvanje, potvrda ili razvoj demokracije. Upravo su istim matricama je komunistička SFRJ, DDR, DRK i ostali komunistički režimi isticali u nazivu države - demokratska. Da nije u pitanju sudbina hrvatskog naroda, čovjeku bi ovo mogao biti vrhunski vic.
Škoro se obratio izravno apolitičnom, a golemom dijelu hrvatskog naroda koji ne izlazi na izbore i pozvao ih k sebi. S obzirom da ne pripada političkom establišmentu, njegov poziv realno može biti pokretač do sada nezabilježenih gibanja, a rezultirati značajno većim izlaskom hrvatskih državljana na izbore. U takvim okolnostima rezultat ljevice će se nužno svesti na realniji postotak reprezentativnosti, pa će primjerice potpora od 500 tisuća glasova umjesto 20-30%, pasti na 15 ili manje postotaka u ukupnom omjeru izbornih rezultata. Tu leti iz utrke kandidat čije izborne preferencije nemaju uporišta u golemoj pretežitosti hrvatskog kršćanskog naroda. To je svaki kandidat lijevice/antife. Zbog toga je gotovo pa politički zločin protiv hrvatskog naroda ovakav izborni sustav, te Plenkovićevo odbijanje provođenja zakonodavne rezolucije Europskog Parlamenta iz prošloga ljeta, o primjeni dopisnog i elektroničkog glasovanja.
Izuzetno je važno da se Škoro kandidirao, uz napomenu da mu ne treba pravo na sazivanje i predsjedanje sjednicama izvršne vlasti, kada ne može utjecati na odluke Sabora, jer s tim prijedlogom samo komplicira nekoliko izvrsnih programskih zamisli. Važno je posebno zbog toga, jer će posve sigurno i Kolinda Grabar-Kitarović prihvatiti sličan politički model, a ideja će se snažno legalizirati u naciji i - povratka više nema. Zato je panika, od eventualnog i realnog Milanovićevog ispadanja u prvom krugu, ukoliko se samo malo i inventivnije potrude Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro te pokrenu svojim realnim potencijalima narod, tako vidljiva. I bit će sve izraženija.
Ponoš, Grbin, Macan i Smerdel tek su prve vrane. Njima je jasno da je vrag odnio šalu, te da bi nakon burne prošle godine i nakon rezultata europskih izbora, točnije broja realnih glasova na obje strane političkog spektra, Škorina kandidatura, bez obzira postao predsjednik on, ili ostala na funkciji Kolinda Grabar-Kitarović, mogla biti snažan iskorak u pravcu lomljenja invalidnog političkog poretka i urušavanja kompletne paradigme zloćudnog mutanta u kojeg je kroz desetljeća izrastao hrvatski antifašizam.
